Molitve, Molitva, Portal o molitvama

»Duha ne gasite! Proročke govore
ne prezirite, nego sve provjeravajte,
što je dobro zadržavajte.
Uklanjajte se svakom zlu!« (I Sol 5, 19-22

Događaji ovdje opisani zbili su se u »Grotti« (to je komad zemlje s malom kućicom, koji je vlasništvo Enzina oca, a nalazi se u općini Monte Argentario, kojoj je glavno mjesto Porto San Stefano), kao i u kući samog Enze.

27. ožujka 1966. godine. Prvo ukazanje kod »Grotte«. Madona se ukazala kao jedna sestra, bosa, i zamolila ga ljubazno, da joj dade nešto za piće. Enzo, koji je upravo htio započeti kopanjem, ostavi posao i slijedio je gospođu, koja je išla pred njim i navratila se u jednu seosku kućicu. Kad su došli u kućicu, opazi on začuđeno i prestrašeno da je gospođe nestalo.

24. travnja 1966. — Dok je Enzo na istoj zemlji kopao, osjeti jaki udarac vjetra, koji ga je tjerao prema kućici. Došavši onamo, zabliješti ga jako svjetlo, usred kojega se ukaza predivna gospođa odjevena kao kraljica, s krunom na glavi. Sav prestrašen, Enzo zapita: »Tko ste vi?« Gospođa se nasmiješi i odgovori: »Ja sam Gospođa, Kraljica Svijeta«. I doda da će se njih dvoje ponovo vidjeti.

2. lipnja 1966. — Naš Gospodin i Blažena Djevica Marija ukazali su se u maloj kućici i blagoslovili pitku vodu, što teče iz slavine. Ta je voda cijeli dan prekrasno mirisala.

31. lipnja 1966. — Oko podneva Mihael Arkanđeo pruži Enzu u njegovu stanu presv. Euharistiju, tj, svetu Pričest.

11. rujna 1966. — Kod »Grotte« ukaže se Isus i Marija i 4 anđela, među kojima Enzo prepozna sv. Mihaela i sv. Gabriela. Za vrijeme tog ukazanja Enzo primi rane (stigmata — znakove Isusovih rana na rukama, nogama i na boku) Nebeski su posjetioci zatražili da Enzo pošalje poruku Sv. Ocu. Poruke su bile poslane: 7. 10. 1969., 13. 3. 1971., te 24. 4. 1971. godine. Potvrda o primitku tih poruka stigla je od ureda Vatikanskog Državnog Tajništva.

31. srpnja 1966. — Bl. Djevica Marija dala je kod »Grotte« slijedeću poruku: Ako se svijet ne popravi za šest ili sedam godina, ja ću poslati opomenu! Zemlja će se tresti; sunce će se vrtjeti oko sebe s velikim eksplozijama; mjesec će biti u žalosti. Sve će to trajati otprilike pola sata. U onom času nebo će biti jasno i čisto od svakog oblaka, i ta čudnovata pojava vidjet će se sa svakog dijela zemlje«.

10. studenoga 1966. — Arkanđeo Gabrijel kazao je Enzi da pošalje poruke od 31. srpnja 1966. Sv. Ocu Pavlu VI i neka doda slijedeće riječi: »Jake oluje, poplave i potresi već nadolaze«.

4. prosinca 1966. — Naša Gospa je razgovarala s Enzom i među ostalim rekla je: »Čaša je puna do vrha!«

11. veljače 1967. — Gospođa je rekla Enzi, da će se objaviti u duhu svakoga 14. u mjesecu i dodala: Razglasi i informiraj Crkvu, da svećenici moraju biti stroži s vjernicima, jer se danas više ne časti Kuća Božja; sveta se misa ne sluša pobožno i dolaze nedolično obučeni u crkvu«.

