Molitve, Molitva, Portal o molitvama

ISUS: Sve je istina što god su evanđelisti pisali. Sumnjati o tom znači mene uvrijediti. On je liječio paralitičare i mnoge druge. Moja je Majka Bezgrešna, ona je Djevica. Utjelovljenje je misterij (tajna). Ona jest i uvijek je bila Djevica. Ne sumnjajte ni u djetinjstvo, ni o pohodu Maga (Mudraca — »Trlju kraijeva«), ni o Njegovu putovanju, ni o čem od onoga što nam objavljuje Evanđelje. Nijekanje toga prava je hereza i strašan grijeh protiv Duha Svetoga, po kome je sve objavljeno. Siromašni ljudi. Što je njihovo znanje, koje izlazi iz njihova ništavila?

ISUS: Pornografija je najopasnije oruđe sotone. Ona iznakazuje i ponižava ljudsko biće do sličnosti s razularenom životinjom koja se pokorava svojim instinktima.

ISUS: Sve stvari ispitujte u Božjem svijetlu i u kontekstu s ljubavlju. Imaj pouzdanja u me. Ja ću nadahnuti odgovorne. Među vama ne smije biti osobne srdžbe, nego duh ekipe, svijest o dužnostima prema Djelu, koje vam je povjereno. Ali isto tako budite svjesni duhovne vrijednosti svjedočanstva ljubavi i bratske dobrote što vam ja dajem; odlučnost ne isključuje ljubav.

ISUS: Legija malih duša nije djelo ljudsko, nego djelo spasa proizašlog iz mog Srca izmučenog i milosrdnog za nevoljni svijet.

ISUS: Znakovi njezina poziva (legije malih duša) ne će manjkati. Neka me slijedi i neka nosi u svoj kraj svjedočanstvo o Bogu Ljubavi i Mira. Neka zavija rane duša i tijela u koje ja utiskujem svoju sliku. Neka uzgaja u svom srcu nježni cvijet nade.

ISUS: Ako se to ne ostvari krivnjom ljudi, to će me jako ražalostiti. Radite, djeco moja, moja će vas Kraljica-Majka pomagati. Ondje gdje ona vlada i ja ću vladati.

teologa koji prepoznaju u tim porukama Božju Mudrost i Ljubav. Ima ih koji kažu da su teolozi zato da mogu kuditi ! razarati. Ima ih koji otvoreno ispovijedaju svoju vjeru i onih koji se boje da je pokažu. Ima toliko ljudskog obzira i tako malo prave ljubavi. Ima sabotera autoriteta i autoritet nije uvijek u službi Boga i Njegove Crkve. Ima takovih za koje se čini da pojačavaju djelo spasenja, ali u stvari oni ga osujećuju. Ima slabića i kukavica kojima tuđe mišljenje vrijedi više, pa makar bilo i zlo, nego njihovo osobno mišljenje i koji svojevoljno ugušuju dobro tako potrebno za spasenje svijeta. Zlo se podnosi, kada nije odobreno a dobro se osporava.

ISUS: Dijete moje, traži svoju radost u meni: ne daj da te zarobe himbene radosti što ih svijet daje. Ja sam radost. Jedina radost koja ne donosi duši nikakve gorčine.

Margareta: Gospodine, ja neću druge radosti osim tebe, ali ja sam potpuno svjesna svoje bijede, zato ne dopusti da me svladaju napasti ovog života. Ti sam si dosta moćan da istjeraš iz naših srdaca sve što nisi Ti.

ISUS: Legija malih duša to je duhovni mentalitet za koji bih Ja želio da se udomi u svim djelima i u svim nacijama. Sve činite iz ljubavi. Treba da zaboravite duh sebičnosti koji je u svakome i ne radite kao da biste bili samo vi na svijetu i kao da ste vi sami kadri promijeniti lice zemlje. Jedinstvo je nepobjediva snaga, ako tražite samo Božju slavu. Sve drugo prelazi na drugo mjesto. Ujedinite se, moja mala djeco, i ostavite taj duh kritike, koji ne pripada djeci istoga Oca. Djelo malih duša to je Djelo za svijet, sigurno. osporavano, ali stvarno, jer to je moje Djelo.

Onaj koji kaže da je malen, a radi samo po svojoj volji, koji nije dovoljno ponizan da prizna da sam Ja Veliki Tvorac, koji hoće čuvati svoje povlastice kao stvar koja se njemu duguje i koje moraju trajno ostati a da ne priznaje misao svoga Boga u onom što On traži za tu uniju malih duša: taj nije dostojan da bude član velike obitelji svih malenih. Isto tako, doista, Ja vam to kažem: tako dugo dok na dnu vaših srdaca postoji osjećaj koji vam priječi da prepoznate mene u tom djelu ljubavi, vi sprečavate jedinstvo za kojim Sveta Crkva teži oduvijek kao za krunom moga Otkupljenja.

Drago moje dijete, otvori svoje srce i shvati, da se ja uistinu objavljujem onima, koji su čitali i prihvatili poruke moga Božanskog Sina — i da ja želim da oni znadu ovo:

Da, moj čas, čas Majke Božje. Ja se objavljujem vama, koji ste mi poklonili svoju ljubav, kad ste zahvalno primili poruku ljubavi i milosrđa moga Sina.

Ne pitajte ništa, ali znajte, da će Opomena dovesti na pravi put još i one, koji su me upoznali, ali su me prezreli. Strah će ih dovesti u ovčinjak još prije oluje.

Što se tiče mojih najboljih, prijatelja mojih i mog Božanskog Sina, želim ih spasiti u svom srcu, u svojem naručju, pod svojim plaštem i u svojoj materinskoj ljubavi, tako da ne budu imati nikakve tjeskobe.

A oni (drugi) treba da znaju, da ja dolazim, da ih uplašim, jer tjeskoba je posljednje sredstvo kojim mogu urazumiti, one, koji su posumnjali u moju intervenciju.

Moja materinska ljubav teško je iskušana, jer žalosno je to za majku, da se mora služiti tako bolnim sredstvom. Ali to je još jedina mogućnost, koja preostaje, i ja sam prisiljena da je upotrijebim.

Budite razborita djeca i ne postavljajte sebi nikakva pitanja i ni u kojem slučaju nemojte biti znatiželjni, nego ponizni, blagi i razumni, kao što se to poslušnoj djeci pristoji, koja su prisutna kad su neposlušna djeca kažnjavana.

Ne zaboravite, da svoju krunicu nosite na sebi, a posebno čudotvornu medalju.

I da počnete moliti u mome kad primijetite da se nešto nenormalno zbiva — to će biti početak moje opomene!

I tada ćete biti u strahu, ako pokažete previše znatiželje. Vjerujte meni i ne bojte se — nasuprot, molite i za one koji su zakasnili, jer iza toga će se moj plašt konačno zatvoriti za vrijeme moje kušnje.

U svojoj ljubavi dajem vam još vremena, da to stavite na raspolaganje onima, koji su poruke moga Božanskog Sina od srca čitali i o njima razmišljali. A sada dajte tu poruku izabranicima moje ljubavi i recite im da sam im tim udijelila veliku milost.

Znaj, da su sada paklene sile razularene. Poklonite mi svu svoju čežnju, ne dopustite da vas obuzme bilo kakva uplašenost i nemojte biti nemirni, jer vi dobro znate, da će za kratko vrijeme doći čas, kad ćete se morati moliti i ne micati se s mjesta. Dotada ostanite strpljivi, nosite čudotvornu medalju i krunicu — to je sigurno oružje — ! ne zaboravite: Ne budite strašljivi!

Sada dolaze odlučni žalosni časovi, kad ćete se morati k meni sasvim obratiti. Ali kako će me još mnogi prezirati i za mene imati samo svoj sarkazam — na moju veliku bol! Sad naprijed, sad je čas pokore!

Ali ne, vi jurite u propast i očitujete svoje zadovoljstvo i tvrdoću svog srca.

Sada je moj čas, to znači, da je moja moć na ovoj zemlji vrlo velika i da ćete biti suočeni sa silama pakla.

Ali vi, koji shvaćate, s kolikom ljubavi vas ja vodim u krilo svoga Božanskog Sina, vi ne ćete ništa trpjeti. No drugi nemaju nikakva pristupa k tomu blagoslovljenom mjestu, koje je divni refugium (utočište) — nego samo izabranici naše ljubavi imaju pristup.

A sada bih ti željela otkriti svoju veliku ljubav prema svima onima, koji su znali primiti poruku ljubavi i milosrđa. Moj vam je Božanski Sin najavio moje posljednje preporuke i sada će biti dane. To su sada posljednje, i vi ćete još imati vremena da ih dadete onima, koji su razmatrali o porukama moga Božanskog Sina.

1.) — da mi oni svojim molitvama i razmatranjima poruka čine veliko veselje...

