|
Stranica 2 od 4
2. razgovor
U svemu sam nastojao biti vođen jedino čistom ljubavlju prema Bogu i nikakvom
drugom željom. Otkako sam kao svrhu svojega djelovanja uzeo: sve vršiti iz ljubavi
prema Bogu, više se ne brinem o tome hoću li biti proklet ili spašen. Od tada se dobro
osjećam. Zadovoljan sam ako iz ljubavi prema Bogu smijem podići jednu slamku s poda.
Od njega ne tražim darova; tražim samo njega i ništa drugo.
Ovaj stav duše doveo je dotle da mi je Bog pružio beskrajne milosti. Ali, kad god bih
primao te plodove, govorio sam sam sebi: sve to nije Bog. Iz vjere se, naime, zna da je
Bog beskrajno veći i potpuno drukčiji od onoga što se osjeća. Tako se zameće čudesna
borba između Boga i duše: Bog dariva, a duša poriče da je to što ona prima - Bog. U toj
borbi duša je kroz vjeru silno jaka, čak jača nego Bog: jer Bog nikad nije mogao tako
mnogo dati da duša ipak ne bi mogla reći da to što on daje - nije on sam.
Ekstaze i ushite susreće samo ona duša koja se raduje daru, koja ga ne odbacuje i koja
se, neovisno o daru, rado okreće Bogu. To, možda, iznenađuje, ali se ništa ne može
iznuditi: Bog je Gospodin.
Bog plaća sve što se za njega učini, i to tako brzo i tako obilno da sam katkad želio
sakriti pred njim ono što činim iz ljubavi prema njemu, kako ne bih od njega primio plaću
i tako se mogao radovati da sam učinio nešto čisto za Boga.
Ja sam dugo trpio duševnu muku vjerujući da sam izgubljen. Nijedan čovjek na svijetu
nije mi mogao izbiti iz glave to mišljenje. Ipak, na kraju sam odlučio hrabro reći Bogu:
Gospodine, odlučio sam se na religiozni život jedino iz ljubavi prema tebi. Uvijek sam se
trudio činiti sve samo za tebe. Sad neka bude sa mnom što bude. Bio proklet ili spašen -
uvijek ću nastaviti sve činiti iz čiste ljubavi prema tebi. Tako ću barem u jednome dobro
postupati: do svoje smrti, davati sve od sebe kako bih tebe ljubio. Ova zebnja trajala je
četiri godine i u to sam doba mnogo patio.
3
Otkad je to prošlo, ne mudrujem više ni o raju ni o paklu. Sav moj život jest samo
savršena sloboda i trajna radost. Svoje grijehe postavljam između sebe i Boga da bih
mu time rekao da ne zaslužujem njegove milosti. Ali, Bog mi, unatoč tome, i dalje
nastavlja ukazivati milost. Katkad me on uzima, da tako kažem, za ruku i vodi me pred
čitav nebeski dvor. Meni tada biva jasno kako sam bijedan - ja kojemu on s radošću
pruža svoje milosti.
Isprva se treba malo napregnuti da bi se stvorila navika stalno se okretati Bogu i polagati
mu račun o svemu što se čini. Ako se samo malo potrudimo, osjećat ćemo se k tome
privučeni ljubavlju, bez prisile.
Nakon lijepih dana koje mi je Bog darovao očekujem također i svoj dio muka i patnji. Ali,
o tome se ne brinem: znam da sam svojom moći ništa ne mogu. Bog će mi dati snage
da sve podnesem.
Pri počinjanju kojeg posla okrećem se, poput djeteta, Bogu i kažem mu: Moj Bože, ja
neću biti kadar to dovršiti ako mi ti ne pomogneš. Tada odmah osjetim i više snage
negoli mi je potrebno.
Jesam li pogriješio i zanemario svoje dužnosti, tada to priznam pred Bogom i
jednostavno mu kažem: Gospodine, kad bi ti mene prepustio meni samome, ja nikad ne
bih ni bio sposoban drukčije činiti negoli griješiti. Samo ti možeš spriječiti da ne padnem i
samo ti možeš ispraviti što je naopako u meni. Nakon toga ne uznemirujem se više time.
S Bogom moramo razgovarati vrlo jednostavno. Govoriti mu posve iskreno i otvoreno.
Moliti za njegovu pomoć u svemu što susrećemo. On nas nikad neće iznevjeriti: ja sam
to često iskusio.
Prije nekoga vremena bio sam poslan u Burgundiju gdje je trebalo da nabavim vino za
naš samostan. Taj mi je nalog bio vrlo neugodan. Prvo: jer se ni najmanje ne razumijem
u poslovne stvari, a drugo: jer sam na jednu nogu hrom, tako da sam se na brodu
mogao kretati samo kotrljajući se preko bačava. Rekao sam Bogu: Gospodine, to je tvoj
posao i ti to moraš izvesti! I doista - stvar se svršila dobro. Lani sam poslan po istom
poslu u Auveragne. I opet je sve bilo u najboljem redu. Ne mogu reći kako se sve
zbivalo, ali, svakako, nisam to ja uredio.
