Molitve, Molitva, Portal o molitvama

U skladu s dekretom Pape Urbana VIII i uredbom II Vatikanskog Koncila pisac izjavljuje da ne želi preteći sud Crkve kome se potpuno podvrgava. Riječi »ukazanja, čudesa, poruke« i slično imaju ovdje vrijednost ljudskog svjedočenja.

Knjiga »Veliki Znak« donosi nam tzv. »privatne objave«, koje se zapravo ne bi smjele nazivati »privatnim«, jer su rijetke poruke, koje bi se ticale samo jedne osobe u njezinu privatnom krugu. Mislim da bi bilo bolje nazivati ih »postapostolskim objavama«.

Kako objave dolaze od Boga, ne smijemo olako preko njih prijeći kao da nas se i ne tiču. Uvijek smo dužni slušati Boga — jer On uvijek ostaje isti — a ne samo da ga slušamo u objavama koje su prestale smrću posljednjeg apostola. Pogotovu, bilo bi u najmanju ruku nerazborito, kad ih ne bismo slušali ni onda, kad ih Crkva prizna kao nadnaravne. Ako ih pak Crkva još nije priznala nadnaravnima, to ne znači da nisu istinite niti nadnaravne; to ne znači da će tek onda postati istinite i nadnaravne, kad ih Crkva prizna. Stoga je krajnje nerazborito vladati se prema tim porukama unaprijed kao da su lažne i kao da će ih Crkva sigurno odbaciti. Uostalom u tim »postapostolskim« objavama ne daju nam se neke nove istine, koje bi trebalo vjerovati, nego nam se daje n a d a u postignuće naše svrhe, ako izvršimo ono što se od nas traži, a traži se isto ono što nam nalaže Evanđelje: molitva i pokora. Molitva i pokora glavni je sadržaj svih poruka.

2. One su znak velikog Božjeg milosrđa, koje ne prestaje pronalaziti sve moguće načine kako bi pokrenulo našu slobodnu volju da se odluči za dobro.

3. Kao što bi se za Crkvu mogla dodati još i peta njezina oznaka »progonjena«, tako se može isto kazati i za poslije-apostolske objave, da su p r o g o n j e n e , »Svako moje djelo nosi pečat oporbe i protivljenja« — kaže Spasitelj u jednoj od svojih poruka.

4 Prilagođene su našem podvojenom biću (koje se sastoji iz duha i tijela), zato nam u njima Nebo neprestano pokazuje slike i u slikama nam govori.

5. U svim se porukama Nebo objavljuje malenima, neznatnima, neukima i slabima, a preko njih cijelom svijetu. To znači da nas Bog nikada ne će dispenzirati od poniznosti.

6. One su originalne, ne daju nam se po jednom kalupu, nego svaki puta nam Svemoguća Mudrost pronalazi druge načine, da nas na iste stvari upozori.

7. One odgovaraju potrebama vremena. Danas se na pr. osporava papinstvo, svećeništvo, Euharistija, uloga Presvete Djevice u Crkvi. Zato nam i poruke neprestano govore baš o tim napadanim istinama.

8. Poruke posljednjih 150 godina govore o »kazni«, koja prijeti čovječanstvu, ako se ljudi ne poprave. Zanimljivo je da su se neke kazne već i ispunile kao na pr. drugi svjetski rat.

9. Sve poruke, objave, viđenja i proroštva sa svih strana, iako neovisne jedne od drugih i mjesno i vremenski, čine jednu harmoničnu cjelinu. Sve to govori o istim događajima u budućnosti, o »velikoj opomeni«, o »velikom čudu«, o »velikoj kazni«, ali svaka poruka prikazuje to sa svog stanovišta, gledajući te stvari pod drugim vidikom; sve objave poredane zajedno čine kao jedan savršeni mozaik, koji nam prikazuje sliku onoga što nas čeka.

10. Ni u jednoj poruci nema ničega što bi se protivilo objavljenoj vjeri; osim toga u njima se pokazuje izvanredno teološko znanje, koje te male i neznatne osobe, preko kojih Nebo govori, nikako ne bi mogle imati.

11. Gotovo kod svih ukazanja i poruka zbivaju se neobjašnjive stvari, na naravni način neprotumačive, upravo čudesne. Tu bude u najviše slučajeva vrtnja sunca u različitim bojama kao u Fatimi, čudesne fotografije, čudesna ozdravljenja, a najviše obraćenja i t. d.

12. U mnogim najnovijim ukazanjima za razliku od negdašnjih Glasnici iz neba govore dugo: kao u San Damiano, Palmar de Troya, Kerizinen, Bayside.

13. Još jedna zanimljivost u novijim porukama: U porukama jednog mjesta govori se o porukama drugih mjesta ukazanja.

14. U tim porukama govori nam sam Gospodin i Gospa o tom kako je milosrđe Božje poslalo Presvetu Djevicu na bezbroj mjesta diljem čitavoga svijeta, jer želi da se svi spase, i dobri i zli. Ujedno se tuži Spasitelj i Gospa da se odbacuju njihove poruke, posebno sa strane svećenika, koji su miljenici Neba.

Pišem knjigu »Veliki Znak« ne u ime Crkve, ta zato me nije nitko ovlastio, nego u svoje vlastito ime. Ne kanim ovdje o »porukama« znanstveno pisati, ta zato nemam ni spreme ni vremena. Uzimam podatke iz knjiga i časopisa i djela onih, koji su se stručno time bavili, da to na pučki, lako razumljivi način, iznesem, da bude svima pristupačno. Ta zatim se upravo ide da ljudi budu barem informirani, da saznaju što Nebo od njih traži i da se prema tome vladaju.

Sve što je ovdje navedeno ima samo ljudsku vjerodostojnost, a može se dogoditi da gdje što i ne odgovara istini, jer vidioci su samo slabi ljudi, koji mogu koju stvar krivo shvatiti i nešto od svoga dodati; a dogodi se katkada da se i đavao umiješa, kako bi on »otac laži« diskreditirao Božju stvar i u mutnome lovio. Ali Presveta Djevica kaže da će oni koji u duši nose svijetlo, koji su njezina djeca, moći razlikovali laž ud istine.

U svakom slučaju najbolji kriterij za razlikovanje duhova jest i ostaje onaj koga nam ]e Krist napomenuo: »Po plodovima ćete ih njihovim poznati«.

Veliki Znak 1 primljen je iznad svakog očekivanja. To znači da je u našem katoličkom tisku što se te stvari tiče bila velika praznina. U kratko vrijeme knjiga je upravo razgrabljena, uprkos tome što nije za nju bilo nikakva publiciteta; a to moramo zahvaliti »malim dušama«, djeci Marijinoj, koja su u žarkoj ljubavi prema njoj sve učinila za »pobjedu njezina Majčinskog Srca«.

Neka bude ovime najiskrenija hvala svima koji su se potrudili da se Božje poruke prošire! Presveta Srca Isusa i Marije neće im toga zaboraviti!

Ujedno molimo za blagoslov i pomoć od Gospodina po zagovoru Njegove i naše Majke, da uzmognemo i dalje raditi za pobjedu Majčina Srca Marijina i za proslavu našega Gospodina Isusa i da u tom nastojanju uzmognemo strpljivo i junački nositi križ koji se ni od kojeg Božjeg djela ne može odvojiti.