16. travnja 1967. — Pola sata nakon ukazanja Sv. Gabrijela Arkanđela, objavila se Nebeska Majka i plačući kazala Enzi: Bog ne može više toga podnositi! Čaša je puna do vrha. Strpljenja još malo, da se spase mnoge duše i da ne stradaju toliki nevini.

14. srpnja 1967. — Madona se javila u duhu u Enzovu domu i kazala: »Preporučujem vam da umnožite molitve!«

3. ožujka 1968. — »Arkanđeo Gabrijel mi je rekao da moram pomoći Isusu i da se ne moram bojati, jer će on biti uza me. Sv. Gabrijel nastavi: "Ali Isus mi je kazao da se ti moraš boriti za Njegovo Božanstvo. Primi to, i nikad ne reci 'ne' Isusu. Povlaštene duše mogle bi se odvraćati od Isusa, ali Božja moć znade tako djelovati, da ih dovede u naručaj Božji. Kao što to već znadeš, Isus mnogo trpi radi teških grijeha, koji uznemiruju svijet i odvraćaju milosrđe Božje i presvete Majke.

Isus kaže, neka poruka bude objavljena, kako bi se zaustavile teške zablude i da se spase mnoge duše, koje propadaju.

Isus se daje kao hrana da se uzmogne najintimnije sjediniti s dušom. Ali On žarko želi da svi odgovore takvoj ljubavi. Ali ona se sve više udaljuje, pa i sama se ljubav prema Bogu umanjuje.

Isus kaže, pošto je dao ljudima život i tako mnogo drugih dobara, da ga još uvijek satiru teškim zabludama. Ipak, što su mu učinili, da ga progone? Nečistoća ljudi razdire moje meso; sablazni su ponovno krvlju okupale moje tijelo, kalež se već prelijeva zbog vaše nesavjesnosti. Molite se, vjerni, i ne umorite se, radi tih groznih zabluda, koje prouzrokuju Isusu toliku bol."

10. lipnja 1968. godine Arkanđeo Gabrijel mi reče: Isus jako trpi radi tako mnogih teških zabluda, koje neprestano strovaljuju veoma mnogo duša u propast.

Isus kaže, da njegova ljubav nije dostatna da bi otvorila srca, »ali vi ćete se toga sjetiti, kad više ne budete imali vremena«.

»Doći će dan kad ću se ja pojaviti na toj zemlji, i oni koji me nisu poznali i koji nisu slušali moju riječ, umrijet će od straha.

Sunce će se ugasiti; zvijezde i mjesec zauvijek će potamniti i zemlja će postati pusta i prazna; sve će to biti praćeno teškim nevremenom i potresom. Duše koje zaslužuju moju dobrotu, bit će okružene mnoštvom anđela; nevini će biti podignuti u nebo pod plaštem presvete Djevice Marije, dok će zli biti otjerani od mene.«

Isus kaže, da nas je ljubio i da nas još ljubi, dok je On od vas prezren i omalovažavan.

»Molite neprestano, da bude daleko od vas himbenost Sotone, koji vas želi povući u propast. Ja sam dao svoju krv za vaše spasenje; radi toga molite bez prestanka za spas vaših duša, prije nego dođe vrijeme, kada nećete imati vremena. Molite svaki moment krunicu vjere, koja će biti vaše spasenje, osim toga molite često krunicu mojemu Presvetom Srcu, koje prolijeva krv za vaš spas. Ja vam obećajem, kada dođe dan moga dolaska, svi oni, koji jakom ljubavlju šire moje molitve, bit će zapisani u moje Srce i bit će uzeti u nebo da stoje kraj mene kao heroji vjere kroz svu vječnost«. (Što se tiče krunice vjere, pogledaj napomenu na koncu teksta).

»KaIež je prepun, i čas pravde je kucnuo. Onoga će dana sa strašnom grmljavinom vatrena kola proći kroz cijeli svemir, i ostavit će iza sebe jako svjetlo, koje vam je nepoznato, a to će biti znak da je kazna Božja blizu. Zatim će se sunce udaljiti i strahovita će grmljavina potresti zemlju i bit će mrak.

