Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Naveli smo tri čudesna ozdravljenja u Montichiariju koja su se dogodila za vrijeme Marijinih ukazanja 8. prosinca 1947. A. M. Weigl, u djelu Maria — Rosa Mystica, koje je 1974. godine izdao Grignion Verlag, (8262 Altötting) opisuje više slučajeva čudesnih ozdravljenja i obraćenja. Jedna žena iz Firence potpuno je izliječena od raka i kasnije Pierini podnijela liječničku dokumentaciju, koja potvrđuje njezino ozdravljenje. Jedan čovjek iz Bozena, koji je hodao na štakama, ozdravio je poslije kupanja na izvoru u Fontanelli. Dana 15. listopada 1972. dođe s grupom hodočasnika šezdesetgodišnja žena koja je bolovala od teške uzetosti (Arthritis). Ruke i noge bile su, već godinama, sasvim zakržljale i iskrivljene, a zglobovi ukočeni debelim i tvrdim kvrgama. Čim je došao autobus, hodočasnici odlaze u oratorij da mole za jadnu ženu. Tada, na očigled svih, u jednom trenutku nestade njezine uzetosti.

U listu Der Fels (br. 1, 1971) P. Hermes opisuje čudesno ozdravljenje Olivie Sudiro-Zanotto, iz Malavicina u provinciji Mantova, majke jednog svećenika i jednog liječnika. Tokom četrdeset i dvije godine njene noge, ruke i lice razarala je teška kožna bolest. Sva sredstva liječenja bila su bezuspješna. Za sve to vrijeme ona nije imala mirnog sna. Osobito su ljeti bolovi postajali nepodnošljivi; otpadali su joj nokti. Otekline lica i rane zatvarale su joj oči, pa često nije mogla ni gledati. Posljednjih godina bolesti dobila je i šećernu bolest, pa je nestalo svake nade da će ikada biti izliječena. Jednog jutra otkrije bolnička sestra da joj se s nogu odvajaju komadi mesa, a uskoro se i na rukama ukazaše iste te pojave. Na vršcima prstiju izbijale su kosti. Izgledala je poput gubavca.

U rujnu 1968. posjetio je jedan redovnik iz reda svetog Kamila. Vidjevši je u takvom stanju bio je tako ganut da nije mogao izustiti ni riječi. Nekoliko dana kasnije poslao joj je bocu vode s izvora u Fontanelli i poručio joj da je to čudotvorna voda. Nikada ranije nije bila čula za Marijina ukazanja u Montichiariju.

Prije polaska na spavanje izlila je na rane čudotvornu vodu. Bila je to prva noć mirnog sna, bez bolova. Provela je u dubokom snu. Probudila su je zvona Pozdravljenja. Te noći je bila potpuno izliječena. Rane su nestale. Bilo je to čudo.

U spomenutom djelu A. M. Weigla navode se slučajevi đavolskih opsjednuća. Sami đavoli svjedoče! Više nesretnih ljudi oslobođeno je đavola u Mantichiariju. Marija dolazi da stane nogom na zmiju, kako je to najočiglednije bilo saopćeno u vizijama Katarine Labouré. za vrijeme Marijinih ukazanja u Parizu, 1830. Ondje gdje se Ona pojavljuje bjesne i paklene sile. To se pokazalo i u Lurdu, i u Fatimi, kao i tokom ukazanja novijeg doba. Možda su najrazularenije u Ladeiri. Vrijeme je mraka i oko jedinih izvora svjetlosti oblijeću sjene pakla.

Prvi mač. U razdoblju od oko deset godina napustilo je svećeničko zvanje oko 30.000 katoličkih svećenika. od tih je jedva pola zatražilo crkveno laiciziranje, tj. vraćanje u svjetovni stalež. Drugi su se toga odrekli. To praktično znači da je mnogo tisuća svećenika izgubilo i vjeru a ne samo zvanje. Ovom broju treba još dodati četiri do pet puta više otpalih redovnika i redovnica. Ukupno ima oko 100.000 otpalih svećenika i redovnika. To je strašan mač u Srcu najbolje od svih majki. To su njezini sinovi i kćeri.

Drugi mač. Ovaj mač zadaju svećenici i redovnici koji žive u smrtnom grijehu. Oni ostaju u svećeničkoj službi i u samostanskim zajednicama, ali mlakošću, izbjegavanjem križeva, kritikom Pape i Crkve, strašću za uživanjem i teškim grijesima posebno bolno vrijeđaju Gospodina i Njegovu majku. Oni se svetogrdno pričešćuju i celebriraju. Sam Bog zna koliko ih je danas u Crkvi.

Treći mač. Taj mač su svećenici i Bogu posvećeni koji su i zvanje i vjeru izgubili i koji su postali najogorčeniji neprijatelji Crkve. Najbolji kada se izopače postaju najgori! Od njih Crkva preživljava teška iskušenja.

Zabilježimo još i to da po jednom đavolskom programu mnogi od tih svećenika i redovnika ostaju u Crkvi, »da bi je razarali iznutra!«

1. Svaki 13. u mjesecu treba da se slavi kao poseban Marijin dan.

2. Dan 13. srpnja svake godine treba slaviti u čast Ruže Otajstvene (Rosa Mystica).

3. Svake godine slaviti 8. prosinca u podne kao uru milosti za cijeli svijet (12-13h). »Ako neko ne može doći u crkvu neka u podne kod kuće moli i on će, isto tako, preko mene dobiti milosti.«

4. Svake godine, 13. listopada. slaviti Svjetski dan pomirbene pričesti.

5. Pokorničke procesije k izvoru (Fontanelle); Pri tom: molitva, pokora, zadovoljština.

Majka Božja ukazala se u Montichiariju s tri ruže: bijelom, crvenom i zlatnom. 8. prosinca 1947. bile su te ruže oko njenog Srca, koje je sjalo na prsima. U kasnijim ukazanjima, osobito u Fontanelli i poslije, krasile su te ruže njen plašt nad prsima.

Bijela ruža znači: Marija je najčistija kćerka Vječnog Oca, Imaculata, Bezgrješna, Prijestolje mudrosti.

Crvena ruža: Marija je Majka Božjeg Sina, Mater dolorosa, Majka žalosna i Majka milosrđa.

Zlatno-žuta ruža: Marija je Zaručnica Duha Svetoga, Kraljica neba i zemlje, Majka Crkve.

Marija skuplja u svom Bezgrješnom Srcu, kao u krasnom kristalnom kaležu, bujice svjetlosti, milosti i ljubavi Presvetog Trojstva i izlijeva ih u neizrecivoj materinskoj ljubavi na svu svoju djecu, kao Rizničarka Božja i posrednica milosti. Konačno, Ona hoće, kao Rosa Mystica, dati preobilje milosti svima onima koji su Bogu posvećeni.

U ovim trima ružama krije se duboka, čudesna i veličanstvena simbolika. Ove tri ruže simbolički prikazuju tri velika područja Božje moći.

(Ovaj prikaz donesen je prema knjižici »Maria — Rosa Mystica« od A. M. Weigla što je izdao s dozvolom crkvenih vlasti St. Grignion-Verlag, 8262 Altoting, 1974. Prijevod s njemačkog i tekst priredio, te uvod i zaključak napisao Stjepan Petrović, svećenik)