Knjige Pismo
| Znanost božanske ljubavi |
|
|
|
| Milan | ||||||||||||||||
| Utorak, 17 Lipanj 2008 | ||||||||||||||||
Stranica 14 od 14 8 naglašujući posebno božansko rasvijetljenje (Govori Pia XI., svezak I., Torino 1959, p. 91) i nazvao ju je učiteljicom života (usp. AAS 17, 1925., str. 211-214). Papa Pio XII. prigodom posvete Bazilike u Lisieuxu godine 1954., potvrdio je među ostalim da je Terezija proniknula svojim učenjem u samo srce Evanđelja (usp. AAS 46, 1954. str. 404-408). Kardinal Angelo Roncalli, budući Papa Ivan XXIII, nekoliko puta je posjetio Lisieux, napose kad je bio nuncij u Parizu. Za vrijeme svoga pontifikata očitovao je u raznim prigodama svoju pobožnost za Sveticu i izložio je veze između učenja Svetice iz Avile i njezine kćeri, Terezije iz Lisieux (Govori, Poruke, Razgovori, svez.II., 1959.-1960., str. 771-772). Više puta, za vrijeme održavanja Drugog vatikanskog sabora oci su podsjetili na njezin primjer i njezino učenje. Papa Pavao VI. na stotu obljetnicu nejzina rođenja, upravio je 2. siječnja 1973.g. pismo biskupu Bayeuxa i Lisieux, u kojem uzvisuje primjer Terezije u traženju Boga, predlaže ju kao učiteljicu molitve i teološke nade, model zajedništva s Crkvom, preporučujujući studij njezinog nauka učiteljima, odgojiteljima, pastirima i samim teolozima (usp. AAS 65, 1973., str. 12-15). Sam sam u raznim zgodama imao radost spomenuti osobu i učenje Svetice, na poseban način prigodom nezaboravnog pohoda Lisieuxa, 2. lipnja 1980, kada sam sve htio podsjetiti na sljedeće: “O Tereziji iz Liseiuxa, može se s uvjerenjm reći da je Duh Božji dopustio njezinom srcu da izravno objavi ljudima našega vremena temeljno otajstvo, stvarnost Evanđelja (....) “Mali put” jest put “svetog djetinjstva”. U tom putu ima nešto jedinstveno, to je genij svete Terezije iz Lisieuxa. Ima u isto vrijeme potvrda i obnova najuniverzalnije i najtemeljnije istine. Koja istina evanđeoske poruke u stvari nije najtemljenija i najuniverzalnija od ove: Bog je naš otac i mi smo njegova djeca?” (Učenje Ivana Pavla II. svezak III./1, 1980., str. 1659.) Ovi jednostavni navodi neprekinute serije svjedočanstava papa ovoga stoljeća o svetosti i nauku Svete Terezije od Djeteta Isusa i o sveopćoj rasprostranjenosti njezine poruke, jasno izražavaju koliko je Crkva u svojim pastirima i vjernicima prihvatila duhovno učenje ove svetice. Znak crkvenog prihvaćanja nauka Svetice jest njegova prisutnost u mnogim dokumentima redovnog crkvenog učiteljstva, posebno kada se govori o kontemplativnom i misionarskom zvanju, o povjerenju u pravednog i milosrdnog Boga, o kršćanskoj radosti, o zvanju na svetost. Također u tome smislu svjedoči nazočnost njezinog učenja u najnovijem Katekizmu Katoličke Crkve (br. 127, 826, 956, 1011, 2011, 2558). Ona koja je toliko voljela učiti iz katekizma istine vjere, zaslužila je da bude ubrojena među autoritativne svjedoke katoličkog nauka. Terezija posjeduje posebnu univerzalnost. Njezina osoba, evanđeoska poruka “maloga puta” pouzdanja i duhovnog djetinjstva našli su i nalaze iznenađujuće prihvaćanje koje je nadišlo svaku granicu. Utjecaj njezine poruke odnosi se u prvom redu na muževe i žene čiju je svetost i heroizam kreposti sama Crkva priznala, na crkvene pastire, teologe i osobe koje se bave duhovnošću, svećenike i