Tko ne sluša ovih mojih riječi, nego i dalje ide za svojim grijesima, umrijet će od užasa i od mene će biti odbačen. Iza toga će sunce ponovo obasjavati zemlju; ali glad i bijeda bit će još gori.

Ako vaše molitve otvore srca, svijet će se obratiti; ali ako me ne poslušate bit će: ratovi, glad i druge teške nesreće, a vječni će Otac poslati kazne, potrese, i narodi će iščeznuti s lica zemlje.

Dragi sine, ti ćeš dati svijetu tu poruku ljubavi i svima ćeš reći, da treba da učine petnaest petaka Presvetom Srcu Isusovu i materinskom Srcu Marijinu, i bit će spašeni.

Molite se, djeco, i ljubite jedni druge, i budite daleko od grijeha i mržnje.

Ja te blagoslivljam, sine; vidjet ćemo se idućeg četrnaestoga«.

» ... Držite se daleko od zle mode, koja sablažnjava moje male stvorove; to je velika ogavnost za mene i za moj nebeski dvor. Kazne su blizu; na sve to past će vatrena kiša, i trajat će tri dana i tri noći, dok ne bude gotovo sve uništeno, radi tih sablazni koje probadaju moje Srce. Ja te blagoslivljam, sine; ponavljam: I daj tu poruku svima dalje. Moli za duše.«

Dio poruke, koju Presveta Djevica Marija objavljuje danas, 20. kolovoza 1970. godine:

»Dragi sine, piši tu poruku, i ti ćeš je u godini 1971. poslati u svijet...«

Madona mi je dalje rekla da će u godini 1972. sablazni biti još gore, da će taština i luksuz izazvati mnoge kazne na zemlju.

»Svi vulkani, koje učenjaci nazivaju "fenomenima", naskoro će provaliti, i tako će jednoga dana i zemlja postati lava, i propast će zemlje, gradovi i narodi. Sine, za vrijeme trodnevnog mraka veliki grješnici bit će uništeni. Nebo će se i zemlja približiti, i bit će vatra na cijeloj zemlji, i svijet će biti pokriven lešinama, i tako će mnoge nacije nestati s lica zemlje. Bit će velika nevolja za sve; ljudi neće ništa vidjeti. Zrak će biti pun otrova i nanijet će mnogo štete i po cijelom svijetu vladat će velika tama, a preživjet će (samo) četvrti dio čovječanstva. I doći će novi svijet dobrih duša.

Kad su molili krunicu, Gospođa je kazala: »Svako otajstvo krunice, sinko moj, treba da molite za grješnike. Budi hvala predragocjenoj Krvi Spasiteljevoj. Isus nas je sve spasio svojom vlastitom Krvlju. Sinko moj, na ovaj način ti možeš moliti svako otajstvo krunice za spasenje grješnih duša".

Sve je uzalud! Na mjestu ukazanja uopće se ne moli! Moj je dolazak vrlo ozbiljan! Vječni Otac osuđuje sve narode, koji su daleko od Crkve i koji ne mole. Zar ne vidite da tonete u sve veće zablude, koje vode čitav svijet u propast?

Ali moje je smilovanje veliko i beskonačno. Ovdje sam da uputim posljednju poruku! Ovdje sam da vam dadem svu svoju ljubav, ali nitko se ne obazire na moje opomene, nitko ne pruža istinsku ljubav!

I što moramo činiti, draga moja djeco, ako nema ljubavi? Molitva... ona je spas mnogih duša! Međutim u svemu tome nedostaje ljubavi, dobrohotnosti...

Moja draga djeco, ponavljam, ne tražim od vas mnogo: jedino obraćenje i molitvu da se spasi čitavo čovječanstvo.

