Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Nakon što smo proučili neka povijesna istraživanja o Oulxu, tom uzvišenom biseru doline u Susi, započeli smo hodočašće prema pećini Saracena, kako je označena u putnim vodičima, ili »La Beaume« u lokalnom dijalektu, tj. »spilji Presvete Djevice« kako je sada zovu hodočasnici.

Da se dođe onamo iz centra Oulxa, mora se prijeći preko mosta »Anđela čuvara« i, kad se ide cestom što vodi u Bardonacchi, prelazi se preko željezničke pruge i preko malog mosta na rijeci Bardonacchia; okrene se na desno i nakon manje od sto metara dolazi se na puteljak što vodi na goru.

To je pravo pokorničko putovanje, jer je uspon na mnogim mjestima strm.

Nakon otprilike deset minuta puta pojavi se pred nama veličanstveni prizor: krasna naravna spilja, prostrana i u širinu i u dubinu. Izgleda kao da je neki divovski klesar isklesao u brijegu; misli nam se spontano vraćaju pećinskim ljudima i nastambama kamenog doba.

Na ulazu u spilju i u samoj spilji čovjek prisustvuje divnom prizoru: Jedan potok protiče pored pećine, a druga voda, koja nastaje infiltracijom u brijegu, teče iz dubine spilje. Odmah se prisjećamo Masjabelske pećine i drugih prizora vjetra i vode, što se mogu vidjeti na mnogim mjestima ukazanja. Ali ovdje, u Oulxu, prizor je još sugestivniji, jer se ovi potoci čine kao neprekidni blagoslov Neba.

U unutrašnjosti pećine postoji jedan stari kip Imakulate, mnogo cvijeća, svijeća i »ex-voto« pločica. Desno, na stepeničastom postolju, kip sv. Mihaela; lijevo, jedna kalvarijska grupa, koju su načinile — to se odmah vidi — pobožne ruke siromašnih ljudi, ali duboko vjernih.

Predanje govori da su ovamo bježali stanovnici okolice, da bi izbjegli obeščašćenju što su ih činili Saraceni, za vrijeme invazije na visoku dolinu Suse. Nedaleko od ove pećine podnijeli su mučeništvo sveti Justo, Flavijan i njihovi drugovi, pa se to mjesto i zove »Plebs martyrum« (»Puk mučenika«).

S dubokim uzbuđenjem molili smo odmah svetu krunicu i zahvalili smo Gospodinu i Majci Isusovoj i našoj.

Odmah možemo reći, bez straha da se prevarimo, da je Presveta Djevica govorila svima nama. Govorila je svojoj djeci, koja joj nisu uvijek odana, koja su često nezahvalna, kadkad i svijesno prestupaju Božje zakone i zato su grješnici.

U svakom od svojih ukazanja, Gospa se uvijek poslužila jednim oruđem: djecom, mladim ljudima, pripadnicima redova, svećenicima, mladima i starima, majkama obitelji.

Ovdje je govorila ona kroz jednu ženu iz puka, uzornu ženu i majku.

Zahvaljujući nizu okolnosti, mogli smo je upoznati; bili smo joj pretstavljeni po našim prijateljima iz Turina, i naš prvi susret, u veljači 1971., bio je doista interesantan, jer smo otkrili da smo se već susreli u San Giovanni Rotondo, prigodom jednog hodočašća, što ga je ona s drugima poduzela da dođu Patru Piju.

Mogli smo ustanoviti, da oruđe, kojim se taj puta Madona poslužila, živi sasvim sakriveno, u pravoj poniznosti, i to je razlog zašto mi njezino ime ne spominjemo. Ona ima tako rijetka svojstva: razboriti oprez i mudrost, koju bi Francuzi kvalificirali kao »nadnaravnu«.

Brine se brižno za obitelj i za kućni posao. Živi povučeno i mnogo moli; zna šutjeti. Bogata je duhovnim dobrima; strpljiva u protivštinama i napadajima, koji nikada ne manjkaju i dolaze od onih koji ne vjeruju ili vjerovati neće, ali ponajviše od onih koji se uvijek bore protiv svega što se tiče Gospinih ukazanja.