Jedan drugi primjer: po naravi sam vrlo nesklon radu u kuhinji. Ipak sam se naučio i
tamo sve raditi iz ljubavi prema Bogu. Molim ga u svakoj prilici za milost da mogu
ispuniti svoje dužnosti. Tako mi je taj posao u ovih petnaest godina, koliko sam do sada
proveo u kuhinji, bio vrlo lak. Sad sam u postolariji i ondje mi se vrlo sviđa. Ali, u svako
sam doba spreman predati taj posao, kao, uostalom, i svaki drugi posao, jer se u
svakome radujem čak i najneznatnije stvari činiti iz ljubavi prema Bogu.
Vrijeme koje je određeno za molitvu ja ne razlikujem od ostaloga vremena. Ako mi otac
prior zapovjedi, ja se povlačim na molitvu, jer mi nije potrebno posebno vrijeme za
molitvu, jer me ni najveći posao ne može omesti u povezanosti s Bogom.
Budući da znam da Boga moram ljubiti u svim stvarima i budući da se trudim tu dužnost
ispunjavati, nije mi potreban duhovni vođa koji bi me na to upućivao. Naprotiv:
ispovjednik, koji će me osloboditi od grijeha, uvijek mi je potreban, jer vrlo jako osijećam
ozbiljnost svojih propusta. Ipak, oni me ne obeshrabruju. Priznajem ih pred Bogom, ne
4
branim se i ne pokušavam se opravdati. Nakon toga se vraćam uobičajenoj vježbi
ljubavi i klanjanja.
Kad sam u brigama, nikoga ne pitam za savjet i nikome se ne jadam. dosta mi je po
svjetlosti vjere znati: Bog je tu. Zadovoljan sam što smijem raditi za njega, a ostalo neka
dođe što hoće. Rado ću podnijeti sve teškoće iz ljubavi prema njemu kojemu
zahvaljujem svoje sadašnje dobro stanje.
Beskorisne misli mogu sve upropastiti. S njima počinje muka.Čim primijetimo da one
nisu prijeko potrebne za posao koji obavljamo, ni za naš spas, moramo biti oprezni i
suzbiti ih te se vratiti našem općenju s Bogom. Tada će nam ići dobro.
Isprva sam svo vrijeme određeno za molitvu provodio suzbijajući rastresene misli i uvijek
iznova zapadajući u njih. Nikad nisam uspio moliti po određenim formulama, kao što se
to često čini. Iako sam isprva i tako pokušavao moliti, poslije sam odustao od toga jer je
sve postalo drukčije. Ne znam kako se to zbivalo i o tome mi nije moguće izvijestiti.
U to sam doba računao s time da ću uvijek ostati novak; nisam vjerovao da ću biti
pripušten zavjetima. Činjenicu da su moje dvije godine već prošle nisam mogao shvatiti.
Nisam dovoljno odvažan da bih od Boga molio patnje i ne bih želio primiti ih na sebe. Ali,
dobro znam da sam ih zaslužio. Ako mi ih Bog pošalje, on će mi dati i snage da ih
podnesem. Sva djela pokore i sve druge vježbe mogu imati samo jednu svrhu: da se
čovjek kroz ljubav sjedini s Bogom. O tome sam puno razmišljao te sam shvatio i iskusio
da je najkraći put koji izravno vodi do Boga vježbati se u ljubavi i sve vršiti iz ljubavi
prema Bogu.
Potrebno je dobro razlikovati čine razuma od čina volje. Ono što činimo svojim razumom
ne vrijedi pred Bogom onoliko koliko ono što voljom njemu podlažemo. Jer: ne ljubi se
razumom nego voljom! A naša prva zadaća jest Boga ljubiti i njemu se radovati. Sva
moguća trpljenja i vježbe pokore koje na sebe uzimamo ne mogu nas osloboditi ni
jednoga jedinoga grijeha ako ih vršimo bez ljubavi. Oproštenje grijeha treba očekivati po
krvi Kristovoj, a truditi se moramo samo oko toga da svom snagom svoga srca njega
ljubimo.
Čini se da Bog darove svoje ljubavi rado pruža onima koji su bili najveći grešnici. To je
znak njegova milosrđa i njegove velike dobrote.
Više ne razmišljam ni o smrti, ni o svojim grijesima, ni o nebu, ni o paklu. Mislim samo o
tome da male stvari radim iz ljubavi prema Bogu, jer nisam kadar učiniti nešto veliko.
Kad bi me živa spaljivali, to ne bi bilo ništa u usporedbi s unutarnjom mukom koju sam
prije trpio, ali također ne bi bilo ništa ni u usporedbi s veličinom radosti koju sam iskusio i
koju još često doživljavam. Zbog svega toga više se ne bojim i ne brinem se. Poznajem
samo jedno i ljubim samo jedno: Boga! Jedno samo želim: nikad ne griješiti protiv njega.
Nemam obzira i ne poznam samoprijekora: uvidim li da nešto nisam pravo učinio, tada
to priznam i kažem: Gospodine, takav sam ja! Ni ubuduće neću biti kadar činiti ništa
bolje ako mi ti ne pomogneš. Ne nađem li kod sebe pogreške, zahvaljujem Bogu i opet
priznajem: to je djelo tvoje milosti.
|
Knjige 