Ali to je, kao što vam ponavljam, nemoguće: samo zabave, razbacivanje novca na račun čovječanstva, koje pati! Ali naskoro će doći tome kraj... novcu i uživanju! Djeco, zapamtite: Moja je žalost zbog vas neizmjerna! Moje su riječi bile za vas uvijek uzaludne! Moje su suze krvave! Moje su opomene uzaludne. Draga moja djeco, ovo je zadnja moja riječ, koja dolazi s neba: to je zadnji blagoslov što vam ga donosim, to je zadnji zagrljaj vaše Majke, koja će biti uz vas do posljednjeg trenutka. Djeco, molite, molite; hoću da budete sa mnom u Nebu. Zlo što bjesni po cijelom svemiru, vrlo je blizu ... A, ti, sine, mnogo ćeš moliti kroz to vrijeme, kad ću biti daleko od tebe za daljnjih šest mjeseci.

Hoću molitve, pokoru na mjestu Kraljice Svijeta i da se pronađe moja voda.

Reci mojim sinovima i kćerima da sada nije vrijeme da se traži; sad je trenutak da se moli za duše, i to neka bude za sve, na slavu Kristovu i nebesku«.

»Prisutan sam ovaj dan, da javim svim narodima zemlje da u ovo božićno vrijeme želim pokoru i molitve za obraćenje milijuna duša, koje su na putu propasti, i za mnoge mlade, za koje (inače) neće biti spasenja. Zlo uvijek raste, a razbojnik duša počinje se pojavljivati čak i u Crkvi u svemu i posvuda.

Oni napadaju čak i najsvetije stvari i stavljaju ih u sumnju pred svim ljudima. Moli, da se dogodi veliko spasenje duša.

Moli, molite mnogo, da se probude mnoge duše, koje ne mole. Svi misle samo na novac, uživanje i na mnoga pogubna zla. Što će to biti od sviju, ako nema molitve.

Molitva je mir svijeta, sine. Molitva je ljubav sviju obitelji. Ali bez molitve postoji samo zlo. Zlo sve više raste, i svaki dan što prolazi, bliži je groblju za jedan korak.

Prolaze mjeseci, godine, a ja vas ovdje čekam, da položite račun za svoje grijehe.

Moja djeco, ako vaše duše nisu čiste, da ih poklonite svome nebeskom Ocu, što će biti od vas? Ali moje srce pati, kad vidi kako ste zarobljeni bludnjama. Postoji jedan put koji vodi u vječnost, koja nema svršetka. Proći će milijuni godina i milijuni stoljeća i kakvu ćete nadu imati za svoj spas? Vaš Otac neće više biti uz vas, sve će vaše čežnje i vapaji kajanja ostati pokopani. Ondje nema više nikakve pomoći, samo će ona zvijer biti uz vas, koja će vas mučiti kroz svu vječnost. Mislite na to, što čeka one, koji ljubavi nemaju i koji se ne mole.

Molite, i tko daje u moje ruke, ništa od toga neće biti izgubljeno, nego će biti zapisano u mojem srcu.

Moli, sine, i daj da drugi mole; ja te blagoslivljam; doskora«.

»Ovoga sam jutra prisutan ovdje, da ti kažem, kako mi nije drago što ljudi dolaze nepristojno obučeni na sva mjesta, gdje je prisutna moja Majka. Za tebe je, sine, vrijeme da upoznaš sve narode, da je Isus vrlo nezadovoljan kad vidi u svom hramu ljude obučene kao za maškaradu.

Ti, sine, čini što si uvijek činio. Viči svima da se urazumiju, i da znadu, da Isusu to nije po volji. Ustraju li i nadalje, bit će izbačeni, kao kad sam istjerao iz Hrama one, koji su od Svetinje pravili tržnicu. To, što ti ponavljam, želim, da bude učinjeno bez obzira prema ljudima.

Viči to i u prisutnosti mojih svećenika, da se i oni grdno varaju. A što se molitava tiče, koje si mi prinio, čini, kao što sam ti uvijek rekao.