Budući da ona gotovo i nema izobrazbe, poučena je o svetim stvarima iz ustiju učenih duhovnih vođa, koji su je vodili.

S 13 godina, kad je bila na paši, dok je čitala životopise svetih ili knjige o pobožnosti prema Gospi, imala je prve objave »unutarnjih govora« Presvete Djevice.

Rado bismo više rekli o onoj, koja je naša draga sestra, ali odrekli smo se toga, jer je smatramo jednostavnim instrumentom Marijinim.

Jedna grupa »Cenakolina« iz Turina uputila se u Oulx 9. rujna 1967. (Cenakolini su posvećeni lajici, koji se sjedinjuju u molitvi pod vodstvom jednog svećenika). Pratio ih je njihov duhovni vođa jedan salezijanac.

Nekoliko godina prije ondje su salezijanci postaviti Gospin kip. Među tim »Cenakolinima« bila je i vidjelica. Kako nitko nije pravo znao gdje se nalazi pećina, razišli su se svećenik i vjernici da je traže.

Iznenada ugleda vidjelica ružičasti oblak, koji je lagano lebdio i približavao mjestu gdje se nalazi spilja, a onda se zaustavio. Kad se sakupiše, vidjeli su svećenik i vjernici da je vidjelica u ekstazi, da gleda u jednu određenu točku i da sluša kao da joj netko govori. Zatim, kao da je izvršavala jednu zapovijed, još uvijek u ekstazi, podigne veliki kamen i bez naprezanja postavi ga u sredinu špilje. Na tom je kamenu stajala Gospa. Mi smo od vidjelice saznali što je Gospa govorila u tom prvom ukazanju.

Nakon što je rekla da je ona Bezgrješna, zamolila je da joj se tu sagradi kapela. Označila je mjesto, gdje treba da kopamo, da bi izbio izvor. Preporučila je: moliti i pokoru činiti i sakupljati se u hodočašćima i procesijama kod pećine.

Od tog dana slijedila su ukazanja u različitim danima. Ovamo je dolazio veliki broj ljudi iz Piemonta i Francuske. Spilja je trajno okićena cvijećem i osvijetljena svijećama; i zimi i ljeti. U spilju su uveli električno svjetlo. Duhovne i materijalne milosti slijedile su jedne iza drugih, a đavao je pokušavao na različite načine spriječiti štovanje i pobožnost prema Presvetoj Djevici.

Dođoše svetogrdni vandali, da sve na komadiće sasijeku i zamažu. Čak ni križ ni Gospin kip nisu bili pošteđeni. Odnijeli su cvijeće, ukrali su novčane darove, spalili su svijeće, istrgali su slike i krunice.

Ali razvio se još himbeniji i bolniji boj: klevete, progonstva, izrugivanja, zlobna došaptavanja, napadaji tiska, inkvizicija, zapreke svake vrste i t.d. Činilo se da se pakao oborio svom svojom moći. I ti napadi još traju ... Ipak, mi smo uvjereni da će Bezgrješno Srce Marijino triumfirati.

Međutim hodočasnici su nastavili hrliti k Mariji. To je upisano u brojnim registrima, koji su puni potpisa i zaziva. Ti se registri brižno čuvaju isto tako kao i svi posjeti, sve riječi, sve poruke i traženja Madone. Sve je pripravljeno za čas za koji je Gospa odredila triumf.

Ovdje dajemo kratku, ali ipak vjernu sintezu raznih poruka i traženja Gospinih izabranih iz kronologije ukazanja. Meditirajmo ih; kršćanin toliko vrijedi koliko razmišlja. Nakon molbe da spilju učinimo privlačivim mjestom za molitvu, Gospa nam predlaže životni program: moliti, šutjeti, trpjeti i nju u svoj tišini ljubiti.

12. siječnja 1968. naredi da se postavi križni put uzduž puta koji vodi ka spilji.