bogoslove, redovnike i redovnice, crkvene pokrete i nove zajednice, muževe i žene svih staleža i sa svakog kontinenta. Svima njima Terezija upućuje svoju osobnu potvrdu da je kršćansko otajstvo, čiji je postala svjedok i apostol, učinivši se po molitvi, kako se sama smiono izrazila, “apostol apostola” (Ms A 56 r), treba shvatiti doslovce, s najvećim mogućim realizmom, jer ima univerzalnu vrijednost u vremenu i prostoru. Snaga njezine poruke stoji u konkretnom očitovanju kako se sva Isusova obećanja 9 ostvaruju u vjerniku koji s pouzdanjem prima u svome životu spasiteljsku nazočnost Otkupitelja 11. Svi ti razlozi jesu jasno svjedočanstvo aktualnosti nauka svetice iz Lisieuxa i posebnog utjecaja njezine poruke na muževe i žene našega stoljeća. Ima međutim još nekoliko okolnosti koje čine još značajnijom njezino proglašenje naučiteljicom Crkve našega vremena. Prije svega Terezija je žena, koja približujući se Evanđelju znala je pronaći skrivena bogatstva s onom konkretnošću i dubokim životnim i mudrim odjekom što je vlastito ženskom geniju. Ona izranja svojom univerzalnošću u onom mnoštvu svetih žena koje sjaje evanđeoskom mudrošću. Terezija je potom kontemplativka. U skrovitosti svoga Karmela ona je živjela veliku avanturu kršćanskog iskustva tako da je spoznala dužinu i širinu, visinu i dubinu Kristove ljubavi. (usp. Ev.3, 18-19). Bog je htio da ne budu skrivene njezine tajne, nego je osposobio Tereziju da navješta tajne Kralja (usp. Ms C 2 v). Svojim životom Terezija pruža svjedočenje i teološko objašnjenje ljepote kontemplativnog života kao potpunog darivanja Kristu, zaručniku Crkve i kao živa potvrda Božjega primata nad svim stvarima. Njezin je život skroviti život koji posjeduje tajanstvenu plodnost u širenju Evanđelja i ispunja Crkvu i svijet Kristovim miomirisom (usp. Pismo 169, 2 v). Terezija je na koncu mlada osoba. Ona je postigla zrelost svetosti u punoj mladosti. (usp. Ms C 4 r). Kao takva ona postaje Učiteljica evanđeoskog života, napose djelotvornog da bi osvijetlila putove mladih, koji trebaju biti protagonisti i svjedoci Evanđelja među novim naraštajima. Terezija od Djeteta Isusa nije samo po dobi najmlađi doktor Crkve, nego nam je i najbliža u vremenu, kao da se želi naglasiti kontinuitet kojim Duh Gospodnji šalje Crkvi svoje poslanike, muževe i žene, kao učitelje i svjedoke vjere. U stvari, kakvegod bile promjene koje se mogu dogoditi tijekom povijesti i unatoč posljedicama koje one mogu imati u životu i razmišljanju ljudi pojedinih razdoblja, ne smijemo izgubiti iz vida kontinuitet koji međusobno ujedinjuje naučitelje Crkve: oni ostaju u svakom povijesnom razdoblju svjedoci Evanđelja koje se ne mijenja, i sa svjetlom i snagom koja ima dolazi od Duha, postaju njegovi poslanici navješćujući ga u svojoj čistoći svojim suvremenicima. Terezija je učiteljica za naše vrijeme, koje žeđa za živim i bitnim riječima, za herojskim i vjerodostojnim svjedočanstvima. Stoga je voljena i prihvaćena također i kod braće i sestara drugih kršćanskih zajednica, također i kod onih koji nisu kršćani. 