Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Poruku je prenio otac Agostino Fuentes, postulator u postupku beatifikacije Franje i Jacinte. Objavljena je u reviji »La Immaculada«, od siječnja — veljače 1959. godine i u »Messagero del Cuore di Maria«, u broju 8. do 9. kolovoza, publicirana u Rimu sa službenom autorizacijom, a zatim objavljena u brojnim drugim publikacijama. Otac A. Fuentes: »Donosim vam poruku koja je izvanredno hitne naravi: Sveti Otac dozvolio mi je posjetiti Luciju, koja je sada u Coimbri kao bosonoga karmelićanka. Ona me je primila u najvećoj tuzi. Bila je izmršavjela i veoma žalosna; kazala mi je:

'Oče, Gospa je veoma nezadovoljna, jer se nije vodilo računa o njezinoj poruci iz 1917. godine. To nisu činili ni dobri ni zli. Dobri su nastavili svoj put, ne brinući se, ne slušajući zahtjeve Neba, a zli su nastavili svoj hod, širokim putem propasti, ne vodeći nikakva računa o kaznama, koje im prijete.

Vjerujte mi oče, da će Bog vrlo brzo kazniti svijet. Kazna je imanentna. Materijalna kazna bit će uskoro. Zamislite, moj oče, kolike duše padaju u pakao zato, što se nitko ne moli i ne čini pokore za njih. Sve to je razlog žalosti Presvete Djevice.

Oče, reci svima, što mi je Gospa toliko puta rekla: Mnogi će narodi nestati s lica zemlje. Narodi bez vjere u Boga bit će bič, izabran od samog Boga, da kazni čovječanstvo, ako mi, molitvom i svetim sakramentima ne postignemo njihovo obraćenje. — Reci to, oče, da je Sotona započeo odlučnu bitku protiv Gospe; i zato jako žalosti Marijino Prečisto Srce pad duša redovničkih i svećeničkih. Demon znade, da redovnici i svećenici, gazeći svoje uzvišeno zvanje, tim upropaštavaju mnoge duše. Jedva smo još u mogućnosti da zadržimo kaznu Neba. Imamo na raspolaganju dva efikasna sredstva: MOLITVU i ŽRTVU. Sotona će učiniti sve, da nas rastrese i da nam oduzme volju za molitvu. Ili ćemo se spasiti, ili ćemo svi zajedno propasti.

Zato, oče, treba reći ljudima: da ne očekuju poziv na molitvu i pokoru niti od Vrhovnog Svećenika, niti od biskupa, niti od župnika, niti od redovničkih generala. Vrijeme je već, da svaki po svojoj inicijativi izvršava sveta djela, da uskladi svoj život prema pozivu Presv. Djevice. Sotona hoće da zavlada posvećenim dušama, trudi se da ih pokori, tako da preko njih zavede i druge na konačnu nepokoru; služi se svim lukavsvima, sugerira, da se modernizira redovnički život. Od toga dolazi neplodnost unutarnjeg života i nehaj svjetovnjaka za odricanje i za potpunu posvetu Bogu. (Razumije se, da nemamo ništa protiv posuvremenjenja Bogu posvećenih osoba u smislu koncilskih dokumenata. A, da to nije, vide i bolno osjećaju i naši dobri vjernici, koji radi toga mnogo trpe. A najviše trpi sam Sveti Otac, koji o tome svaki čas javno govori).

Sjeti se, oče, da su dvije činjenice djelovale na posvećenje Jacinte i Franje: velika Marijina bol i viđenje pakla. Gospa kao da se nalazi između dva mača; s jedne strane, ona vidi čovječanstvo kako ostaje tvrdoglavo i ravnodušno pred naviještenim kaznama; s druge strane, ona gleda kako pogrđujemo sakramente i preziremo kaznu, koja nam se približava, ustrajno ostajući u bezvjerju, sjetilnosti i materijalizmu.

Gospa je izričito rekla: »Približavamo se posljednjim vremenima«. Ovo mi je ponovila tri puta.

a) Prvo, Ona kaže da je Sotona započeo odlučnu bitku, to znači: konačnu, iz koje će jedan od dvojice izaći kao pobjednik ili kao pobijeđen. Ili smo s Bogom, ili smo sa Sotonom.