24. veljače iste godine traži da se postavi kip, koji prikazuje Bezgrješnu (koja se ukazuje). Ta se želja mogla ostvariti tek u studenom 1971., nakon mnogih protivština, neprijateljstava i nakon neprestanih molitava. Da ne bi bili neposlušni crkvenim i civilnim vlastima, koje su zabranile kip Imakulate izložiti u spilji, statua Bezgrješne bude podignuta na zemlji privatnika, dok se ne bude mogla unijeti u spilju. Taj je kip morao nadomjestiti oštećeni dosadašnji kip u pećini.

23. srpnja 1970. zatraži Gospa da se označi prostor gdje će biti buduća kapela na zemlji ispod spilje.

U različitim prigodama molila je Gospa za posebne neprestane molitve za Svetog Oca Pavla VI, »mučenika svakoga dana«, za biskupa i za sav kler. A te je pozive uvijek sve usrdnije ponavljala, s molbom za pokoru, da zazovu svijetlo Duha Svetoga na Crkvu.

— Blagoslivljem tu šaku zemlje, gdje će onaj, koji dođe biti obraćena duša. To je najveće čudo. Ja hoću duše, zatim ću ozdraviti tijela.

— Molite mnogo, jer neprijatelj juri po svijetu i nalazi se u svim uglovima zemlje.

— Kao što vojnik ostavlja svoj vlastiti dom da može služiti domovini, tako i vi svi treba da sve ostavite da bi mogli služiti Crkvi.

— Budite uvijek ujedinjeni da tako tvorite lanac koji se nikad ne će prekinuti; divni lanac svete krunice.

— Jedna četa posvećenih potrebna je vaših molitava i pokorničkih djela.

— Ako se duše obrate i ako me poslušaju, doći će mir: mir u dijecezi Turin, mir u dolini Susa, mir u Italiji — ipak ne u svim njezinim krajevima — i mir u ostalom svijetu.

— Svaki put kad vas ubode trn, znajte to prinijeti za svećenike i njihove potrebe.

— Ovdje će biti ozdravljeni mnogi bolesnici, ako imaju vjeru, ali ne oni koji kažu: »Ako ozdravim, vjerovat ću.«

— Isus na križu i dalje trpi muku za nevjernike, za bijedne, za duše koje su zaostale i koje je teško shvatiti.

— Moja djeco, ja vas blagoslivljam i jednog ćemo se dana gledati licem u lice.

— Posvjedočite ono što ste vidjeli. Ako je nebo dalo taj znak, to je za opomenu ...

— Imate vremena da se izliječite sigurnim oružjem sakramenata, posebno ispovjedi i pričešću, a zatim molite i činite pokoru. Ako ne, zauvijek ćete propasti.

— Pokrenite se, o sinovi Božji i članovi Crkve, požurite se gori Oulx kamo dolazi vaša Presveta Majka, Bezgrješna.

— Ja dolazim da blagoslovim sve dobre i zle. Dođite, o moji blagoslovljeni posvećeni: biskupi i svećenici, i pokažite svoju ljubav onoj, koja je vaša Majka i Majka Crkve.

— Objavite svijetu da želim molitvu krunice, da hoću molitvu i pokoru. Vječni je Otac već umoran od čekanja. Znajte da će kazne pasti na zemlju, ako ne poslušate.

— Moja prisutnost u suncu jest opomena za svijet. Nemojte se osuditi svojom ohološću, svojom neposlušnošću i svojom nevjerom. Ponizite se i molite za oproštenje dok još imate vremena.

15. siječnja 1972. ukaže se Gospa u svijetloj zvijezdi, koja se je vrtjela i rekla je:

»Molite, molite, molite mnogo i činite pokoru. Nedjelje se ne posvećuju; veliki dio čovječanstva živi u uživanjima i ne misli više, da postoji Sudac, koji im može dodijeliti strašne kazne. Vaša nebeska majka dolazi na ovo mjesto da vas upozori: Molite za mladež, za odrasle i za djecu ispod 5 godina. Neka roditelji budu stroži u kršćanskom odgoju i neka budu budni što se tiče ženske mode.