2.) — da ne propuste poslušati moje majčinske savjete mojih posljednjih poruka.

3.) — da se sjete dodatnih savjeta, koje sam im ja s velikom ljubavlju dala u San Damianu. To znači moji rupčići, koji čuvaju vaše lice, i vi ćete tim osjetiti veliko olakšanje. Uvijek ih imajte pri ruci — i time ja zaključujem svoju posljednju poruku.

Vrijeme će biti kraće i ti znadeš, da ne mogu postići više nikakva odlaganja (kazne) — sad je moj čas, i sotona to znade.

Ostanite u mojoj ljubavi, po našim ujedinjenim srcima vi ćete biti spašeni i stavljeni u zaštitu pred bijesom sotone.

Moje je vrijeme sad završeno. Žarko želim, da se pouzdajete u me.

Takvi su oni, koji me više ne očekuju, jer sam — kako oni misle — u zakašnjenju.

Ne prihvaćajte zlo držanje onih, koji se samo napola pouzdaju u me, jer su uplašeni.

Ne povedite se ni za držanjem onih, koji se neće više ravnati prema mojim različitim porukama, jer kažu, da se to, što sam najavila, ipak nije dogodilo.

Ne uplićite se u pitanja, ali znajte ostati u mojoj ljubavi; pitanja ipak ništa ne koriste!

Naprotiv, kad ste budni, naći će vas Učitelj pripravne, jer Njegov ponovni dolazak sada je apsolutno b l i z u .

Ne činite nikakvih pogrešaka, da ne biste dospjeti u očajne situacije, nego z n a j t e mo l i t i !

Ne očitujte svoje žalosti ili pobune, ili srdžbe, ili čega tome slično, pa makar se nešto dogodilo, što će vas potresti i uzbuditi.

Ne ponašajte se kao luda djeca, ta vi ste ipak prijatelji Isusovi i Njegove Majke Marije.

I nemojte biti tvrdi, nego ostanite b l a g i — molim, znajte to ostati.

Ne vladajte se tako, da se mi moramo žalostiti, nego budite tješitelji!

Ne vladajte se tako, da budete daleko od mene, ja vas želim imati u svom srcu.

Ne predajte se u neko tvrdo držanje, jer ja sam uistinu vaša Majka i ja sam blaga!

Sada je došao čas, kad mogu reći svojim najboljim prijateljima, da ja stojim na čelu nebeskih četa i da svi anđeli sa Svetim Mihaelom Arkanđelom stoje pripravni za borbu. Vi ste već započeli bitku, a oni dolaze svojom prisutnošću u pomoć i ja sam ponosna zbog vas, koji ste znali demaskirat! neprijatelja i s njim se boriti; vi znate da sam ja Ona, koja mu gnječi glavu. Ali sad me on grize za petu, jer Crkva je u njegovim pandžama i Zli se je domogao vlasti nad vama. Ali ja vam kažem, u tom boju protiv kneza tmina ja sam s vama i sad sam u žalosti zbog tog okrutnog ugriza.

Znajte, ja sam uvijek sve bliže, a moj je neprijatelj ugrožen sa svih strana, zato on sada podvostručuje svoje napore i zato je tako aktivan.

On zna da su njegovi dani odbrojeni, ali konačna pobjeda bit će na koncu svijeta. i sada još nije čas.

Ali već sada zadaje mu moja vojska ozbiljan poraz i za dvije generacije on će se ponovno pokazati u stanju agresije.

Sad vam mogu kazati, da ta vojska, koja je spremna za bitku, namjerava da započne, jer ona stoji pod mojim zapovjedništvom i ja vam kažem: J a d o l a z i m !

Sada vam ja velim, vi ste na krajnjoj granici katastrofe, jer sotona je prisutan da izvrši veliko djelo uništenja prije svega onoga,

jer njegova je mržnja dosegla dotle, da je to neopisivo. Ja vam kažem, moji najbolji prijatelji, vi ste vjerne i dobre sluge, koje će Učitelj naći pripravne kod svog ponovnog dolaska i koji ćete imati udjela u Božjoj slavi i u Njegovu gospodstvu ljubavi u srcima.

Htjela sam vam reći, da vas ljubim kao majka i da sam došla k vama da vas ohrabrim u toj mračnoj noći u koju ste vi utopljeni.

Ja vam kažem, da se ne žalostite, jer ja sam na vašim vratima. — Sad sam vrlo, vrlo blizu i ne žalostite se, jer ja d o l a z i m .

Budite bez ikakve brige i ne žalostite se, jer radost u kušnjama to je jedan od znakova Isusove prisutnosti u vama — znajte se pokazati hrabrima i jakima...

Ne propustite donijeti velike dokaze strpljivosti i odlučnosti protiv posljednjih napadaja neprijatelja, a osobito ništa se ne bojte, nego ostanite mirni — strpljivi — jaki — poslušni nadahnućima, koja vam dolaze od moga Presvetog Zaručnika (Duha Svetoga), i ja vam kažem, da ćete imati udjela u slavi Božjoj, jer ste se pokazali jakima i jer ste ostali vjerni. Ali znajte, da se ta situacija ne će produljiti, jer biste vi inače bili ustrašeni od neprijatelja. Imajte pouzdanje u mene.

Ne dajte da vas neprijatelj pobijedi i ne zaplićite se u pitanja. Nego činite ono što vam ja s tolikom važnošću kažem: Molite se meni, jer ja sam jedina, koja prinosim vaše molitve svojem Božanskom Sinu. Sad vam kažem, djeco moja, molite krunicu, jer vi znate, da je to najbolji put, kojim ćete nazvati svoju Majku. Ja vam kažem, ne zapustite tu molitvu, jer je bogata milostima za obraćenje, a ne može se ničim nadomjestiti. Molitva vaše krunice jako me raduje, a vas obasiplje dobročinstvima.

Ja vam sad kažem: Budite bez ikakve brige, jer tim (brigama) ne mijenjate baš ništa, nego zazivajte mene, da ja nastupim za vas.

Sad vam ja kažem, moji najbolji, ne zauzimajte nikakvo tvrdo držanje, jer mi time pripremate žalost, budite naprotiv blagi kako to odgovara poslušnoj djeci, koja mi prikazuju svoju ljubav. A sada ne dopustite da vas zahvate pandže sotonine, dok ste daleko od mene; tada će vas to jako boljeti, kad mu se budete morali odupirati vlastitim silama. Naprotiv, pokažite se blagima ! ne držite se kao oni, koji kritiziraju i ne priznaju autoritet, ako je taj (autoritet) dobro izvršavan. Jer sada je čas pometnje duhova, i svaki misli da posjeduje istinu. A nju ima samo moj Božanski Sin, jer On je rekao Ja sam istina i On ima riječi vječnog života.

Ali ja, koja sam Njegova Majka, ja vam kažem: Nemojte suditi, ne dajte se suditi daleko od mene. Ja vam obećajem, da vas neću ostaviti, ali razveselite me i očitujte mi svoju ljubav, da vas mogu braniti.

Ja sam vaš Otac na Nebu i ne mogu vas ostaviti u ovom položaju, jer vas zahvaćaju pandže sotonine.

Ja vam sada kažem, vi ste moji najbolji, vi ste mi pružili velike dokaze svoje ljubavi i vjernosti.

Vi ste me znali staviti na prvo mjesto, jer ste obratili pažnju na sredstva, koja sam ja upotrijebio, da vas poučim.

Ja vam to samo kažem, da budete osvjedočeni o ozbiljnosti časa i katastrofi, što predstoji i koja će potresti svijet.

Moja najbolja Glasnica kod vas — Marija — Majka Božja — rekla vam je, što vam je imala reći, a sada vam Ja kažem: Ne opirite se ni na kakav način, tada ćete biti u mojoj pravednosti. Nego naprotiv, budite blagi, jer takvi će posjedovati zemlju.

Ja vam kažem: Ostajte u mojoj ljubavi, i ništa vam se zla neće dogoditi.

Ja vam sada kažem, da je čas kucnuo i da ćete vi biti vrlo radosni u momentu, kad ćete sebi polagati račune, da vam ja sada dajem svoju zaštitu, i da ćete vi otvoriti oči u noći, koja vas okružuje i u kojoj ćete vidjeti kako nastaje novi dan. Vi ćete tada imati veliko veselje i pjevat ćete zahvalne pjesme na čast mog imena. A sada vam dajem svoj blagoslov sasvim poseban blagoslov u ovim časovima, koji vam preostaju, i ja vam kažem:

Moja djeco, Ja sam vaš Otac! Predajte se samo u moje ruke, jer samo JA VAS MOGU SPASITI! Ja sam Bog — Bog vaš Otac!

