Knjige Pismo
| Znanost božanske ljubavi |
|
|
|
| Milan | ||||||||||||||||
| Utorak, 17 Lipanj 2008 | ||||||||||||||||
Stranica 12 od 14 8) Učenje Terezije iz Lisieux-a, kad se uzme u svome književnom rodu koje odgovara njezinu odgoju i njezinoj kulturi, i ako se uspoređuje s posebnim okolnostima njezina doba, pojavljuje se u providencijalnom jedinstvu s najizvrsnijom tradicijom Crkve, bilo po svojoj ispovijesti katoličke vjere, bilo po promicanju najautentičnijeg duhovnog života, koji se predlaže svim vjernicima na živ i pristupačan način. Ona je učinila da je čar Evanđelja zasjao u našem vremenu; imala je misiju da učini te se upozna i uzljubi Crkva, mistično tijelo Kristovo; pomogla je ozdraviti duše od strogosti i strahova janzenizma, koji su bili više skloni da naglašavaju Božju 6 pravednost nego njegovo božansko milosrđe. Promatrala je i adorirala u Božjem milosrđu sve savršenosti božanske, jer “čak i Božja pravda (možda više nego bilo koja Božja savršenost) čini mi se zaodjenuta ljubavlju” (Ms A 83 v). Postala je tako živa ikona onoga Boga, koji po molitvi Crkve svoju “svemogućnost najviše očituje praštanjem” (usp. Rimski Misal, zborna molitva, 26. nedjelja kroz godinu). Premda Terezija nema pravo i vlastito sistematizirano učenje, ipak posebni odsjevi njezinoga nauka proizlaze iz njezinih spisa, koji kao po karizmi Duha Svetoga, dotiču samo središte poruke objave u jednoj originalnoj i jedinstvenoj viziji, predstavljajući jedno učenje velike kvalitete. Središte njezine poruke uistinu jest samo otajstvo Boga Ljubavi, Trojstvenog Boga, koji je beskrajno savršen u samome sebi. Ako ispravno duhovno iskustvo treba biti u skladu s objavljenim istinama, kroz koje Bog sam sebe daje i otajstvo svoje volje (usp. Dei Verbum, br. 2) treba ustvrditi da je Terezija imala iskustvo božanske objave, postigavši da promatra temeljne stvarnosti naše vjere ujedinjene u otajstvu trojstvenog života. Na vrhu kao izvor i cilj, milosrdna ljubav triju Božanskih osoba, kao što ona to izražava, napose u svome Činu prikazanja milosrdnoj ljubavi. U temelju, od strane subjekta, jest iskustvo da smo posinjena djeca Isusova Oca; to je najautentičniji smisao duhovnog djetinjstva, tj. iskustva božanskog posinjenja pod poticajem Duha Svetoga. Također u temelju ovog učenja pred nama je bližnji, drugi, na čijem spasenju moramo surađivati s Isusom sa samom njegovom milosrdnom ljubavlju. Kroz duhovno djetinjstvo doživljava se da sve dolazi od Boga, k Njemu se vraća i u Njemu boravi za spasenje sviju, u otajstvu milosrdne ljubavi. To je doktrinalna poruka što ju je naučavala i živjela svetica. Kao i za svece Crkve svih vremena, također i za nju, u njezinom duhovnom iskustvu, središte i punina objave jest Krist. Terezija je upoznala Isusa Krista, zavolila ga je, i učinila ga je da bude ljubljen s poletom zaručnice. Prodrla je u otajstva njegova djetinjstva, u riječi njegova Evanđelja, u patnju sluge patnika, koja je utisnuta u njegovo sveto lice, u sjaj njegove slavne egzistencije, u njegovu euharistijsku nazočnost. Pjevala je sve izraze Kristove božanske ljubavi, kako ih predstavlja Evanđelje (usp. PN 24, “Isuse moj preljubljeni sjeti se!”). Terezija je bila na poseban način prosvijetljena o stvarnosti Mističnog tijela Kristova, o različitosti njegovih karizmi, o darovima Duha Svetoga, o odličnoj snazi ljubavi, koja je samo srce Crkve, u kojoj je ona našla svoje zvanje kontemplativke i misionarke (sup. Ms B 2r-3v). |
||||||||||||||||
| Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 ) | ||||||||||||||||
Meditacije
Prijateljske stranice
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Gostiju online: 44
