Molitve, Molitva, Portal o molitvama

U petak, 19. veljače, bilo je već stotinu osoba kod pećine. Bernardicu je pratila majka i kuma Bernarda. Krajnje skromna Lujza Soubirous »postiđena je«, kad vidi, kako mnogo ljudi traže sklonost njezine kćeri. Bernardica klekne, podigne svoju krunicu sve do visine čela i prekriži se lijepo, kako je to Gospođa načinila. Gotovo odmah je »uzeta«. Iznenada rasvijetli smiješak crte njezina lica, prema izjavi svjedoka, valovi radosti preplaviše joj lice. Bujice sreće učinile su da je drhtala. Ona se sjaji, ali najedanput njezin pogled je nevjerojatno pažljiv. Čini se, kao da prima neku poruku, usnice joj se miču, i blistavi smiješak javlja joj se na licu kao iznenadna svjetlost.

»O moj Bože, zaklinjem te, nemoj mi uzeti dijete...!« Lujza, sva zbunjena Bernardičinom ekstazom, ispustila je kroz usta ovu molitvu. Sad ona šuti, ali se čuju drugi glasovi:

Pola sata kasnije dođe Bernardica k sebi iz ekstaze i protrlja sebi oči. Pođe svojoj majci i baci joj se u naručaj.

»Rekla je. Zahvalila mi je za moj dolazak i rekla mi je da će mi kasnije dati objave«.

Tada Bernardica spusti glas i pripovijeda neobične stvari: »Dok sam molila, zvali su neki glasovi. Vikali su sa svih strana, sukobljavali su se jedni s drugima. Čovjek bi mislio da je tu bilo na tisuće srditih osoba. Bilo je strašno. Najglasniji glas vikao je: Spasi se, spasi se!« Ali Bemardica doda, da je Gospođa podigla glavu i gledala na drugu stranu rijeke namrštena čela. I tad su se glasovi »razbježali na sve strane«.