Molitve, Molitva, Portal o molitvama

U nedjelju, još prije izlaska sunca, očekuje mnoštvo ljudi dolazak djeteta. Ljudi su se smjestili gdje su mogli. Hladno je. Neki su se popeli na pećinu, a neki se kao objesili o grane, prilijepili se na vlažne stijene Masabjela. Čuje se mrmljanje od nestrpljivosti i od molitve. Od spilje do Gave zbilo se veliko mnoštvo — veliki ljudski vinograd. Dolazi Bernardica. Bez neprilike, bez smetenosti prolazi ona kroz mnoštvo, koje uzmiče sa svim znakovima poštovanja, koje djevojčica ne primjećuje. Ona klekne i izvadi svoju krunicu. Iznenada joj se promijene crte lica. Lice djeteta postade vilo lijepo, kao neke posebne više, ljepote. Jedan svjedok kasnije pripovijeda: »Obrazi su joj izvanredno blijedi, ali kao da su od neke ljupke boje, kao prožeti svjetlom; lagano crvenilo njezinih ustiju ističe još više mramorno bljedilo. Uzdignute i široko otvorene oči iscrpljuju se potpuno u sjajnim i zanesenim pogledima, a trepavice su posve nepokretne. Katkad se vidi, kako joj se usne pomiču, iako slabo; gotovo uvijek su lako zatvorene. Na cijelom licu odrazuje se radost nježnog smiješka koji je kod svog prvog rascvjetanja zadržan, ali je beskrajno sladak... Od vremena do vremena poteku po dvije suze ispod još uvijek nepokretnih trepavica; kao kaplje rose padaju na goli list, a da se ne rašire niti da smoče lice, nego ostaju dugo sjajeći se na bijelim obrazima.

Među gledaocima nalazi se i liječnik Dozous. Po vlastitom priznanju, on je došao u ime znanosti, da jednom riječju razori svu tu bolesnu djetinju mistiku. Evo izvještaja skeptika i učenjaka:

»U njezinu licu nastala je promjena, što su je svi, koji su bili oko nje, vidjeli; ta je promjena pokazivala, da stoji u vezi sa svojom prikazom. Dok je ona u lijevoj ruci držala krunicu i prebirala po zrncima, držala je u desnoj ruci goruću voštanu svijeću, koja se svaki čas ugasila radi vjetra koji je puhao uzduž Gave; ali ona je svaki put pružila svijeću osobi u blizini, da je zapali.

Ja, koji sam vrlo pažljivo pratio sve pokrete Bernardičine, htio sam znati, kakav je krvotok i disanje u tom stanju. Stavih svoj prst na kucavicu. Puls je bio miran, kakav treba da bude, disanje lagano; ništa nije pokazivalo da bi djevojka bila živčano uzbuđena. Nakon što sam pustio njezinu ruku, Bernardica ustane i približi se spilji. Uskoro opazih, kako je njezino lice, koje je dosada odražavalo potpunu sreću, postalo žalosno... « Ekstaza završi. Bernardicu opkoliše.

»Gospođa«, odgovori Bernardica, »skrenu svoj pogled od mene jednu sekundu iznad moje glave, pogled upravljen u daljinu. Kad se je Ona opet k meni okrenula, i kad sam je zapitala, zašto je tako žalosna, Ona mi je rekla: »MOLITE ZA GRJEŠNIKE!«

Ja sam se brzo umirila zbog izraza dobrote i mira, što sam ih mogla vidjeti na njezinu licu. Tada ona iščezne.«

Bez i najmanjeg uznemirenja, bez začuđenja radi izvanredne pozornosti, kojom su je motrili, ona odgovori:

»Najprije vidim svjetlo, blago svjetlo, kao od zlata, u udubini i na pećini. Tad se pojavi Ona, stojeći, a noge joj počivaju na grmu ruže. Ona me pozdravi, nasmiješi se i pokloni se još jednom. Zatim se prekriži. Kad viđenje prestane, iščezne najprije Ona, a zatim svjetlo... «

Pokazuju Bernardici jednu grupu odličnih, elegantnih dama u blizini, koje su došle na Masabjel:

»Tako lijepa kao ove? Ili tako lijepa kao ljudi, što ih dolje vidiš?«

A Bernardica odgovori glasom sličnim glasu jasne srebrne trublje:

Dvaput je Bernardica bila preslušavana na policiji, prijetilo joj se, unakrst ispitivalo, ali ona je ostala nepokolebljiva. Dva puta tražili su od nje da obeća da ne će više ići do Masabjela, ali svaki put je mirno i odlučno rekla: »Ne, ja vam ništa ne obećajem.«

Roditelji Soubirous digoše ruke od borbe s događajima, koji se s ritmom njihova siromašnog života nikako nisu slagali.