(Ove smo poruke primiti iz Marijanskog centra Moulin de Rouillon, F-41120 Les Montils)

Isus je rekao: »Što koristi čovjeku da zadobije cijeli svijet, ako izgubi svoju dušu«. Te je riječi često ponavljao sv. Ignacije Lojolski ističući, da je od svega najvažnije postići vječno spasenje.

Želite li se spasiti? Štujte Blaženu Djevicu Mariju, jer se nitko ne spašava bez njezina zagovora kod Isusa. Isprosite njezinu zaštitu moleći svaki dan Tri Zdravo Marije. Tu je kratku i jednostavnu pobožnost objavila svetoj Matildi sama Majka Božja, dok je svetoj Gertrudi otkrila, da svaki put kada kršćani mole Tri Zdravo Marije na uspomenu privilegija koje je ona primila od Presvetog Trojstva (vlast koju je podijelio Bog 0tac, Mudrost, koju joj je dao Bog Sin i Ljubav kojom ju je obogatio Duh Sveti), vlast, mudrost i ljubav prelaze iz njezinog Bezgrešnog Srca u duše onih koji je na ovaj način časte i zazivaju i koji će imati njezinu zaštitu za života i njezinu pomoć na času smrti.

Zato je sveti Alfonzo Liguori posebno preporučivao molitvu Triju Zdravo Marija; sveti je pak Leonardo de Puerto Mauricio velikim žarom propovijedao ovu pobožnost govoreći: »Oh kako je sveto vršenje ove pobožnosti!« To je vrlo uspješno sredstvo da se osigura spasenje. Također je časni sluga Božji, Luis Marija Badoin napisao: »Molite svaki dan Tri Zdravo Marije, i ako na ovaj način ustrajno častite Mariju, ja vam obećajem vječnu nagradu.«

1) Marijo, Majko moja, čuvaj me od smrtnog grijeha, po vlasti, koju ti je podijelio Vječni Otac!

2) Marijo, Majko moja, čuvaj me od smrtnog grijeha po mudrosti, koju ti je dao Sin.

3) Marijo, Majko moja, čuvaj me od smrtnog grijeha po ljubavi, kojom te je obdario Duh Sveti!

Širite ovu pobožnost, jer »tko spasi jednu dušu, spasio je svoju« (Sv. Augustin).

Nalazimo u knjizi velikog hrvatskog katoličkog književnika Petra Grgeca "Sveta Hrvatska« na str. 194., slijedeći događaj:

»Pouzdanje Hrvata u BDM bilo je poznato čitavom svijetu. U starim je njemačkim i francuskim knjigama zabilježen ovaj istiniti događaj: — Dne 1. siječnja 1648. godine bila je na granici Lotaringije, tri milje daleko od Pont-Monssona, jedna švadrona Hrvata opkoljena od satnije konjaničkih lovaca. Jedan je Hrvat za drugim bio zaklan. Neki hrabri i bogobojazni Hrvat, kadet, bio je zadobio već mnogo opakih rana, ali se je još uvijek branio. Kad je jedan neprijatelj bio podigao mač, da mu raskoli glavu, povikao je on. "Pa makar vi bili još okrutniji prema meni, života mi ipak ne možete uzeti, dok se ne ispovjedim, jer ja sam cijeli svoj život molio Mariju za tu milost!" Tako se i dogodilo. Ostavili su ga da leži u krvi. Poduprt pomoću Majke Božje vukao se on gotovo dva sata daleko, dok nije napokon našao svećenika pred kojim se ispovjedio, a onda je umro.«

Pisac popraćuje to svoje pisanje opaskom: »Ovu mi je bilješku iz svog kolektaneja odstupio preuzv. gosp. nadbiskup-koađutor Dr. Alojzije Stepinac, koji ju je prepisao u Rimu iz jedne njemačke knjižice«.

U kanadskim novinama »Vers demain« od siječnja-veljače 1971. godine, čitamo sljedeće: Jedne od posljednjih nedjelja u lipnju godine 1971., dogodilo se to kod župne mise u 7 sati u crkvi Beauceville, u provinciji Quebec. Svetu misu je služio župnik Charles Eugene Houde (50 god.).

Nakon što je već izjavio da, prema odluci nadbiskupskog ordinarijata u Quebecu, imaju dopuštenje primati svetu pričest na ruku, reče prije svete mise: »Da ubuduće izbjegnemo komplikacije, od danas pa nadalje svi ćete vi primati svetu pričest na ruku«, — što je bilo protivno uputama biskupa, koji su dati vjernicima slobodu kod primanja pričesti. Kad je došlo vrijeme svete pričesti, okrene se župnik s ciborijem u ruci prema vjernicima. Upravo je uzeo jednu hostiju i koraknuo da dijeli svetu pričest. Tada se podigoše same od sebe posvećene hostije (oko pedesetak) iz ciborija i lebdjele su u zraku i razdijeliše se oko celebranta po zraku, zatim polagano padoše na pod.

Župnik Houde bio je zbog tog događaja toliko potresen, da je ostao nepokretan stajati nekoliko minuta, blijed od užasa, a zatim, kao od neke unutarnje pobude, reče vjernicima.

»Od sada dođite k sv. pričesti i primajte svetu hostiju na jezik, a ne na ruku, jer dragi Bog nam je dao znak«. Zatim svećenik klekne i pokupi hostije s tepiha i podijeli svetu pričest.

»Nikada više u svom životu neću dati svetu pričest na ruku.«

Kad sam primila gornju obavijest, mislila sam kao i kod drugih objava i proroštava: »Može biti da je tako, ali čvrsto vjerovati u to moglo bi se istom onda, kad bi čovjek imao dokaze da je to doista tako!«

Uskoro zatim bilo mi je rečeno od jedne duše iz čistilišta: »Čudo s hostijama u Kanadi istinito je i ti ćeš učiniti veliko veselje Spasitelju, ako to razglasiš.« To mi je bio dovoljan dokaz za istinitost čuda i zato sam dužna da ga raširim. Ja znam da taj dopis neće biti primljen od sviju s dobrom voljom, ali svaki je u savjesti odgovoran prema tome kako je primio. Ja osobito dužna sam tu vijest raširiti i istinu kazati.

Flamanske novine i časopisi javljaju ima tome već nekoliko mjeseci o izvanrednim događajima u Mortselu, predgrađu velikog lučkog grada Antwerpena (Belgija). Nastojimo ovdje bitno iz tih vijesti sređeno prikazati.

Događaji se odvijaju oko nekog namještenika belgijske telefonsko-telegrafske službe, Leona Theunisa, koji stanuje u Mortselu, Berthoutstraat 1.

Leon Theunis bio je u svojoj mladosti vrlo pobožan i revan, ali je poslije malo pomalo, kao što i mnogi ljudi u velikim gradovima, izgubio put prema Crkvi. Ipak, on je još uvijek cijenjen kod svojih poznatih kao ispravan ! častan čovjek i kao savjestan namještenik u svom zvanju.

Događaji su započeli u listopadu 1967. Leon Theunis proveo je svoje ferije s prijateljem iz Blakenberga u Ardennendorf Bohan, na jugu Belgije u blizini francuske granice. Kad su se vozili autom, htjeli su se povratiti u svoju ferijalnu kuću, kad oba ugledaju na rubu puta ispod jabukova stabla sjajan u bijelo obučen lik neke gospođe. Oni se zaustaviše, da točnije pogledaju tajanstvenu pojavu. Bila je to Marija, Presveta Djevica! O tom nije bilo nikakve sumnje jer su oba vidjela kako je ta svijetla figura lebdjela u divnom sjaju prema nebu i iščeznula. Čak i iza toga vidješe oba kako se još dižu prema nebu snopovi svijetla.

Leon Theunis i njegov prijatelj bili su potreseni. Vratiše se u svoj ferijalni dom, ali idućeg dana potraže isto mjesto gdje im se Marija ukazala. Pođoše do jabučnog stabla i ugledaju u travi, gdje je Marija stajala, kako leži jedna krunica, koja iščeznu, kad su je htjeli podići. Ti događaji nisu više dali Leonu Theunisu nikakva mira. Nakon nekoliko dana prekide on svoj dopust i vrati se u Mortsel.

Iza toga kroz više sedmica nije se dogodilo ništa izvanredno. Tad se je morao Leon Theunis podvrći operaciji i neko je vrijeme proveo u bolnici sv. Kamila u Antwerpenu. Malo vremena prije nego što je bio otpušten iz bolnice ugleda noću kako nad njegovim krevetom lebdi mala svijetla kugla. Kugla se kretala prema vratima. Leon Theunis ustane i slijedi kuglu i ona je lebdjela iz sobe na hodnik, on ju je pratio; zatim je lebdjela preko prozora iznad krovova kuća prema crkvenom tornju; Leon Theunis gledao je za njom kroz prozor kako je svijetleći stajala nad jednim crkvenim tornjem i tada se ugasila. Theunis je shvatio: on mora ići natrag u crkvu!