»Vrlo me žalosti, što moji svećenici ne vjeruju mojim riječima. Sumnjaju u sve. Sumnje, sumnje u moju riječ? Moji svećenici su sukrivci toga, što se događa.

To je najgore zlo, što sve uništava, a teški grijeh pada na moje svećenike.

Oni su zli primjer, koji su dali svim narodima; Sotona je stupao i još će stupati ispred mojih svećenika. Sablazni će biti još gore njima na očigled u mojoj Crkvi, i oni to gledaju, ispovijedaju te ljude, pričešćuju ih i blagoslivljaju ih; ali sve to je teški grijeh, koji će pasti na njih.

To je veliko zlo, koje će uništiti mnoge duše i koje će ih ponijeti u vječnost (pakla), koja nema svršetka.

Sine, ti ćeš reći mojim svećenicima i vikat ćeš im bez obzira, da će oni biti žrtve toga, što je najgore, žrtve duša, koje oni sami vode u propast«.

Piši, sine, učenjacima ovog svijeta, koji zbunjuju mnoge duše govoreći im: To su prirodne nesreće, koje su se uvijek događale. Ali oni ne kažu ljudima, da je sa svijetom veoma zlo i da su potrebne molitve, da se ublaže kazne. Učenjaci će vidjeti, da li su to prirodne nesreće! Kako se ponašaju ti ljudi, tako se ponašaju i kazne. Sine, oni su licemjeri bez vjere; ljube samo bogatstvo i zabave. I moji svećenici vjeruju u to, što ljudi kažu ... Ti, sine, moli se i žrtvuj mi ono, što te zbunjuje, i ne pazi na sve, što govore. Oni bi željeli milosti bez molitve; reci im da je za milost potrebna molitva. Ja te blagoslivljam, sine, doskora.

»Piši, brate. Dolazim od Nebeske Majke da vam kažem da naš Gospodin traži, da Majka Božja mora biti čašćena na svim mjestima, gdje je prisutna, istinskom ljubavlju, molitvom i pokorom, a osobito u Grotti, toliko zanemarenoj.

Ako ne budete činili, što od vas tražim, prestat će dolaziti na mjesta, gdje me ne štuju.

Istinska se ljubav može veoma lijepo vidjeti u San Damianu, gdje mnogi stranci časte moj dolazak. Ali na nekim mjestima nema nikoga.

Djeco moja, molite za svoje spasenje, molite i častite vječnog Oca gdje god bili, jer će vas Bog spasiti. I borite se protiv nemorala, koji upropaštava svojim napastima mnoge duše i vodi ih u vječnu propast.

»Piši, sine. Prisutna sam točno na sedmogodišnjicu mog ukazanja ovdje da ti kažem da u svim ovim godinama niti jedna ruža nije procvala. Ostalo je samo mnogo oštrog trnja u mome jadnom srcu. Samo trnje. Ali molitva, dragi sine, jako je daleko. Vrlo su rijetki oni koji se žrtvuju, koji prikazuju molitve, molitve i krunice za ublaženje kazni na čitavom svijetu. U zemlji, u kojoj živiš, ljudi ne vole ni molitvu ni pokoru. Zlo je sve veće. Dragi sine, ondje, gdje nema molitve, ne postoji ni ljubav ni krepost.

Sine moj, znam da trpiš, gledajući, kako zlo sve više napreduje. Hrabro, dragi sine, hrabro; pati, pati. Ja i Isus uvijek ćemo biti uz tebe; nikada nećeš biti sam. Ti ćeš trpjeti s Isusom na križu i onda će se sve stišati. Bit će sve mirno.