Hoću da dolaze hodočasnici na ovo mjesto; hodočasnici koji mole za oproštenje. Požurite se, da javite biskupima o tom znaku na suncu: to je opomena. Isus i Vječni Otac to naređuju. Dobri treba da se posvete, a zli da se obrate; tvrdokorni bit će osuđeni.«

24. travnja 1972. pozvala je iznova, osobito svoje »Cenakoline«: »Moji sinovi sv. Cenakula, vi podnosite teret dnevnog umora; ja, vaša nebeska Majka, imam cijeli svemir na svojim ramenima: uvrede svog kršćanskog naroda, uvrede onih koji vladaju, uvrede moga rastrganog svečeništva, oklevetanog poradi onih koji nisu više svijetlo i svjetionik Crkve.

Ja se priklanjam pred svojim dragim svećenicima; onima koji kleče preda mnom da izmole smilovanje i milosrđe za cijeli svijet. Narod ih ne sluša. Vi ste im potrebni, kao i vaše molitve, vaša predanja, vaša vjernost, proživljavajući pravila Cenakula. Ne bojte se, sinovi moji, ne samo danas u radosti, nego i u času kušnje. Morate ostati čvrsti, čvrsti u vjeri, čvrsti u ljubavi, u miru s Bogom i sa svojom braćom. Budite dobra sol zemlje, budite sinovi svijetla. Ne oklijevajte, budite uvijek u istini kao što vas to Isus uči u paskalnom misteriju.«

»Kad sam se nalazila na gori, podigoh oči da je još jednom vidim. Vidjeh je sasvim gore, iznad spilje, s raširenim rukama. Veličanstveni plašt prekrivao je spilju.

'Dođi natrag; meni je potrebna tvoja pokora i zadovoljština. Mnogi će doći iza tebe i obratiti se. Ne boj se zapreka; uvijek će ih biti. Ti ćeš pobijediti molitvom. Povjeri se mojem povlaštenom (duhovnom vođi). On će ti biti moja jaka ruka.

Ako budete činili što tražim, ljudi će imati mir i spasiti će se.

Ako budete činili ... na koncu će moje Bezgrješno Srce pobijediti'.«

»Dne 11. srpnja 1970. pođoh s kćerkom ka spilji. Na putu Turin-Oulx molile smo, kao obično, krunicu. Kada dođosmo blizu Suse, ugledasmo u suncu neko svijetlo, koje se nije moglo usporediti s normalnim svijetlom: sunce na vedrom nebu nije zabliješćivalo i mogle smo ga gledati prostim očima.

Kad smo stigle u Exilles mogle smo gledati to promijenjeno svjetlo sunca; svjetlo koje je takvo ostalo sve dok nismo stigle u Oulx.

Na podnožju brijega stupile smo na stazu što vodi do spilje, ali još nismo učinile ni 20 koraka, kad ugledasmo, gledajući u sunce, kako se je fenomen ponovio i još pojačao. Ne samo da je iz sunca strujalo jače svjetlo, nego se je počelo okretati većom brzinom, ispuštajući plave i ružičastocrvene zrake. U jednom momentu spustilo se nad nas, još uvijek vrteći se, i to se tako nisko spustilo da je moja kćerka bila posve ustrašena, a i ja sam drhtala od tjeskobe.

Zatim se sunce, koje se još vrtjelo, povratilo na svoje izlazno mjesto. Ta je pojava trajala oko 10 minuta.

Kad sam ušla u spilju, vidjeh plavi oblak. Imao je oblik jedne osobe. Bio je na desnoj strani kipa Bezgrješne. Zatim pređe na lijevu stranu i zaustavi se nad kamenom, na koji je Nebeska Majka stala svojim nogama, kod prvog ukazanja.

Najednom oblak se otvori i Gospa se pojavi; nasmiješi mi se i reče:

'To je dokaz za Papu Pavla VI.; konačno će vjerovati, da sam se spustila na ovo mjesto.'

Moja kći i ja gledale smo još jednom isti fenomen prostim očima, a da nismo osjetile nikakve boli.