Nakon što je bio otpušten iz bolnice postao je Leon Theunis ponovo dobar kršćanin, koji je opet išao redovito k svetoj misi i k svetim sakramentima. Sad započeše ukazanja Marijina Leonu Theunisu. Privremeno to su bila samo ukazanja i to kod kuće, najviše noću ! to bez poruka. Leon Theunis nije se od početka usudio ni s kim o tom govoriti, samo je povjerio svojoj supruzi što je vidio. Istom kasnije započne Marija njemu govoriti i izjavljivati mu svoje želje.

Tako mu je rekla 21. travnja 1972., u 4 sata ujutro: »Veličaj moje ime i objavi ga!«

12. svibnja 1972. čuo je Theunis jedan muški glas, koji je kasnije upoznao kao glas Gospodinov, koji mu reče: »Ne boj se, govori i ne šuti više!«

13. svibnja, u 4 sata, reče mu Marija: "Da se uvijek toga sjetiš da sam ja kod tebe, postavi ovdje jedan kip, takav kakvu me vidiš, i načini ovdje jedno mjesto molitve.«

Sad se obrati Leon Theunis kiparu De Brouwer, koji načini prema njegovim podacima Marijin kip; taj je onda bio postavljen u sobu obitelji Theunis.

14. svibnja 1972., u 16 sati. vidio je Leon Theunis Mariju prvi put u crkvi sv. Terezije u Mortselu. Ondje, gdje je visjela jedna Marijina slika iznad bijele hortenzije, pokraj jedne palme, pokaza mu se Marija i reče: "Moli još više!

16. svibnja pojavi se Marija ponovo u crkvi sv. Terezije. Njezin je smiješak bio pun nadnaravne miline, a njezin je glas odjekivao kao nebeska muzika: »Leone, dođi sutra u isto vrijeme ovamo. Ja ću biti ovdje!«

18. svibnja pođe Theunis Lurdskoj spilji u Edegen. Dok je ondje molio, pojavi mu se Marija i reče: "Ne boj se i moli još više!«

21. svibnja reče Presveta Djevica: »Mi ćemo čekati tako da svijet osjeti da radi naopako!"

Kad je vidjelac zamolio Mariju, da mu ozdravi oči, jer mu vid sve više slabi, ona mu odgovori, da to nije potrebno, da on i tako naskoro ne će vidjeti svijeta. Ipak ona zamoli: "Dovedite ovamo jednog bolesnika, koji ima pouzdanje, moli, i mi ćemo ublažiti njegovu bol!«

29. svibnja reče Marija: »Moli, moli, moli još više i misli na svoje obećanje!" To se obećanje odnosi na jednu kapelu, koju želi Leon Theunis sagraditi na želju Marijinu na mjestu prvog ukazanja.

31. svibnja iza jednog izvanrednog uslišanja molitve: »Sumnjaš li još? — imaj više pouzdanja! Moli još više! Mi ćemo uslišati tvoje molitve! Doći ću još često k tebi!«

Ali Leon Theunis nije već dvije sedmice imao ni jednog ukazanja; nije također čuo Marijina glasa. Bio je već pomalo uznemiren; ali 14. lipnja reče mu Marija: »Sad treba da učiniš o čemu si u svojoj mladosti sanjao: Predati se u službu Gospodina Boga i moga Sina! Jer On te je izabrao za svoju službu. Ustraj u molitvi, čini pokoru, jer još mnogo toga te čeka! Poniženja i kušnje bit će još tvoj dio. Ali ipak ustraj; moli, moli još više i predaj se potpuno meni na službu i na službu mom Sinu. Jednom ćeš ti voditi jedan narod!«

21. lipnja. u 16 sati: »Ja sam Majka sviju vas, Kraljica svijeta!« Te je riječi Leon Theunis već jednom čitao, kad je u jednom gledanju vidio unutrašnjost kapele, koju će graditi u Bohanu.

4. srpnja 1972. vidio je Leon Theunis Mariju, ali u isto vrijeme selo Bohan i kapelu, koja se mora ondje izgraditi. Kod toga Marija reče: »Sjeti se svog obećanja!«

5. srpnja ukaže se Marija i kraj nje zemaljska kugla sa suncem povrh nje. Ali sunce se lagano ugasi, i odmah bude sve u tami. A Marija kod toga reče: »Moli, moli mnogo! Potakni i druge na molitvu i dođi često ovamo!«

10. srpnja, rano ujutro, gledao je Theunis Mariju u blistavom svijetlu. Ujedno je vidio kroz kratko vrijeme i kapelu, koja će se graditi u Bohanu. Marija reče: »Dođi u 9 sati natrag!« — Zatim iščezne.

U 9 sati istoga dana vidje Theunis još jednom Mariju. Taj put opet sa zemaljskom kuglom i suncem. Sunce opet utrne, a zemlja uroni u tamu. Marija reče: »Dovedi ovamo mnoge da ovdje mole!«

U noći od 24. na 25. srpnja bacao je đavao Leona Theunisa na krevetu amo tamo. Zli mu reče: »Postoji doduše jedan Bog. Ali moja je moć jača i život u grijehu je ugodniji. Mnoge žene, svjetske radosti, to ti sve mogu dati. Učini kraj svojoj bogobojaznosti!« — U svojoj tjeskobi posegnuo je Leon Theunis za svetom vodom, ali je nije našao. Mislio je, da je sanjao.

25. srpnja reče mu Marija: "Nije to bio nikakav san. Ali čeka te teška borba. Ustraj u molitvi. Ja ću ti pomagati i uvijek biti uza te.«

30. srpnja pozove Marija vidioca rukom i reče mu: "Dođi bliže; da ti oduzmem svaku sumnju.«

Theunis klekne i Marija stavi svoju desnu ruku na njegovo desno rame ! nastavi. »Ja sam Majka sviju vas, Kraljica svijeta. Što god Ti hoćeš reći ili činiti, treba da to činiš u naše ime.«

Theunis osjeti kod toga ugodnu toplinu što je dolazila k njemu iz njezina sjajnog svijetla. »Bit će ti dan jedan znak. Ustraj u molitvi i dolazi još mnogo češće ovamo.« Marija je nosila danas na lijevoj ruci krunicu, čija su zrnca blistala kao dijamanti. Na Božić 1972. primi L. Theunis od Marije posebnu zapovijed da moli, i da čini pokoru, da odvrati kaznu Božju (Strafgericht Gottes). 30. prosinca bude mu javljeno da ta kazna Božja prijeti posebno gradu Nimwegen (u Holandiji). Slične poruke primi Theunis 16., 21., 23. i 26. veljače. Vidjelac primi kao zadaću da organizira u Nimwegenu 14. kolovoza 1973. dan zadovoljštine (naknade), da odvrati od Nimwegena nesreću koja mu prijeti. Taj molitveni pokornički dan bio je održan — koliko su to prilike dopuštale.

1. kolovoza 1973. ukaza se Marija ujutro u 8 sati i najavi novo ukazanje za 9 sati. Kod toga drugog ukazanja razgovarala je Marija gotovo pola sata s vidiocem. Te Marijine riječi vidjelac je održao u tajnosti. Možda se odnose na veliki, »Kazneni Sud«. koji Leon Teunis vrlo brzo očekuje. Ta kazna, prema iskazima Leona Theunisa, ne će biti djelo ljudskih ruku, nego djelo Božje Pravde. Preostat će još samo mala četa vjernih. Radi toga opominje nas Marija na obraćenje i molitvu. — Leon Theunis je ipak riječi "Tajne« pohranio u jednoj zapečačenoj omotnici kod jednog notara.

7. kolovoza pokaže se Marija ujutro opet s blistavom krunicom. Nije govorila ništa. U 15,15 sati istog dana pojavi se opet i reče: »Mi smo ovdje da dademo znak!« — U taj čas otvori ponovno svoje oči, jedna teško bolesna gospođa, koja je već dugo onesvješćena tu ležala, a bila je posebno Mariji preporučena.

9. kolovoza reče Marija vidiocu: »Čini tako dalje i bit ćeš uslišan!« Zatim ugleda Theunis ponovo zemaljsku kuglu s ugašenim suncem. — »Naskoro ćeš sve razumjeti!"

Toga 9. kolovoza plakao je Marijin kip u stanu obitelji Theunis prvi put. Sedam prisutnih vidjelo je kako teku suze iz Marijinih očiju na odijelo. To plakanje trebalo je zapravo biti »znak«, što ga je Marija vidiocu već više puta najavila.