b) Drugi put mi je ponovila da je kao posljednji lijek dan svijetu: SVETA KRUNICA I POBOŽNOST BEZGRJEŠNOM SRCU MARIJINU —

c) Treći put mi je rekla: Kad budu iscrpljena sva sredstva i prezrena od ljudi, donosi nam zadnje sidro spasenja: Presveta Djevica daje nam samu sebe u svojoj osobi, svoja brojna ukazanja, svoje suze, poruke preko vidjelaca u cijelom svijetu, i Gospa još reče: ako je ne poslušamo i nastavimo je vrijeđati, neće nam više biti oprošteno. Hitno je, oče, da se vodi računa o strašnoj stvarnosti. Ne želi s tim strašiti duše, nego je to samo hitni poziv, kad je Presv. Djevica dala toliku moć sv. krunici, da nema više problema niti materijalnog niti spiritualnog, niti nacionalnog, niti internacionalnog, koji se ne bi mogao riješiti moljenjem krunice i našim žrtvama. Ako je molimo s ljubavlju i pobožnošću, tim ćemo utješiti Mariju, brišući tolike suze s Njezina Bezgrješnog Srca«.

Neposredno poslije kubanske krize, kad je svijet s olakšanjem shvatio, da je izbjegnut konflikt, čije razmjere nitko nije mogao sagledati, počelo se pisati i govoriti o tome, kako je presudnu ulogu odigrao Papa Ivan XXIII.

Možda se radilo o senzacionalističkim novinarskim špekulacijama, kojima se zadovoljavala ljudska potreba za misterijem?

Prema tim člancima, Papa Ivan XXIII, koji je otpečatio i pročitao »treću fatimsku tajnu«, predao je tekst poruke nekolicini državnika, od kojih je, praktično ovisilo povoljno rješenje kubanske krize. Tako je u jednom odsudnom trenutku povijesti, kada se prijetnja trećeg svjetskog rata nadnosila nad svijet, poruka Fatimske Gospe dospjela u ruke nekoliko državnika, a onda nečijom indiskrecijom, i u javnost.

U svojoj knjizi: »Da li se Djevica pojavila u Garabandalu?«, Sanchez-Ventura donosi dio teksta, te još nepublicirane poruke Fatimske Gospe. U tom istom djelu Sanchez — Ventura opisuje i kako je Papa Ivan XXIII saopćio državnicima Gospinu poruku.

I »Stella maris« donijela je taj tekst, u članku, pod naslovom: »Potresna fatimska poruka«. U članku se kaže, da Vatikan, upitan o toj stvari, »nije saopćio ni demant, niti autentičnost toga teksta, ni o načinu, kako je ... došao u javnost«.

Iznenadna smrt ili dramatičan silazak s političke scene svih aktera te diplomatske i političke drame: Kennedy-a. Pape Ivana XXIII, Hruščova i Mc Millan-a, što se sve zbilo u kratkom vremenskom razdoblju, neposredno poslije kubanske krize, za mnoge je bio jedan novi misterij. Svakako su postojali ozbiljni razlozi, koji su odlučili da se drže u tajnosti dijelovi fatimske poruke kao »treće fatimske tajne«. Dokument, koji mi donosimo iz »Stella maris«, samo je jedan dio poruke, koju je Presveta Djevica objavila svijetu. Kaže se, da se preostali dio drži u potpunoj tajnosti, a samo su ga pročitali Papa Ivan XXIII i Pavao VI kao i kardinal Ottaviani. Pripovijeda se, da je Pavao VI bio veoma potresen, kad je tu poruku u cijelosti pročitao. Kardinal Ottaviani javno je izjavio, u doba hodočašća Pape Pavla VI u Fatimu, da je dio poruke Presvete Djevice, koji se još čuva u tajnosti, sklonjen u najtajnije vatikanske arhive. Tako duboka tajanstvenost, o tako važnim stvarima, utvrđuju nas u mislima, da su one još ozbiljnije, nego što pretpostavljamo.

Evo tog dijela poruke, koji je, navodno, stavljen na uvid velikim državnicima onog vremena, i koji je, često publiciran u izvjesnom smislu, postao javna tajna:

»Ne strahuj, draga moja kćerko, ja sam Majka Božja, koja ti govori i traži, da objaviš cijelom svijetu ovu Poruku. Radeći na tom, ti ćeš se susretati sa snažnim otporom. Ali, ako sačuvaš čvrstu vjeru, ti ćeš pobijediti svaki otpor. Čuj me dobro i pazi, što ću ti kazati.

Ljudi treba da se poprave. Oni moraju svojim molitvama tražiti oproštenje grijeha, koje su počinili i koje još i dalje čine. Ti želiš, da ti ja dadem znak, kako bi svi prihvatili moje riječi, koje upućujem ljudskom rodu tvojim posredovanjem. Ti si vidjela veliko čudo, koje su neki potvrdili: veliko čudo sa suncem. Svi su to vidjeli, vjernici i nevjernici, ljudi odavle i iz okoline, učenjaci i novinari, laici i svećenici. A sada, saopći u moje ime:

— Velike kazne past će na sav ljudski rod. Ne danas, ni sutra, nego tokom druge polovine dvadesetog stoljeća.