Bori se, dragi sine, kao i dosada protiv nemorala. Hrabro predaj moje poruke svim ljudima, oni ih svi moraju prakticirati bez sumnji, sve poruke, koje dajem po mojim vidiocima, neka prime bez primjedaba, na način, kako su one pisane. Reci im, da sam to ja osobno, ja hoću da budu ovakve. Ja ću se i nadalje poslužiti priprostim, neukim dušama. Ljudi moraju razumjeti da se ja ne mogu poslužiti dušama visoke naobrazbe, već priprostim dušama.

Moj dragi sine, ti se moraš boriti protiv nemorala bez ikakva ljudskog obzira i nitko ti neće osporavati riječi, koje će ti Bog odrediti, da ih preneseš ljudima. Prinesi sve svoje djelovanje u moje ruke tako, da ništa ne bude izgubljeno. Neprestano moli divnu fatimsku krunicu, jer to je najjača krunica za spas mnogih duša i ne brini se, jer uskoro će trnje biti iščupano i opet će cvasti mnogo ruža, ondje, gdje sam ja prisutna u ovoj siromašnoj maloj kućici kod Grotte.

Nemoj davati mojih slika u ruke mnogih duša, koje ne vjeruju. Oni neće vjerovati da je to moja krv. Moli i potiči druge na molitvu. Blagoslivljam vas, dragi moji sinovi; uskoro, uskoro ću opet doći«.

Prisutan sam, da ti kažem, da u mjestu, gdje ti živiš, nema prave ljubavi za molitvu. Dolaze posjeti samo iz velike znatiželje. Ne želim brbljanja, kada se moli. Molitva mora biti bez prekidanja i prikazivana s velikom ljubavlju kao molitva u San Damianu, što mi Roza prinosi s velikom i istinitom ljubavlju.

Daj na znanje cijelom svijetu, da poruke ne će biti više poslane, dok ih se ne bude prakticiralo s velikom ljubavlju.

Blagoslivljam vas, sinovi moji, uskoro i vrlo skoro bit ću prisutan. Molite i činite, da i drugi mole.«

Isus i Marija žele da se njihove poruke prošire po cijelom svijetu za dobro sviju naroda, da riječi što ih Oni iz Neba šalju, budu slušane i u djelo provedene; jer Oni nas žele sve spasiti...

Enzo Alocci rođen je 20. 2. 1931., a bilo mu je 35 godina, kad su ukazanja počela. On je seljak, oženjen, otac sedmero djece. Živi u maloj kučići na posjedu svog oca u Porto di San Stefano, glavnom gradu malenog otočića Monte Argentario u Tirenskom moru. Bio je neko vrijeme zaposlen kod nizozemske kompanije i plovio je na velikim brodovima po svim morima svijeta. Još u djetinjstvu ukazala mu se Presveta Djevica Marija. Nasmiješila mu se i nestala. Nikada nije zaboravio tog ukazanja i ostao je zato dobar kroz čitav svoj život i rado se molio. Radio je u brodogradnji, kad mu se je ukazala Majka Božja 27. ožujka 1966. Šest mjeseci kasnije primio je bolne stigme (rane), koje su krvarile. Otada je ta sretna obitelj bila podvrgnuta radikalnoj promjeni. S probodenim rukama i nogama Enzo nije više mogao obavljati teške poslove. Na Enzinu molbu Presveta Djevica pretvorila je njegove stigme u nevidljive od proljeća 1972. godine, ali to ne znači da su bolovi manji; ipak je olakšanje, jer je krvarenje prestalo i smetnje koje je krvarenje stvaralo.

Iznad grada, na brdu, posjeduje Enzina obitelj komadić zemljišta. Na tom zemljištu Enzo je imao prvo viđenje.

On se nalazio ponovo ondje 11. 9. 1966. kad su mu se ukazali Isus, Marija i četiri anđela i tom je prilikom primio stigme na nogama, rukama i srcu. Njegov brat, koji je toga dana bio također gore na zemljištu, našao ga je onesviještena na zemlji s pet rana, koje su jako krvarile.