11. kolovoza čuo je Theunis Marijin ohrabrujući glas: »Ja sam uvijek kod tebe. Mladi, sva poniženja i kušnje teške su da ih podneseš! Podnašaj ih za nas. Ti ipak ne bi drugačije ni mogao. Jer sve to bijaše volja Boga Oca, koji ti je dao da stvarno razlikuješ zlo od dobra. Otac daje samo, što on drži da je dobro za njegovu djecu. Ukrasuj od danas koliko najviše možeš moju sliku i brini se da budu što svečanije proslavljeni dani, koji su posvećeni mojem imenu i mojem uznesenju na nebo. Još nije prekasno, ali je krajnje vrijeme!«

15. kolovoza 1973. našlo se mnoštvo ljudi u crkvi sv. Terezije, da počaste Mariju. Tada začuje kratko prije propovijedi Marijin glas: »Zahvali! Jednom ćeš ti biti jedan od vođa Božjega naroda.« — Theunis je plakao od unutarnjeg uzbuđenja. Tada je govorila Marija: »I mi plačemo, ali radi zla, što nam je učinjeno. — Nastavi obraćati ljude!«

2. rujna reče Marija Leonu Theunisu u Bohanu na mjestu prvog ukazanja: »Vjerojatno da ne ćeš više gledati kako cvate ova jabuka.«

5. rujna, rano u 4 sata, vidio je Theunis sliku N. D. Gospe Fatimske, ali njezin se izgled mijenjao i odmah postade kao ukazanje Marije u Mortselu. Kod toga Marija reče: »Ma kako se ja pokazivala, i ma kako ja bila naslikana, ja i ostajem jedina prava Majka Isusa Krista, Kraljica svijeta, Majka sviju vas.«

9. rujna plakao je opet Marijin kip, oko 10,30 sati, u prisutnosti petnaest svjedoka, i Marija kod toga reče: »Ja prolijevam ove suze kao dokaz, da sam doista kod vas, i od boli što me svijet neće primiti, usprkos svega moga truda da ga spasim i da mu pomognem.«

11. rujna: »Ja stojim kraj tebe. Moli, moli mnogo i znaj, da je tebe Gospodin izabrao za jednog od svojih izabranih. Vrijeme je prošlo. Radi što najbrže možeš, da se sve tako brzo razvije, kao snježna kugla. (kugla u snijegu brzo se kreće i biva sve veća). »Čovječanstvo je izazvalo Božji gnjev i srdžbu. Mi moramo pokušati da odvratimo

Božji bič, da spasimo čovječanstvo. Ta ono je od Boga stvoreno. Pokaži se dostojnim da primiš Gospodina, jer u njegovo ime moram ti reći, da on dolazi k vama. Izaberi dakle one, koji su po tvojem mišljenju dostojni, da služe Gospodinu.«

21. rujna reče Marija Leonu Theunisu opet u Bohanu na mjestu prvog ukazanja: »Ja ću naskoro morati ostaviti zemlju.« Na temelju tih riječi bojao se Leon Theunis, da ne će više vidjeti Marije. Ali 1. listopada, ujutro u 8,30 sati, pokaže mu se Marija ipak opet, i to u crkvi. Ona je bila vrio žalosna i nosila je crni veo. Ona reče: »Tako velika crkva a ipak tako malo ljudi dolazi... Prije nego što ostavim zemlju, hoću te još vrlo živo zamoliti: Upozori ljude neka koliko najviše mogu razmatraju muke moga Sina i neka dnevno mole krunicu, jer tko mene časti, časti mog Sina.«

Moli ljude neka izbjegavaju što više mogu oholost, neka ostanu ponizni i jednostavni i neka u svemu priznavaju svemogućeg Stvoritelja.

Potrudimo se svi zajedno da ublažimo Božju srdžbu, da spasimo čovječanstvo, koje je ipak njegovo stvorenje.

Ja znam, sine moj, da si jučer bio razočaran, jer vrijeme nije bilo bolje. Mi hoćemo taj dan uzeti kao dan pokore za grješnike, i ja hoću obećanju moga nebeskoga Sina dodati još i svoje obećanje: "Ja ću uistinu "male duše" uzeti u kraj, koji sam uzela pod svoju osobitu zaštitu!«

Te zadnje rečenice odnose se na skup tako zvanih »malih duša« u Karmelskom samostanu u Chevremontu kod Lütticha u prošloj nedjelji, 30. rujna 1973. Udruženje «malih duša« nastalo je uslijed Gospodinovih objava jednoj mističkoj duši »Margariti" koja je poznata po svojoj knjizi »Poruka Miiosrdne Ljubavi malim dušama«. Kod tog sastanka u Chevremontu dao je Spasitelj preko svoje milostima obdarene Margarite prisutnima jedno posebno obećanje.

9. listopada plakao je opet Marijin kip u stanu L. Theunisa. Kod toga je bilo prisutno preko stotinu osoba, od kojih oko 50 svećenika; svi su se mogli uvjeriti o istinitosti toga čuda sa suzama.

13. listopada začuje Theunis, nakon što je primio svetu Pričest, glas Gospodinov: »Vjeruj stvarno u mene i daj mi se potpuno u službu!«

23. listopada pojavi se Marija kao Kraljica svijeta, okrunjena u moru svijetla. Ona je govorila: »Svemogući Otac, moj Sin i ja gledamo s dopadanjem na to što ti činiš. Moli, moli mnogo i isprosi mnogo više. Jer ti to doživljavaš da te Svemogući Otac i ja uslišavamo i da smo ti milostivi. Pohodi koliko najviše možeš mnoge svećenike i moli ih u ime moga Sina da točno izvršavaju svoje dužnosti koje su slobodne volje preuzeli i da sa svoje strane opomenu druge svećenike da to isto čine, jer Gospodin će odbaciti one, koji ne slijede vjerno Njegovu Riječ. I Gospodin će sam označit! svoje učenike koji će Njegovu volju i Njegov zakon naviještati.«

24. listopada molio je L. Theunis pred Marijinom slikom za posebne milosti. Tada se rasvijetle listovi palme što ondje stoji i pred tim se pokaže nebeska Majka, okrunjenja kao Kraljica svemira. Leon Theunis reče, da nikakve riječi ne bi mogle opisati Marijine ljepote, i da on ne pozna nikakav ljudski glas, koji bi bio tako divan, tako kristalno jasan kao glas Marijin. Marijine riječi glasile su: »Nebeski će ti Otac dati posebnu snagu, koju ti u Njegovo ime smiješ upotrebljavati.«

Tada se pokaže Marija Theunisu kakva je bila, kad Ju je prvi put vidio u Bohanu i reče: »Proširi koliko više možeš i što brže možeš moju sliku; i na onim obiteljima gdje će moja slika biti tako čašćena, počivat će moj posebni blagoslov.«

Leon Theunis znade također javljati da mu katkad dosađuje đavao. On tada osjeća užasan smrad i čuje sotonin glas, koji mu obećaje velike stvari, ako zaniječe istinitost ukazanja. 31. listopada 1973. započne Marijin kip opet plakati, ali taj put tekle su krvave suze iz Marijinih očiju na njezinu odjeću. Kako je Marija plakala 9. kolovoza, 9. rujna i 9. listopada, mnogi su vjerovali, da će Marija ponovo plakati 9. studenog. Na tisuće vjernika, a također i znatiželjnika, došli su radi toga 9. studenog u Mortsel, da dožive čudo. Leon popusti željama tisuća i postavi kip u vrt bližnjega Karmelskog samostana pokraj crkve sv. Terezije. Već u noći stajalo je na tisuće ljudi i gledalo napeto na osvijetljeni Marijin kip. Vjerovalo se naime, da će se čudo dogoditi noću u 3 sata. Mnogi su molili, svi su čekali, ali ništa se nije dogodilo! — Očekivano čudo je izostalo. Zašto? — Tajna Božja! — Marija nije ništa obećala za taj dan. Čudesa se ne događaju bezuslovno tada, kada ih mi očekujemo.

U svakom slučaju te noći i toga dana mnogo se molilo, i svjedoci čuda krvavih suza od 31. listopada imali su priliku da ispripovijedaju što su vidjeti. Leon Theunis znade još koješta o idućim događajima, ali tih tajni ne smije izdati. On očekuje što se toga tiče, znak od Marije, da objavi i posljednje velike poruke.

42. Zadržimo se, časna braćo nešto na obnovi ove pobožnosti koju zovu »izvadak iz cijelog evanđelja, a to je krunica Blažene Djevice Marije. Naši prethodnici posvećivali su toj molitvi mnogo pozornosti i posebnu skrb. Ponovo su poticali vjernike da mole često krunicu. Trudili su se da se raširi. Tumačili su njezin sadržaj; izjavili su, da je ta molitva posebno prikladna za razmatranje, koja je istovremeno slavljenje Boga i molba. Uzdizali su njezinu uspješnost za napredak u kršćanskom

životu i za pridobivanje duša. Mi smo također već u prvoj javnoj audijenciji (13. srpnja 1963.) u nagovoru izjavili, kako cijenimo molitvu krunice. Kasnije smo u raznim prigodama naglašivali njezinu važnost, posebno tada, kada smo za vrijeme jezovite stiske i nesigurnosti izdali okružnicu »Kristova Majka« (15. rujna 1966.) neka se obavljaju gorljive molitve Majci Božjoj sv. krunice, da bi od Boga izmolili mnogo dobroga mira. Tu okružnicu slijedilo je apostolsko pobudno pismo »Kad se vraća mjesec listopad« (7. listopada 1969.). da bi se podsjetilo na četiristogodišnjicu apostolskog pisma »Pape su imali običaj« u kojem je naš predšasnik Pijo V. rastumačio molitvu krunice i dao joj oblik, koji je do danas sačuvala.

