Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Bernardica se užasno bojala Abbé Peyramale, koji je bio župnik Lurda. Bojala ga se više nego Jakometa, oružnika i više nego zatvora. Peyramale je bio ljudeskara od čovjeka, stroga pogleda, ali duša od čovjeka; hodao je u zakrpanoj reverendi, jer sve, što je imao, razdijelio bi siromasima.

Iako u groznom strahu, Bernardica pođe župniku, jer joj je Gospođa to naredila, da govori sa svećenicima. Uđe u župnikov vrt i pojavi se uzbuđena, poniknutih očiju pred strašnim župnikom.

»Što hoćeš od mene? Što imaš ovdje tražiti?« pita Abbé Peyramale »u ne baš ljubaznom tonu« (izraz same Bernardice).

Glas svećenika, glasan i gunđav, upravo takav, kakav treba da bude, da utjera strah u kosti maloj djevojčici. A ni oči mu nisu baš blage.

»Ah, da!« pomisli župnik, namrštivši čelo. »Ti tvrdiš, da imaš viđenja, i svojim pripovijestima uznemiruješ sav ovaj kraj!« I zatim zapita:

»Koji ti vjeruju, umišljaju sebi da je Presveta Djevica. Ali znaj, ako ti lažno tvrdiš da je u toj spilji vidiš, ti je nikad ne ćeš vidjeti u Nebu.«

»Ja ne znam, da li je to Presveta Djevica, gospodine župniče. Ali ja vidim pojavu, kao što vas vidim, i ona govori sa mnom, kao što vi sa mnom govorite. Dolazim da vam kažem njezin nalog: da joj se na Masabjelu izgradi kapela.«

Abbé Peyramale misli, da je stvar malo predaleko zašla. On traži dokaze. Gospođa, ako postoji kakva gospođa, mora dati dokaz svoje moći; na pr. sad smo u mjesecu veljači, neka ona učini da onaj grm ispod njezinih nogu procvate.

U subotu, 20. veljače vrlo rano čekalo je Bernardicu četiri — do pet stotina osoba. Djevojčica je došla u pratnji svoje majke u 6.30 sati. Kratkim, ali živim pogledom okruži po mnoštvu, a da nije bila niti uzbuđena niti začuđena. Dođe do pećine i započne moliti krunicu.

Bernardica pade u zanos (ekstazu) i sva dršće od radosti. Ona je danas ispunjena pokretima zahvalnosti, koji prate geste nevidljivog bića i odgovore nedostupnog razgovora.

Kad je nestalo viđenja, čini se, kao da se je Bernardica probudila iz jednog svijetlog sna. Tad odgovara na pitanja, kojima je obasiplju:

»Da, Gospođa mi je govorila. Ona je bila tako dobra, te me je naučila posebnu molitvu, riječ po riječ, ali ta je molitva samo za nju.«

»Ne, ja ne mogu. Ja mislim, da mi Gospođa ne bi to dopustila«, odgovori Bernardica i ponikne glavom u dražesnoj neprilici.