|
Stranica 1 od 14
Divini amoris scientia – Znanost božanske ljubavi
Apostolsko pismo Pape Ivana Pavla II. o proglašenju Svete Terezije od Djeteta
Isusa i Svetoga Lica naučiteljicom sveopće Crkve
1. Znanost božanske ljubavi, što je Otac milosrđa po Isusu Kristu izlijeva u Duhu
Svetom, jest dar koji je dan malenima i poniznima, da upoznaju i naviještaju tajne
Kraljevstva, koje su skrivene učenima i mudrima; stoga je Isus uskliknuo u Duhu
Svetom, davši slavu Ocu, koji je tako odredio (usp. Lk 10, 21-22; Mt 11, 25-26).
Veseli se također Majka Crkva koja konstatira kako se tijekom stoljeća, Gospodin
nastavlja objavljivati malenima i poniznima, osposobljavajući svoje odabranike da po
Duhu Svetom, koji “ispituje svaku stvar, također i dubine Božje” (1 Kor 2, 10) da
govore o stvarima “koje nam je Bog dao... i to ne naučenim riječima čovječje
mudrosti, nego naukom Duha, izlažući duhovno duhovnima” (1 Kor 2, 12. 13). Na taj
način Duh Sveti vodi Crkvu prema potpunoj istini, snabdijeva je raznim darovima,
uljepšava je svojim plodovima, pomlađuje ju snagom Evanđelja i čini je sposobnom
da istražuje znakove vremena, kako bi što bolje odgovorila volji Božjoj (usp. Lumen
gentium, n. 4.12; Gaudium et spes, n. 4.).
Među malenima, kojima su bile objavljene na potpuno poseban način tajne
Kraljevstva, svijetli Terezija od Djeteta Isusa i od Svetoga Lica, redovnica reda
bosonogih Karmelićanki i kojoj se ove godine navršava stota obljetnica od njezina
ulaska u nebesku domovinu.
Za vrijeme svoga života, Terezija je otkrila “nova svjetla, skrivena i tajanstvena
značenja”( Ms, A 83 v) i primila je od Božanskog učitelja “znanje ljubavi” koje je
potom očitovala s posebnom originalnošću u svojim spisima (usp. Ms B 1r). To je
znanje sjajan izraz njezinog poznavanja otajstva Kraljevstva i njezino osobno
iskustvo milosti. Ono se može smatrati kao posebna karizma evanđeoske mudrosti,
koju je Terezija, kao i drugi sveci i učitelji vjere crpili u molitvi ( usp. Ms C 36 r).
2. Prihvaćanje primjera njezina života i njezinog evanđeoskog nauka bilo je
sveopće, postojano i brzo se širilo u našem stoljeću. Gotovo nasljedujući njezinu ranu
duhovnu zrelost, njezinu je svetost Crkva veoma brzo priznala. 10. lipnja 1914. papa
Pio X. potpisao je dekret uvođenja kauze za njezinu beatifikaciju, a 14. kolovoza
1921. papa Benedikt XV. proglasio je herojski stupanj kreposti službenice Božje. Tom
je prigodom izrekao govor o putu duhovnog djetinjstva. Papa Pio XI. proglasio ju je
blaženom 29. travnja 1923. Nešto kasnije, 17. svibnja 1925. isti Papa, pred
nebrojenim mnoštvom proglasio ju je svetom u Bazilici Sv.Petra, istaknuvši sjaj
njezinih kreposti i originalnost njezina učenja. 14. prosinca 1927. prihvaćajući molbu
biskupa misionara, proglasio ju je zajedno sa Sv. Franjom Ksaverskim, zaštitnicom
misija. Počinjući od tih priznanja duhovno zračenje Terezije od Djeteta Isusa raslo je
u Crkvi i širilo u cijelom svijetu. Mnoge ustanove posvećenog života i crkveni pokreti,
napose u mladim Crkvama, izabrale su je kao zaštitnicu i učiteljicu, nadahnjujući se
|