43. Naše neprestano zanimanje za dragu nam krunicu sklonulo nas je, da smo s većom pozornošću pratiti razne kongrese koji su u posljednjim godinama pretresali duhovno-pastirsko značenje krunice u današnje vrijeme. Priređivali su ih za molitvu krunice oduševljena društva i ljudi, kojima je ta molitva veoma pri srcu. Učestvovali su na tim kongresima biskupi, svećenici, redovnici i laici; odlikovali su se provjerenim stručnim znanjem i pouzdanim crkvenim osjećajem.

Među njima časno spominjemo sinove sv. Dominika, dugogodišnje čuvare i pospješioce te tako spasonosne religiozne vježbe. Radu tih zasjedanja pridružila su se ispitivanja povjesničara, koji su pokušali naći prvotni oblik krunice, ne možda iz samo arheoloških namjera, nego zato, da bi shvatili njezinu izvornu zamisao, prvobitnu moć ! bitnu građu. Sva ta zasjedanja i ispitivanja dobro su osvijetlila temeljne karakteristike i bitni sastav krunice, te njihov međusobni odnos.

44. Tako je na pr. u jasnijem svijetlu zasjao evanđeoski karakter krunice. Iz evanđelja, naime, uzima objave pojedinih tajni i glavne obrasce. Uz radosno-svečani anđeoski pozdrav i uz Bogu odani Marijin pristanak uzimaju vjernici iz evanđelja duhovno raspoloženje u kojem neka pobožno mole krunicu. Skladnim ponavljanjem anđeoskog pozdrava postavlja krunica pred nas jednu od temeljnih evanđeoskih tajni, naime utjelovljenje Riječi; i tu tajnu razmatramo u onom odlučujućem trenutku, kad ju je anđeo objavio Mariji. Krunica je, dakle, evanđeoska molitva, kako je dandanas više nego ikada nazivlju duhovni pastiri i stručnjaci.

45. Došlo je također do lakšeg razumijevanja, kako uređeno i postepeno razvijanje molitve sv. krunice osvjetljuje sam način kojim je Božja Riječ po milosrdnom zaključku posegnula u ljudsku povijest i dovršila djelo spasenja. Krunica, naime, po odgovarajućoj razvrstanosti razmatra glavne spasonosne događaje, koji su se izvršili u Kristu: od tajne djevičanskog začeća i Isusova djetinjstva tamo do vrhunskih uskrsnih događaja, naime, spasonosne muke i uzvišenog uskrsnuća i dalje do onih plodova, koji su na duhovski dan obogatili Crkvu koja se rađala i Djevicu Mariju, samo tada, kada je iz tog zemaljskog progonstva bila dušom i tijelom uzeta u nebesku domovinu. Također je došlo u svijest, kako podjela tajni krunice u tri dijela ne samo slijedi sasvim vremenske uzastopne događaje, nego prije svega odsijeva uzorak prvotnog objavljivanja vjere. Povrh toga krunica prikazuje Kristovu tajnu na isti način, kako ju je gledao sv. Pavao, kad je u svečanoj himni u pismu Filipljanima, opisao Kristovo uništenje smrt i uzvišenje (2,6-11).

46. Pošto se, dakle, krunica oslanja na evanđelje i usredotočuje se na tajnu utjelovljenja i spasenja čovječanstva, moramo tu molitvu imati za takvu kako je ona i oblikovana: potpuno kristološki. Ono, što je za krunicu posebno značajno, litanijsko ponavljanje »Zdravomarija«, postaje neprestano navaljivanje na Krista, na koga se kao na posljednji cilj odnosi anđeoska objava i pozdrav Kristovoj Majci: »Blagoslovljen plod utrobe tvoje« (Lk 1,42). Još više, ponavljanje riječi »Zdravo Marijo«, jest kao potka, kao lanac oko kojeg se snuje i odvija razmatranje tajne. Taj Isus, naime, koga svaki anđeoski pozdrav spominje, jest upravo isti, koga uzastopno navedene tajne postavljaju pred nas kao Božjeg Sina i kao Sina Djevice, rođenog u betlehemskoj spilji; darovanog po Majčinim rukama u hramu; kao dječaka, zagrijanog za to što pripada njegovu Ocu; kao Spasitelja ljudi, koji u vrtu trpi smrtnu borbu; koji je bičevan i trnjem okrunjen; koji nosi teret križa i na Kalvariji umire; kao uskrsnulog od mrtvih i uzašlog u slavu Očevu, da bi poslao darove Duha Svetoga. Svima je poznato, da je nekada bio običaj — a to u raznim zemljama još i danas traje — da se u svakoj Zdravomariji iza imena Isus doda rečenica, koja se odnosi na određenu tajnu, s tom namjerom, da bi razmatranje dobilo oslonac i da bi se duh slagao s riječju.

47. Upravo tako došla je u svijet najhitnija potreba, da osim poklonstvene i molbene vrijednosti istaknemo još jedan drugi sastavni dio krunice: razmatranje, kontemplaciju! Ako toga nema, krunica je nalik tijelu bez duše i postoji opasnost da bi takva molitva krunice postala samo mehaničko ponavljanje obrazaca, što bi se protivilo opomeni Isusa Krista, koji je rekao: »Kod molitve ne blebećite kao neznabošci; misle, naime, da će biti uslišani poradi svojih mnogih riječi« (Mt 6,7). Krunica po svojoj biti traži da se odvija u mirnom ritmu molitve i produbljenog duhovnog zrenja. Tako se molilac lakše zadržava u razmatranju tajni Kristova života i gleda ih očima i srcem One, koja je bila najbliža Gospodinu, i tako mu se otvara nedokučivo bogatstvo tih tajni.

48. Po znanstveno utvrđenim činjenicama u naše su vrijeme postati očigledniji odnosi između liturgije i krunice. S jedne strane, pokazalo se jasnije, da krunicu treba da cijenimo kao mladicu, koja je potjerala iz drevnog stabla liturgije, zbog čega je dobila naziv »Marijin psaltir«, te se pomoću nje jednostavni vjernici mogu pridruživati hvalospjevima i molitvama slavne Crkve. S druge strane, pobuđuje pozornost to, što je krunici porasla vrijednost pri kraju srednjeg vijeka, kad je počeo propadati liturgijski duh i među kršćanima se pojavilo otuđivanje liturgiji u korist čuvstvenoj pobožnosti prema Kristovoj čovječjoj naravi i prema Djevici Mariji. Ako je još nedavno kod nekih mogla nastupiti želja, da se krunica pribroji k liturgijskoj službi u Crkvi, dok su međutim drugi, u brizi zbog pogrješne prošlosti neopravdano zanemarili tu molitvu, to pitanje lako je riješit! u svijetlu smjernica II. Vat. koncila. Taj je u konstituciji »Sveti crkveni sabor« odredio: »Liturgijsku službu u Crkvi i molitvu krunice nije dopušteno stavljati u protivnost, ali isto tako i ne izjednačivati !h. Svaki je oblik molitve to plodniji, što više očuva svoj karakter i svoj vlastiti oblik. Kad je bila potvrđena veća odlika liturgijske službe u Crkvi ne će biti teško spoznati, da je krunica pobožna služba u Crkvi koja se s lakoćom može uskladiti s liturgijom. Liturgija i krunica imaju zajednički karakter: hrane se svetim Pismom i potpuno se usmjeravaju na Kristovu tajnu. Iako na bitno različitim ravninama, ipak se isto tako »anamneza« u svetom bogoslužju kao što i promišljeno razmatranje u krunici suču oko istih spasiteljskih događaja, koje je izvršio Krist. Liturgija čini da su pod zastorom znamenja prisutne najveće tajne našega spasenja, koje također i na tajanstveni način djeluju. Krunica pak, u pobožnom razmišljanju te tajne, poziva molitelja da je se sjeti i potiče njegovu volju da iz nje uzme smjernice za život. Kad smo ustanovili tu bitnu razliku, svatko lako vidi, da je krunica pobožnost, koja ima svoj izvor u liturgiji i po svojoj narav! također vodi k njoj, ako je molimo u skladu s njezinom prvotnom zamisli, ali praga liturgije ne prekoračuje. Time što približuje razumu i srcu vjernika Kristove tajne, može razmišljanje tajni krunice vjernike najbolje osposobiti da slavi te tajne u liturgiji, a također i za to da ih se još i kroz dan sjećamo. Ipak je pogrešno, ako se krunica moli za vrijeme liturgijske službe u crkvi, što se, na žalost, ponegdje još i sada događa.