12. Ove godine kada se slavi stota obljetnica slavne smrti Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, dok se pripremamo na slavlje Velikog Jubileja 2000-ite godine, nakon što sam primio brojne molbe i od uglednih osoba, posebno od mnogih Biskupskih Konferencija iz cijeloga svijeta, i nakon što sam primio službenu molbu ili Supplex Libellus, koja mi je upravljena 8. ožujka 1997. od biskupa Bayeuxa i Lisieuxa, kao i od generala reda bosonogih Karmelićana od Blažene Djevice Marije s Gore Karmela i od generalnog postulatora istoga reda, te prethodno dobivši mišljenje od Kongregacije za nauk vjere što se tiče izvrsnog učenja (Apost. Konst. Pastor 10 Bonus, 73) odlučio sam povjeriti Kongregaciji za kauze svetaca koja je nadležna za tu stvar, poseban studij predmeta za dodjeljivanje doktorata toj svetici. Nakon što su prikupile potrebnu dokumentaciju, spomenute dvije kongregacije su uzele stvar u razmatranje na svojim zasjedanjima: Kongregacija za nauk vjere izjasnila se 5. svibnja 1997. što se tiče “izvrsnog nauka”, a Kongregacija za kauze svetaca 29. svibnja iste godine da bi ispitala posebnu Poziciju. 17. lipnja, kardinali i biskupi, članovi istih Kongregacija, slijedeći postupak koji sam odobrio za tu prigodu, sastali su se na interdikasterijalnu sjednicu i raspravljali su o kauzi, izrazivši jednodušno naklono mišljenje da se Svetoj Tereziji od Djeteta Isusa i Svetoga Lica dodijeli naslov Doktora sveopće Crkve. To mi je mišljenje bio osobno priopćio Kardinal Joseph Ratzinger, predstojnik Kongregacije za nauk vjere, i proprefekt Kongregacije za kauze svetaca, Mons. Alberto Bovone, titularni nadbiskup Cezareje i Numidije. Imajući to u vidu, 24. kolovoza, za vrijeme molitve Anđeoskog pozdravljenja, u nazočnosti stotinu biskupa i pred nepreglednim mnoštvom mladeži iz cijeloga svijeta, koji su se okupili u Parizu za 12.svjetski dan mladih, želio sam osobno navijestiti nakanu da ću Tereziju od Djeteta Isusa i Svetoga Lica proglasiti naučiteljicom sveopće Crkve prigodom slavljenja svjetskog misijskog dana u Rimu. Danas, 19. listopada 1997. na Trgu sv. Petra, ispunjenog vjernicima koji su došli sa svih strana svijeta, u nazočnosti brojnih kardinala, nadbiskupa i biskupa, za vrijeme svečanog euharistijskog slavlja proglasio sam Tereziju od Djeteta Isusa i Svetoga Lica Doktorom sveopće Crkve ovim riječima: Izlazeći u susret željama velikog broja braće u episkopatu i brojnih vjernika iz cijeloga svijeta, nakon što sam saslušao mišljenje Kongregacije za kauze svetaca i pošto sam dobio mišljenje Kongregacije za nauk vjere o onome što se tiče “izvrsnog nauka”, imajući siguran uvid i nakon zrelog odlučivanja, snagom svoga apostolskog autoriteta proglašavamo Svetu Tereziju od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, djevicu, naučiteljicom sveopće Crkve. U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga. Nakon što smo sve izvršili kako treba, određujemo da se ovo apostolsko pismo čuva s religioznim štovanjem i da ima potpuni učinak sada i u buduće; i da se tako pravedno prosuđuje i definira, te da bude ništavno i bez temelja sve što bi se o tome drugačije moglo izvršiti od bilo koga, od bilo koje vlasti, svjesno ili u neznanju. Dano u Rimu, kod Sv.Petra, pod ribarovim prstenom, dana 19. listopada Godine Gospodnje 1997., a dvadesete našega pontifikata. Papa Ivan Pavao II |
||||||||||||||||
| Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 ) | ||||||||||||||||
Meditacije
Prijateljske stranice
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Gostiju online: 78