Ta izvanredna činjenica se često ponavljala, u različitim vremenskim razmacima i u prisutnosti mnogih svjedoka, od kojih mnogi dadoše pismeno svjedočanstvo pod zakletvom.«

Sunce se okretalo neopisivom brzinom, zrake su bile različitih boja: crvene, zelene, ružičaste, plave, žute. U jednom momentu spustila se sunčana ploča, vrteći se, nad prestrašene i dršćuće vjernike.

Oko sunca se načini veliki oblak. U središtu je bilo sunce tamnocrvene boje. Bilo je razdijeljeno na odjeljke, koji su horizontalno tvorili pet slojeva. Pojavio se veliki kor anđela. U suncu bijaše Presveto Trojstvo i Bezgrješna. Zatim se pojavi sveti Mihael. Njegov je lik bio svima jasno vidljiv.

Zatim se povuče sunce, sada razdijeljeno na dva dijela. Jedna je polovica bila tamno zelena. a druga žuta.

Vjernici se povrate spilji da zahvale nebeskoj Majci i nađoše se pred gustim plavim oblakom, te nisu mogli vidjeti pozadine spilje. U sredini oblaka pojavi se velika bijela golubica, koja potom u njemu iščezne.

Nitko od prisutnih vjernika nije, od sunčanog fenomena, osjetio ni najmanju bol u očima.

»Dne 17. svibnja 1971. u 11 sati bijasmo u spilji pred kipom Bezgrješne, skupljeni u molitvi krunice. Bijela se Gospođa pokaže i reče mi:

'Kćeri moja, prinesi svoje boli i preporuči da se čini pokora za spas duša, osobito za mlade. Veliki dio njih ide u pakao, jer nemaju više vremena da se pokaju, a umiru iznenada. Malo ih se spašava kod tih iznenadnih smrtnih slučajeva. Sad gledaj koliko ih svaki dan pada u pakao.' Podigla je jednu ruku. U lijevom dijelu spilje ukaza se ponor. Usred vatre ugledah očajne duše, koje su se u njoj valjale. Bilo je mnogo mladih unutra: žena, muževa, čak i djece od 8 godina.

Kakvu sam muku osjetila u tom času! Kad sam ponovo došla k sebi, ugledah Isusa svega oblivena krvlju. Presveta mi Djevica reče: 'Gledaj kolika je krv uzaludno bila prolivena za duše!'

— Toga je dana uz vidjelicu bilo više osoba; one su promatrale njezine muke i čuli njezine jecaje od boli i smrtne tjeskobe.

6. veljače 1972. Presveta Djevica ne poziva više poniznom uljudnošću, nego zapovijeda kao visoka Vladarica:

— Požurite se, o posvećeni sinovi, kazna će pogoditi svaki dio svijeta, a ja vas hoću spasiti, spasiti za spasenje duša.

— Hoću da se ovamo dolazi u procesijama. Požurite se. Vrijeme je dragocjeno; ne oklijevajte; vi ne znate časa. To je čas poslušnosti; to je čas da upoznate da sam ja Majka, Majka ljubavi, Majka boli.

— Činite što vam zapovijedam i vi ćete žeti spas duša i spas svijeta.

— Slušajte Isusa, bdijte s njime u Getsemanskom vrtu. Neprijatelj je u zasjedi; požurite se da poslušate.

— Hoću ovdje oltar za sv. misu; jednu cestu da se mogu bolesnici donijeti do spilje; kapelu, križni put uzduž uspona, svete stepenice kod kipa ukazanja.

U Oulxu traži Madona da produbljujemo svoje znanje u Svetom Pismu i govori nam o novoj eri. To je era Bezgrješne, one koja će pripraviti dolazak Krista u nama i u cijelom svijetu.

Bitno u ukazanjima Oulxa jesu poruke! one su bitne i u drugim ukazanjima. Gospa govori o žrtvama, o molitvi, o pokori, o pohodima Presvetom Sakramentu. Ona govori o boli, o kršćanskoj kreposti, o životu prema Evanđelju, o poslušnosti prema Crkvi, u tradicionalnom smislu, po kojoj su generacije kršćana i svetih bili odgojeni. Mi se nalazimo već u posljednjim opomenama, u posljednjim trenucima. Bog je već pripravio svršetak, jer smo izgubili pojam o grijehu. Samo čudo neće moći promijeniti našeg života. Mi ćemo se, doduše, za jedan kratak čas i promijeniti, nakon što čudo budemo vidjeli; ali zatim ćemo opet upasti u stari način života.