49. Krunica Blažene Djevice Marije, kako ju je po predaji primio naš predšasnik sv. Pijo V. i svojom je vlašću uredio, sastoji se iz različitih dijelova, koji su organski međusobno povezani. To su:

a) U duhu s Marijom ujedinjeno razmišljanje o spasiteljskim tajnama, koje su mudro raspoređene u tri kruga. U njima se sjećamo radosti zbog Mesijinog dolaska, žalosti Kristova otkupiteljskog trpljenja i uzvišenja od mrtvih uskrsnuloga Krista, uzvišenja koje obasjava Crkvu. To razmišljanje po svojoj naravi potiče duh k zaključku, koji usmjeruje svagdanji život.

b) Gospodinova molitva »Oče naš«, na kojoj se zbog njezine neprocjenjive vrijednosti temelje sve kršćanske molitve, koje od nje primaju svoje dostojanstvo i sve njezine različite oblike.

c) Litanijama nalik nizanje »Zdravomarija«. koje se sastoji iz anđeoskog pozdrava Mariji (Lk 1,28) i Elizabetinog blagoslivljanja (Lk 1,42), dodana je ponizna molitva Crkve: Sveta Marijo ... Ponavljanje anđeoskog pozdrava posebna je karakteristika krunice. Broj Zdravomarija u tipičnom i punom obliku sto-pedeset predstavlja sličnost s psaltirom i siže već u početak te pobožnosti. Ipak, taj broj, po ustaljenom običaju, razdijeljen u desetke, koje dodajemo pojedinim tajnama, raspoređen je u tri već spomenuta kruga. Tako dobivamo poznati »vijenac« od pedeset Zdravomarija, koji je primljen u upotrebu kao obična mjera za tu religioznu vježbu i prešla je u narodnu pobožnost koju su pape odobrile i obdarile mnogim oprostima.

c) Hvalospjevom »Stava Ocu« u skladu s općom usmjerenosti molitva u počast trojedinog Boga, iz kojega, po kojem i za kojega sve postoji (Rim 11,36).

50. To je sastav krunice. Svaki dio između njih ima svoju vlastitost, koja mora, ako je pravilno shvaćena i cijenjena, odsijevati u moljenju krunice, tako da će ta pobožnost izražavati sve svoje bogatstvo i šarolikost. Molitva krunice bit će ozbiljno uvažena kod Gospodinove molitve; zanosna i uzvišena u mirnom redoslijedu »Zdravomarija«; molitva razmatranja kod pažijivog razmišljanja o tajnama; molitva prošnje u prozbenoj molitvi; prožeta s dubokim čašćenjem, kad izgovaramo slavospjev. Tako mora biti uvijek pa molili krunicu na bilo koji način: bilo posebno kad katolik moli sam, u tajnosti, u duhu združen s Gospodinom; bilo zajednički, kako je to u obiteljskom krugu ili kad se kršćani sakupe da bi ostvarili uvjete za posebnu Božju prisutnost (Mt 18,20); bilo javno naime kod skupova, na kojima se skuplja crkvena zajednica.

51. U novije doba oblikovale su se neke nove pobožnosti, koje su dobile nadahnuće iz krunice. Među njima rado bismo spomenuli i preporučili one, koje uobičajeno bogoslužje riječi unose neki sastav krunice Blažene Djevice Marije, kao što je razmatranje tajni i liturgijsko ponavljanje Zdravomarije. Taj sastav dobiva na taj način najjače osvjetljenje; te tajne su uključene u čitanje sv. Pisma i u homilijsko tumačenje, okružene trenucima tišine i osvježene pjevanjem. Veselimo se kad vidimo kako su te vježbe pomagale omladinskim udruženjima i pokretima, da u obilnijoj mjeri zahvaćaju iz bogatstva krunice i na taj način više cijene izvornu molitvu.

52. Nastavljajući to, za što su se naši predšasnici zauzimali silno preporučujemo molitvu krunice u obiteljima. II. Vat. koncil jasno je naglasio, da će se obitelj, prva i životna ćelija društva, »u međusobnoj ljubavi svih članova i u zajedničkoj molitvi k Bogu, otkriti kao domaće svetište Crkve«.

Konačno još, ako zajedno mole kao nekakva domaća Crkva, ako njeni članovi svaki u skladu sa svojom zadaćom i položajem, zajednički pospješuju pravednost ako vrše djela milosrđa, ako se posvećuju službi svoje braće, ako učestvuju u apostolskom radu u široj mjesnoj zajednici i djelotvorno se uključuju u njezinu liturgijsku službu u Crkvi. Konačno još, ako zajedno mole. Ako toga nema, onda treba reći, da obitelji manjka karakterističnost kršćanske obitelji. Zato je potrebno nastojat! svom silom, da se, zgodno, nanovo otkrivenom teološkom poimovanju obitelji kao kućne Crkve, opet uvede zajednička molitva u obitelji.

53. U skladu sa smjernicama sveopćeg crkvenog koncila »Opće uređenje molitvenog bogoslužja« opravdano se ubraja obitelj u zajednicu kojoj se preporučuje da zajednički obavlja duhovne časove. »Prikladno je, da obitelj, koja je kao domaće svetište Crkve, ne moli zajedno samo općenite molitve, već da po mogućnosti obavija također i koji dio molitvenog bogoslužja i time se tješnje ucijepi u Crkvu«. Stoga se ne smije ništa propustiti što pomaže da bi se ta uputa sve više i više s radošću ostvarila u kršćanskim obiteljima.

54. Ali odmah iza obavljenih liturgičkih dnevnih časova — u čemu može obiteljska molitva postići vrhunac — bez sumnje krunicu treba ubrojiti medu najodličnije i najdjelotvornije zajedničke molitve, kojima je pozvana kršćanska obitelj. Rado zamišljamo i živo želimo, da bi članovi obitelji često i rado upotrebljavali krunicu, kad se skupe na molitvu. Svjesni smo da današnje primijenjene životne prilike nikako nisu ugodne za takvo skupljanje obitelji. Ako se pak skupe, iz raznih je uzroka teško da bi se ti sastanci primijenili u priliku za molitvu. Bez dvojbe to je mučan posao. Ali kršćanin ima tu zadaću da ne podliježe teškoćama ma kakve one došle, već da ih pobijedi; da im se ne poda, nego da se izdigne nad njih. Ako kršćanske obitelji hoće u potpunosti udovoljiti svojem pozivu i ako žele u životu ostvariti duhovnost, koja je vlastita kršćanskoj obitelji, moraju svim silama nastojati, da odstrane sve ono što smeta obiteljskom susretu i zajedničkoj molitvi.

55. Na svršetku tog izvođenja koje svjedoči, kako Apostolska Stolica cijeni krunicu, i kako je preporučuje, hoćemo ipak još dodati neka se u širenju te tako spasonosne pobožnosti očuva prava granica, da se ne bi činilo kao da su druge (vrste molitava) za omalovažavanje. Krunica je sigurno odlična vrsta molitve; ali kršćanin neka se osjeća u odnosu prema njoj unutarnje slobodan; neka ga prije svega unutarnja ljepota krunice potiče, da je obavlja i inače u mirnoj sabranosti.

Maleno selo Piotrkow u jugozapadnoj Poljskoj opsjednuto je od tisuća vjernika i znatiželjnika. Toranj već gotovo tisućgodišnje crkve sv. Jakoba svake je noći obasjan plavim svijetlom. Prije je stajao u mraku kao i cijela crkva. Jan Promis Kazimierowo obavještava: »Stanujem u blizini crkve. Jedne noći opazih kako u crkvenom tornju nešto gori. Pozvah svećenika vatrogasce i policiju. Kad su svi stigli na mjesto, opazismo da se je vatra pretvorila u jako nebesko svjetlo i da se je iz tog svjetla sjajna zlatna kugla podigla prema nebu. Usred svega svjetla stajala je Majka Božja okružena plavo-ljubičastim sjajem. Kad su policajci ugledali prikazu, padoše na koljena, a mi svi počesmo usrdno moliti. Kao munja razglasio se taj događaj na sve strane zemlje premda novine o tome strogo šute. Već dolaze prvi hodočasnici iz inozemstva. Ima ih uvijek sve više i više. Moli se, očekuje se, pouzdaje se. Bolesnici ozdravljaju. Abnormalni mogu iznenada normalno govoriti. Srčani bolesnici osjećaju se zdravi. — Majka Božja govori. Doći će ponovo da govori svom narodu četrdeseti dan svog ukazanja, naime, 31. svibnja 1974.