Ono što sam kazala u La Salette maloj Melaniji i Maksiminu, to ponavljam i danas: ljudski rod je grješan i baca pod noge dar, koji mu je dan. Nigdje se još ne vidi nikakva reda. Sotona vlada na najvišim mjestima i određuje takvo kretanje stvari. Njemu će poći za rukom, da se uvuče stvarno u najviše vrhove Crkve. Zavest će umove velikih učenjaka, koji će izumiti oružja, kojim će se moći u nekoliko minuta uništiti pola čovječanstva. On će moćne nad narodima zarobiti i goniti ih da proizvode ogromne količine oružja. Ako se čovječanstvo tome ne odupre, bit ću prisiljena, da pustim ruke svog Sina da slobodno udare.

Ako velikani svijeta i Crkve ne stave sebi to kao zadatak, da to spriječe, ja ću to učiniti i moliti Boga Oca da pusti kaznu na čovjeka.

I gle, Bog će tada kazniti čovjeka, još tvrđe i teže, nego što je to bilo za potopa. Veliki i moćni stradat će zajedno, kao i oni mali i slabi. Ali i za Crkvu doći će vrijeme najvećih kušnja: kardinali će se sukobljavati s kardinalima, biskupi s biskupima. Sotona će se kretati u njihovim redovima. U Rimu će doći do velikih promjena. Sve, što je trulo, propast će; a, ono, što propadne, nikad se više neće uzdići. Crkva će biti napadana, a svijet u strašnim konvulzijama.

U drugoj polovici dvadesetog stoljeća započet će veliki rat. Vatra i dim padat će s neba, a vode oceana pretvarat će se u paru: pjena će šikljati prema nebu, i sve ono, što je živo i što stoji, srušit će se. Milijuni i milijuni ljudi stradat će iz sata u sat, a oni, koji još ostanu na životu, zavidjet će onima, koji su već mrtvi. Bilo kuda se okrenemo, svuda će biti muka i bijeda po cijeloj zemlji, glad u svim krajevima.

Vrijeme se sve više približava svome kraju, a ponori sve dublji i dublji. Ukoliko se ide naprijed, u toliko su i ponori dublji, a nada je sve slabija. Dobri će izginuti zajedno sa zlima, veliki sa malima, crkveni knezovi zajedno s vjernicima, a oni, koji vladaju svijetom, zajedno s narodom. Sa svih strana doći će smrt, zbog grijeha, koje su počinili nesavjesni ljudi i Sotonine pristalice. Ono malo ljudi, što preostane, vladat će svijetom. Tada će doći vrijeme, kada ni jedan kralj, ni jedan vladar, kardinal ili biskup, neće očekivati Onoga, koji će posvuda doći, da kazni i da se osveti prema nacrtu mog Oca.

Onda će na kraju oni, koji prežive i koji još budu živjeli, iznova zazivati Boga i Njegovu slavu. Oni će ponovo služiti Bogu za neko vrijeme, kao nekada, kad još svijet nije bio tako pokvaren.

Ja pozivam sve iskrene učenike moga Sina Isusa Krista, sve prave kršćane i apostole posljednjih vremena: Doći će vrijeme vremena i kraj krajeva, ako se čovječanstvo ne obrati ili ako se ne uznastoji obratiti, već ako sve ostane, kao što je i danas, ili bude još i gore.

Hajde, moja kćeri, i to objavi. U tom pothvatu uvijek ću biti uz tebe«.

Famozni tekst »treće fatimske tajne« objavio je list »Neues Buropa«, iz Stuttgarta, u broju od 15. listopada 1963. godine, u tekstu pod naslovom: »Budućnost čovječanstva«, koji je potpisao L. Einrich. Članak je donesen kao »izvod« iz fatimske tajne, čije se objavljivanje očekivalo godine 1960. Dokument, koji je došao u javnost diplomatskom indiskrecijom, bio je poslan od strane vatikanskih vlasti u Washington, London i Moskvu u svrhu informiranja, a drže, da je bio neophodan i od prvorazredne važnosti za postizanje sporazuma o prekidu nuklearnih eksperimenata. Autentičnost tog dokumenta nikad nije bila osporena sa strane Vatikana. (Prema letku izdanom od »Propaganda Mariana«, di Maria Stella — Via Acciaioli 10.).