Zato je potrebno da mi te poruke čujemo i da se malo po malo pripravimo za posljednji dan, pomažući svom bližnjemu, mijenjajući svoj život i uvijek moleći.

Treba da uvijek molimo. Molitva se sastoji u hvaljenju Boga s našim radom i kroz naš rad; u prinošenju svega što nam se dogodi, svih protivština života; treba da mu prinosimo za se i za grješnike sve križeve, s ljubavlju i s radošću.

Ako su mnogi od njih ostavili pravi put, to je i naša krivnja, jer se ne molimo za njih i jer im ne dajemo dobar primjer.

Moramo moliti i za vidjelicu, koja toliko toga duguje Presvetoj Djevici. Moramo moliti zato da ona ide pravim putem, da joj molitva bude pomoć protiv napadaja, zavođenja i prijevara sotone, tako da demon ne može utjecati na nju i da nas ne bi tako i protiv volje zavaravala. Stavimo se još jednom pod djevičansku i moćnu zaštitu Marije.

Zmaj traži da proždre dijete koje drži Marija. Majka, s orlovskim krilima spašava ga. Bog nas hoće spasiti. Zato nas stavlja u ruke Marijine. Živimo u njezinim majčinskim rukama s molitvom, poslušnošću prema Crkvi, pokorom. I morska neman pusti crnu vodu sablazni, korupcije i t. d. Samo će se oni spasiti koji su u naručju Bezgrješne.

One su bezbrojne, i duševne i tjelesne; postignute su kroz majčinstvo Presvete Djevice po ustrajnoj molitvi u spilji u Oulxu, ili također po upotrebi čudotvorne vode koja teče iz vrela što ga je Gospa dala iskopati.

9. studenog 1971. prigodom intronizacije i blagoslova velikog kipa Bezgrješne na terenu Grote, evo svršetka Poruke Naše Gospe:

Gledajte me, o sinovi posvećeni: ovdje nema sklopljenih ruku za adoraciju kao u Lurdu; ovdje širim svoj plašt da vas pokrijem i da pod njim možete naći utočište. Hoću da vas zaštitim, da vas ljubim, da vas posvetim.

Dođite k meni. Vaša Majka čeka da vas blagoslovi.
Dođite k meni da bi imali svjetlo na vašem putu.
Dođite k meni da budete čista srca.
Dođite k meni da budete heroji u žrtvama.
Dođite k meni da budete doista izabrani.
Dođite k meni i ja ću vas obnoviti.

Svijetu treba pravda. Vi ste pravda posredstvom Vječnog Oca i Moga Sina Isusa.

Očišćeni Božjom milošću, vi ćete imati blagost prema sebi, i vi ćete nositi svijetu mir.

Neka bude blagoslovljen Namjesnik Kristov, mučenik kršćanske vjere!

Neka bude blagoslovljen moj sveti grad Rim, sjedište kršćanstva i grad sv. Petra.

O sveti grade, podigni svoj glas sve do kraja zemlje. Jako viči: mir, mir, mir u čitavom svijetu!

Ljubite se, moji pobožni sinovi hodočasnici. Dođite k meni moleći i pjevajući s vašom krunom ružarija. Ja ću vas privezati uz svoju krunicu i, s tim slatkim lancem, nikad ne ćete biti odijeljeni od mene.

21. studenog 1967. na blagdan Prikazanja Marijina u hramu u Jeruzalemu, Madona reče u Oulxu:

»Ovdje će biti trijumf sveopće Crkve: od Rima do Lurda, od Lurda do Oulxa. Ovdje će se nastaviti era Apokalipse ... Čitajte Bibliju. Ovdje će se ispuniti Sveto Pismo: nova era Novog Jeruzalema.«