Znak je stvar po kojoj upoznajemo nešto drugo. Na pr.: dim je znak da je u blizini prisutna vatra, čudnovata zvijezda bila je znak koji je za Mage (Sveta Tri Kralja) označivao Mesiju, mladoga Kralja. Mnogo se je govorilo o mirisu što je izlazio iz rana oca Pija, ali taj su znak tumačili na različite načine. Jedni su misliti da je to naravna pojava, jer nisu bili sposobni da to protumače. A drugi su naprotiv odlučno nijekali tu činjenicu i još više njezin izvor. Taj miris, po njihovu tumačenju, bio je samo iluzija, samo prijevara; govorili su da otac Pijo čuva u svojoj ćeliji bočicu octa da time održi otvorene svoje rane, a drugu bočicu s balzamom kako bi mirisao zrak. Sve su to tvrdili svečano pod prisegom, a da nisu imali za to nikakva dokaza. Drugi vjernici, koji su osjetili miris, vrlo dobro poznat pokornicima oca Pija, prepoznavali su u tom znak autentičnosti mističnih pojava kojima je bio obdaren ponizni učenik svetog Franje. Nema sumnje Crkva će jednoga dana reći tko je imao pravo. Takvi znakovi nisu rijetki u povijesti Crkve. Na pr.: Sveti Ivan od Križa bio je zatvoren u ćeliju kao buntovnik po naredbi svoga poglavara. U noći se vidjela svjetlost kako izlazi ispod vratiju njegove zatvoreničke sobice i rasvjetljuje zatvor. Svijetlo nije dolazilo iz samostana, nego iz neba, da pokaže autentičnost zatvorenikovih kreposti Poglavar je bio uvjeren da je otac Ivan od Križa imao kod sebe sakrivenu svijeću. Ali, poslije, na koncu, zatvorenik bude proglašen svecem i doktorom Crkve, a Poglavar bude beatificiran. Gospodin se je poslužio jednom svetom dušom, da posveti drugu, isto tako kako se možemo poslužiti jednim dijamantom da njime izbrusimo drugi još dragocjeniji i da ga učinimo sjajnim.

Hoće li uvijek biti tako? Gospodin će uvijek davati znakove. Jedni će ih shvatiti, drugi će im nijekati podrijetlo, a ostali će im se protiviti do smrti. Kolike osobe tvrde da su vidjele u San Damianu znakove: sunce koje se vrtoglavo okreće, križeve na nebu, hostije, misteriozne duge, osjetile neprotumačive pjesme, mirise, imale čak i viđenja same Presvete Djevice i svetaca. Oni su pripravni da potvrde pod prisegom ono što su vidjeli, čuli, osjetili i nitko ne bi mogao sumnjati u njihovu iskrenost. To su osobe punog mentalnog ekvilibrija, a što najviše iznenađuje jeste to, da iste stvari u isto vrijeme vide i osobe iz najrazličitijih strana svijeta, osobe koje nisu imale među sobom nikakva kontakta. Dakle, mnogi su opažali iste identične znakove u isto vrijeme!

Oni, koji nisu ništa vidjeli nije im drago, nema sumnje, ali najveći dio njih nisu ništa manje uvjereni od onih, koji su bili obdareni viđenjem nebeskih znakova. Oni u jednostavnosti srca kažu: »Nismo došli da nešto vidimo, nego da molimo u blizini Gospe.« Takvo njihovo vladanje potpuno je ispravno. Drugi ne dolaze da mole, a niti kao jednostavni znatiželjnici indiferentni ili solidarni, nego da sve kritiziraju, i da tvrde da se ne događa ništa, da nema ništa. Kad se od njih traži da to protumače na naravni način, odgovaraju da je dosta da se to objektivno ispita i sve će se rasplinuti u ništa.

Po njihovu tumačenju pojave na suncu prouzročene su vlagom Padske Nizine. Čudnovato da se takve pojave nisu dogodile prije 1964.! Ili, oni tvrde da su to kolektivne halucinacije. Čudno je da su fotoaparati podvrgnuti istim halucinacijama! Zašto često fotografije odgovaraju upravo onome što se dogodilo kad su hodočasnici fotografirali, a prije nego su filmovi bili razvijeni?

Trikovi! — tvrde protivnici. To je parola brzo izrečena, ali tvrdnja koja ne može podnijeti kritičkog istraživanja, jer se radi (devedesetpet posto) o fotografima-diletantima, s jeftinim foto-aparatima, koji daju razvijati filmove isto tako kod diletanata; ili kad se radi o fotografijama u boji, koje se moraju razvijati u velikim poduzećima i koja vraćaju negative diletanata s primjedbama o kvalitetu fotografije, o tom kakva je morala biti ekspozicija, kakvo osvjetljenje itd. Dakle, da li se radi o trikovima? A kako protumačiti to, da se ti fotografi-diletanti prvi najviše čude kako je njihov aparat mogao donijeti nešto takvo. Uvijek se može nijekati svjetlost, kad čovjek ima zatvorene oči. Paskalov motto uvijek je aktualan: »Ima dovoljno svijetla za one koji hoće vidjeti i dosta mraka za one koji ne žele vidjeti!«

Neki su čak rekli: »Danas je došao demon u San Damiano, jer ondje nema čudesa, sve je ispraznost i integralna ludost!« Dosta nam je sjetiti se Kristovih riječi: »Vi ne vjerujete, ako ne vidite čudesa i znakova na nebu!« (Iv 4,48). Ali, njegovi neprijatelji nisu vjerovali čak ni onda kad su ih vidjeli.

Isus je istjerao pred njihovim očima nijemog demona iz tijela jednog opsjednutog. Ali protivnici rekoše da izgoni đavle pomoću poglavice zlih duhova (Lk 11,14-17). A drugi su tražili od njega znak na nebu. Sve samo izlike za nevjeru. Bilo je dosta svijetla za one koji su htjeli vjerovati, bilo ga je dovoljno i za one koji su prkosno zatvarali oči, povećavajući tako svoju krivnju. A Isus reče: »To je zlobna generacija, i neće joj biti dan drugi znak, nego znak proroka Jone.« I znak im je dan kad je Isus živ izašao iz groba tri dana iza svoje grozne smrti na križu; ali oni koji nisu prije vjerovali tolikim znakovima i tolikim čudesima, ostali su čvrsti u svojoj nevjeri, čak i apostoli, najprije nevjerni, tražili su jasne dokaze, kad su im pobožne žene rekle da su vidjele uskrsnulog Isusa.

Pred onim što vide naše vlastite oči (ali nadilazi naš siromašni ljudski razum) treba da molimo od Boga, ne da razumijemo nerazumljivo, nego da vjerujemo. Bog nam daje znakove da pomogne našoj vjeri; ali nam ne nalaže da ih prihvatimo; jer nas je stvorio slobodne i On poštuje našu slobodu. Očekuje od nas da se time dobro poslužimo i zato ćemo morati odgovarati pred njim jednoga dana.

Ova čudesna fotografija nastala je u Turzovki, za vrijeme hodočašća vjernika iz Bojanovica

Kada su hodočasnici prispjeli na mjesto ukazanja, nastalo je iznenadno uzbuđenje. Nad visokim jelama, u bijelom oblaku, ljudi opaziše Presvetu Djevicu.

Ali svi je ne vidješe. Među njima bješe i jedan kratkovidan čovjek, s fotografskim aparatom, koji zamoli ljude da mu pokažu pravac te pojave. On u tom smjeru upravi svoj fotografski aparat i načini snimak. Kada se vratio kući, on zaboravi na te snimke. Film će razviti tek nakon godinu dana. Na fotografiji se jasno ukaza lik Majke Božje. To je ova fotografija koju vam donosimo nakon više reproduciranja.

Na mnogim mjestima najnovijih ukazanja snimljene su brojne čudesne fotografije. I mi smo u posjedu više takvih snimaka. Velike firme, kao Kodak, ili poznati eksperti, koji su ispitivali čudesne fotografije, pouzdano tvrde da se ne rad! ni o kakvom fotografskom triku.

Na jednoj fotografiji snimljenoj u Baysideu (New York), za vrijeme ukazanja, pojavio se potpis fatimske vidjelice, Jacinte i godina 1972. koja se odnosi na jedno njeno proročanstvo. O tome se opširnije, govori u knjizi Apokaliptička Djevica u New Yorku, koja je u pripremi.

Sirakuza — Kerizinen — Garabandal — San Damiano — Monti Chiari — Eisenberg — Banneau — Ukazanja na njemačkom jezičnom području — Mi imamo Evanđelje i to nam je dosta — Malahijina proročanstva u vezi s proročanstvima Don Boska, sv. Pije X. Ancille — Pogled u budućnost o sudbini čovjeka (Leonie van den Dyck) — O čistilištu — Ravenna i t. d.