Prošlu jesen osjetila sam veliku želju da idem u Porto di San Stefano u Italiju da posjetim stigmatiziranog Enzu i njegovu obitelj. Nisam mogla ni naslutiti da će se u mojoj prisutnosti dogoditi veliko čudo. Prigodom mog dolaska u Porto di San Stefano u Enzin dom našla sam vrata širom otvorena i odjednom sam primijetila da se je moralo nešto neobično dogoditi. Roza, Enzina žena, plakala je, a žene iz susjedstva su je okružile. Nekoliko minuta prije na velikom kipu Djevice Marije u Enzinu stanu pojavile su se iznenada krvave suze. Bilo je to nevjerojatni mlaz svježe krvi, koji je tekao niz obraze (obostrano), niz lice. Velike kapi krvi, sjajući i svjetlucajući se u očima, učinile su na sve nas dubok dojam i potresno su nas impresionirale.

Činilo se, da je taj događaj bio kao živi primjer zadnje žalosne poruke čitavom čovječanstvu, dane po Majci Božjoj 8. svibnja 1972. godine, kad je Majka Božja kazala da roni krvave suze radi nesretne budućnosti čitavog svijeta. Pomislila sam, da bi bilo potrebno, da se fotografira taj fenomen, dok je krv još svježa. Otrčala sam tamošnjem trgovcu Luju Laura, kojega sam po Enzi upoznala. Trčala sam kroz grad do njegove trgovine pune mušterija. Kad je isti čuo, o čemu se radi, zatvorio je bez oklijevanja svoj dućan i povezli smo se njegovim autom Enzinoj kući. Vidjevši vlastitim očima dosada neviđeni prizor, odjurio je do tamošnjeg fotografa, koji je došao s velikom kamerom i snimio događaj u boji. Gradski liječnik je bio pozvan, da uzme uzorak suza za analizu. I biskup iz Grosseta bio je obaviješten o neobičnom događaju, kao i Enzin ispovjednik, koji je te večeri doputovao iz Rima, te je ostao do idućeg dana. Vijest o tom fenomenu širila se munjevitom brzinom od kuće do kuće, i ubrzo je čitav grad bio u pokretu.

Kroz četiri dana mog boravka ondje dolazile su neprekidno procesije ljudi, da vide čudo. Mladi i stari, bogati i siromašni bili su duboko ganuti. Ljudi su bili oko Enzine kuće tako stisnuti, da je bilo nemoguće proći. Enzo je govorio s njima i pozvao ih usrdno da se obrate i započnu nov život. Slušali su ga šutke kao u crkvi. Tek iza 9 sati navečer, kad se prostor ispraznio, mogli smo se malo odmoriti i razgovoriti.

Tjedan prije bio je Enzo primljen u službenu audijenciju kod Sv. Oca u Rimu. Njegov duhovni vođa uredio je, da se Enzo nađe kod Sv. Oca, koji je upravo čitao njegove

Kip »Kraljice svijeta«
u Enzinoj kući.
Mnogo puta je
plakao
običnim i krvavim suzama.

poruke. Kad je kardinal svratio Sv. Ocu pažnju na Enza, raširio je Papa ruke i gledajući Enza s velikom dobrohotnošću reče: »Enzo je ovdje«. Vidjelac je bio duboko ganut. Jednog je dana Enzo posjetio Mamu Rozu u San Damianu, kako mu je Presveta Djevica kazala u prisutnosti njegova duhovnog vođe. Mama Roza i Enzo bili su radosni da mogu razgovarati, jer oboje primaju iste poruke s tom razlikom što Mama Roza ne smije, zbog biskupove zabrane, dobivene poruke dalje širiti, dok Enzo to može. Na povratku bila sam pozvana u San Damiano. Onamo dolazi sve više ljudi, koji očekuju, da Biskup promijeni svoje držanje prema ukazivanju Blažene Djevice Marije, a to će se sigurno dogoditi nakon Opomene. (Opomena najavljena u Garabandalu).