Molitve, Molitva, Portal o molitvama

I Gospođa čeka. — »Ona je bila ovdje«, reče Bernardica mirno, »i, smiješeći se, gleda kod toga mnoštvo, kao što majka gleda svoju djecu«.

Tisuće prisutnih gledaju Bernardicu kako kleči, kako pozdravlja i kako dršćući od radosti moli. Duboka tišina vlada unaokolo sve do konca ekstaze. Kad je ekstaza završila, ustane Bernardica i povjeri nekim prisutnima: »Gospođa je rekla: "JA SAM BEZGRJEŠNO ZAČEĆE"«.

Ali Bernardica je to rekla u svom narječju. Que soy era immaculada councepsiou.

U nekoliko minuta raširila se Božja riječ po svem Lurdu. »O Marijo, bez istočnog grijeha začeta, moli za nas, koji se k tebi utječemo!« Tako pjevaju tisuće ljudi, koji nisu vidjeli, ali koji vjeruju.

U velikoj žurbi uputi se djevojčica ponovo gospodinu župniku Peyramale. Ona nam o tom pripovijeda: »Tada dođoh ponovo k župniku da mu ispripovjedim, da mi je ona rekla, da je »Bezgrješno Začeće«; a on me je pitao, da li ja sasvim sigurno znadem; ja mu odgovorih: »Da, i ja sam to ponavljala cijelim putem, da ne zaboravim!«

»Kad sam kleknula pred Gospođu, zamolih je za oproštenje, što sam tako kasno došla. Ona mi klimnu glavom, što je značilo, da nije potrebno, da se ispričavam. Tada joj izrazih svu svoju naklonost, sve moje štovanje i sreću, što je mogu ponovo vidjeti. Uzmem svoju krunicu... U uzbuđenju, koje nisam mogla potisnuti, izađoše konačno iz mojih usta riječi, i ja zamolih Gospođu, da bi bila tako dobra, da mi kaže, tko je ona.

Kao i kod mojih prijašnjih pitanja, nagne Gospođa glavu, nasmiješi se, ali ne odgovori. Ja sam se osjećala odvažnijom, i ponovo sam je zamolila za milost da mi kaže svoje ime. Ona ponovi svoj smiješak, svoj ohrabrujući pozdrav, ali i dalje šuti. Po treći put započeh sklopljenih ruku svoju molitvu...

Gospođa je stajala uspravno nad grmom divlje ruže i pokaže se onako, kao što se pokazuje na čudotvornoj medalji. Kod moje treće molbe postaje ozbiljna i činilo se, kao malo uvrijeđena... Ona sklopi ruke, podiže ih do visine prsiju raširi ih... tako... nagne se nada mnom i reče uzbuđenim glasom: "QUE SOY ERA IMMACULADA COUNCEOSSOU"«. Pošto je Bernardica ispripovjedila doživljaj milosti, spusti glavu. Zatim ponešto u neprilici, okrene se gospođici Estrade i upita: »Gospođice, što znači: Bezgrješno Začeće?«

U srijedu, 7. travnja, nađosmo dijete u ekstazi u Masabjelu. Taj put prisutan je doktor Dozous. On svjedoči, kako je gledao, da joj plamen svijeće liže prst četvrt sata; a, kad je poslije ekstaze pregledao ruku, nema ni traga opeklini.

»Obzirom na važnost, da se u interesu religije učini kraj žalosnim scenama, što su se dogodile kod Lurda na lijevoj obali Gave kod spilje u Masabjelu... «

Obzirom na dužnost gradonačelnika da bdije nad javnim zdravstvenim uslovima mjesta... određuje se:

Član 2: Isto tako zabranjeno je prelaziti općinsku livadu kod naznačene obale u Masabjelu.

Član 3: Na ulazu u spilju bit će postavljene ograde, da spriječe ulaz. Isto tako bit će postavljene i ploče s natpisom: Pristup na ovaj posjed je zabranjen.

Na blagdan Naše Drage Gospe od Karmela, moli Bernardica u župskoj crkvi, kad »u najdubljoj dubini svoga srca osjeti nježni glas«, koji za nju znači, da pođe do spilje. Dijete odmah ustane i trči svojoj teti Lucile:

Niti se boje žandara niti ograde, koja ih ne pušta do spilje; upute se Bernardica i njezina pratilica prema Masabjelu. Kleknule su na desnoj obali Gave. Ima tamo više grupa gospođa koje mole. Odmah se stvori jedan krug oko Bernardice. Ona gleda u pećinu s one strane Gave. Gotovo odmah i njezino lice i cijelo njezino biće bude od radosti potreseno — i svjedoci gledaju njezino lijepo, preobraženo lice. Ona poviče:

Zatim doda: »Ona nas pozdravlja i smiješi nam se preko ograde!«

Izvanredna povlastica: Tu se Bernardica kreće u vrtoglavim visinama s najsvjetlijim dušama, koje su se ikad Bogu klanjale.

Pošto je Presveta Djevica Bernardicu dugo, smiješeći se, promatrala, baci joj posljednji pogled, nakloni joj glavu i iščezne.

Četiri godine iza dana, kad je biskup iz Tarbesa imenovao komisiju za ispitivanje događaja u Lurdu, početkom veljače 1862. donosi biskup konačnu odluku, u kojoj među ostalim kaže:

»Mi se odlučujemo za to, da se je Bezgrješna Djevica, Majka Božja, 11. veljače 1858. i u slijedećim danima, u svemu osamnaest puta, stvarno ukazala Bernardici Soubirous u Masabjelskoj spilji kod Lurda; da ta ukazanja imaju sve biljege istine, i da vjernici imaju temelja, da vjeruju u njih. Svoj sud podlažemo ponizno odluci Svetog Oca, koji je pozvan, da upravlja općom Crkvom.«

Jedva što je sestra Natalija otvorila vrata, ugleda sestru Mariju Bernardicu, kako prema njoj pruža ruke: »Pomozite mi, pomozite mi! Molite za me!« I taj put je sestra Natalija shvatila, da je čas kucnuo. Druge sestre uđoše u sobu. S čudnovato jasnim glasom Bernardica lagano govori: »Moj Bože, ja te ljubim od sveg srca, iz sve duše, svim svojim silama.«

Zatim reče kao i Krist u velikoj boli na križu: »Žeđam!« Ona smoči svoje usnice vodom i posljednji put načini svoj divni znak križa. Nekoliko trenutaka kasnije moli: »Sveta Marijo, Majko Božja, moli za me siromašnu grješnicu... siromašnu grješnicu... «

Nakon što se u poniznosti oprostila, nagne glavu i umre u tri sata po podne.

(Obrađeno prema knjizi Michel de Saint Herre »Bernardette« — opširno o Lurdu, a posebno o čudesnim ozdravljenjima u tom najpoznatijem Marijinom mjestu naći ćete u knjizi: Božo Vuco »Lurd«)

Jacinta Marto,
viditeljica iz Fatime,
umrla 20. veljače 1920;
pokrenut je proces za njenu
beatifikaciju.