Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre!
Evanđelje ove nedjelje (Mk 1, 21-28) predstavlja nam Isusa koji, na dan subotnji, propovijeda u sinagogi u Kafarnaumu, gradiću na Galilejskom jezeru gdje žive Petar i njegov brat Andrija. Njegov nauk, koji pobuđuje divljenje u narodu, prati oslobođenje "čovjeka opsjednuta nečistim duhom" (r. 23), koji u Isusu prepoznaje "Sveca Božjeg", to jest Mesiju. Ubrzo se glas o njemu pronio čitavim krajem, kojim je prolazio naviještajući Božje kraljevstvo i ozdravljajući oboljele od svakojakih bolesti: riječ i djelo. Sveti Ivan Zlatousti primjećuje kako je kod Gospodina "propovijedanje na dobrobit slušatelja naizmjenično: prelazi sa čudesa na riječi i iznova s naučavanja na čudesa" (Hom. in Matthæum 25, 1: PG 57, 328).
Riječ koju Isus upućuje ljudima izravno otvara pristup Očevoj volji i istini o njima samima. To, međutim, ne vrijedi i za pismoznance, koji su se morali upinjati da tumače Sveto pismo nebrojenim promišljanjima. Usto, djelotvornosti riječi Isus pridružuje učinkovitost znakova oslobođenja od zla. Sveti Atanazije opaža da "zapovijedatt zlodusima i izgoniti ih nije ljudsko već Božje djelo"; naime Gospodin "otklanja od ljudi sve bolesti i svaku nemoć. Tko bi, videći njegovu moć... mogao još uvijek sumnjati da je on Sin, Mudrost i Moć Božja?" (Oratio de Incarnatione Verbi 18.19: PG 25, 128 BC.129 B). Božja vlast nije neka prirodna sila. To je moć Božje ljubavi koji stvara svemir i, utjelovivši se u Sinu Jedinorođencu, sišavši u našu ljudsku narav, ozdravlja svijet iskvaren grijehom. Romano Guardini piše: "Čitav je Isusov život pretvaranje moći u poniznost... to je vlast onoga koji se ponižava sve do lika sluge" (Il Potere, Brescia 1999, 141.142).
Često za čovjeka vlast znači posjedovanje, moć, vladavinu, uspjeh. Za Boga, naprotiv, vlast znači služenje, poniznost, ljubav; znači ući u logiku Isusa koji se saginje da opere noge učenicima (usp. Iv 13, 5), koji traži pravo čovjekovo dobro, koji ozdravlja rane, koji je sposoban za tako veliku ljubav da daje svoj život, jer je Ljubav. U jednom od svojih pisama, sveta Katarina Sienska piše: "Nužno je da mi vidimo i upoznamo, u istini, svjetlom vjere, da je Bog najviša i vječna ljubav, i ne može htjeti ništa drugo već naše dobro" (Ep. 13 in: Le Lettere, vol. 3, Bologna 1999, 206).
Dragi prijatelji, u idući četvrtak 2. veljače, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, slavit ćemo Svjetski dan posvećenog života. Zazivajmo s povjerenjem Presvetu Mariju, da vodi naša srca da se uvijek napajaju na izvorima Božjeg milosrđa, koji oslobađa i ozdravlja našu ljudsku narav, ispunjavajući je svakom milošću i dobročinstvom, snagom ljubavi.