Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Knjiga treća

O unutarnjoj utjehi

Glava 1 - 5

Glava 1
O unutarnjem govoru Krista vjernoj duši

1. »Da poslušam što mi govori Gospod Bog«.
Blažena duša koja čuje u sebi Gospodina kad govori, te prima iz njegovih usta riječ utjehe!
Blažene uši koje čuju unutarnji božanski šapat, a ne primjećuju ništa od šaptanja ovog svijeta!
Zaista blažene uši koje ne prisluškuju glas što napolju zvuči, nego istinu koja uči unutra!
Blažene oči koje su zatvorene za vanjštinu, a paze na unutarnjost!
Blaženi koji poniru u unutarnjost i nastoje pripravljati se sve više i više svakodnevnim vježbama za razumijevanje nebeskih tajna!
Blaženi koji se žele baviti Bogom i otresaju se svake svjetske zapreke!
Pazi na to, dušo moja, i zatvori vrata svoje sjetilnosti da uzmogneš čuti što govori u tebi Gospod Bog tvoj.
 

2. Ovako govori Ljubljeni tvoj: »Ja sam spas tvoj, mir tvoj i život tvoj. Ostani kod mene i naći ćeš mir«.
Pusti sve prolazno i traži ono što je vječno. Što je sve vremenito nego varavo zavođenje? I što će ti pomoći sva stvorenja ako te napusti Stvoritelj?
Odrekni se zato svega, (dušo moja), nastoj biti draga i vjerna svome Stvoritelju da uzmogneš postići istinsko blaženstvo.

Glava 2

Istina govori unutra bez buke riječi

Sluga:
1. »Govori, Gospođine, jer sluša sluga tvoj«.
»Ja sam sluga tvoj; prosvijetli me da razumijem svjedočanstva tvoja. Prikloni srce moje k svjedočanstvima tvojim«.
»Kao dažd neka se spusti nauk tvoj«.
Govorili su nekoć sinovi Izraelovi Mojsiju: »Govori ti s nama i slušat ćemo! A Bog neka ne bi govorio s nama! Inače mi pomrijesmo!«
Ne tako, Gospodine, tako ja ne molim: nego radije te ponizno i željno molim s prorokom Samuelom: »Govori, Gospođine jer sluša sluga tvoj«.
Neka mi ne govori Mojsije ili koji od proroka, nego radije govori ti, Gospode Bože, koji nadahnjuješ i prosvjetljuješ sve proroke; jer ti me jedini možeš i bez njih savršeno poučiti, a oni bez tebe neće moći ništa učiniti.
 

2. Riječi njihove doduše mogu  zvučiti, ali ne mogu dati duha.
Lijepo govore, ali ako ti šutiš, ne upaljuju srca.
Naučavaju slova, ali ti otkrivaš smisao. Iznose otajstva, ali ti otvaraš značenje njihovo.
Izriču zapovijedi, ali ti pomažeš da se izvrše.
Pokazuju put, ali ti daješ snagu za putovanje.
Oni rade samo izvana, ali ti poučavaš i prosvjetljuješ srca.
Oni izvana natapaju, ali ti daješ plodnost.
Oni zovu riječima, ali ti daješ razumijevanje onome što čujemo.
 

3. Neka mi dakle ne govori Mojsije, nego ti, Gospode Bože moj, vječna Istino: da možda
ne umrem i ne ostanem bez ploda ako budem samo izvana opomenut, a unutra ne budem raspaljen; da mi ne bude na osudu riječ koju sam čuo, ali je nisam izvršio - koju sam spoznao, ali je nisam ljubio - koju sam vjerovao, ali je nisam obdržavao.
»Govori dakle, Gospode, jer sluša sluga tvoj«. »Jer ti imaš riječi vječnoga života«.
Govori dakle meni, na barem malu utjehu mojoj duši i radi popravka svega života mojega, a Tebi pak na hvalu i slavu i vječnu diku.

Glava 3

Riječi Božje valja ponizno slušati, ali mnogi ne razmišljaju o njima

Gospodin:
1. Poslušaj, sinko, riječi moje, riječi premile, koje nadilaze svu znanost filozofa i mudraca ovoga svijeta.
Riječi su moje »duh i život« i ne smije ih se prosuđivati po ljudskom shvaćanju.
Ne smije ih se tumačiti po taštoj samodopadnosti, nego ih valja tiho slušati i prihvatiti sa svom poniznošću i s velikom čežnjom.
 

Sluga:
2. I rekoh; »Blago onomu koga ti, Gospode odgajaš i u zakonu svojemu poučavaš da mu
dadneš mir u zle dane« i da ne ostane bez utjehe na zemlji.
 

Gospodin:
3. Ja sam, govori Gospodin, poučavao proroke od početka i ne prestajem sve dosada govoriti svima,  ali mnogi su na moj  glas gluhi i tvrdi.
Mnogi radije slušaju svijet nego Boga, spremnije slijede požudu svoga tijela nego volju Božju.
Svijet obećaje vremenite i sitne stvari i služe mu veoma požudno; a ja obećajem najvrednije i vječne stvari pa ipak srca ljudska ostaju ledena.
Tko služi i u svemu se pokorava meni tako brižno kao što služi svijetu i njegovim gospodarima?
»Srami se, Sidone, govori more«.
A ako pitaš za razlog, čuj zašto.
Za neznatnu kakvu zaradu - prevaljuju veliki put; a za vječni život - mnogi jedva jednom podignu nogu od zemlje. Traže neznatnu nagradu: katkada se sramotno svađaju za jedan novčić, ne boje se mučiti danju i noću za kakvu taštu stvar i ludo obećanje.
 

4. O, sramote! Za nepromjenjivo dobro, za neprocjenjivu vrijednost, za najvišu čast i slavu koja  ne svršava, lijeni  su  da  se  i  malo potrude.
Zastidi se, dakle, lijeni i čangrizavi slugo, što su oni spremniji za propast nego ti za život.
Oni se više vesele taštini nego ti istini.
I oni se često prevare u svojoj nadi a moje obećanje nikoga ne vara, niti pušta praznoga koji se u me pouzdaje. Što sam obećao, to ću i dati; što sam rekao, to ću i ispuniti; samo ako tko ostane vjeran u mojoj ljubavi do konca.
Ja nagrađujem sve dobre i kušam jako sve pobožne duše.
 

5. Zapisi riječi moje u srcu svome i marljivo o njima razmišljaj, jer će ti biti veoma potrebne u vrijeme kušnje.
Čega ne razumiješ dok čitaš, shvatit ćeš u vrijeme pohoda.
Na dvostruki način običajem pohoditi svoje izabrane, naime kušnjom i utjehom.
I dvije im pouke dajem svakodnevno; jednu: koreći njihove mane; drugu: potičući ih na veće kreposti.
»Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već suca svojega: riječ, koju sam ja navješćivao, ona će mu suditi u posljednji dan«.

Molitva za milost pobožnosti

Sluga:
6. Gospode Bože moj, ti si sve dobro moje.
I tko sam ja da se usuđujem s tobom govoriti?
Ja sam siromašni sluga tvoj i odbačeni crv: mnogo siromašniji i prezira vredniji nego što to spoznajem i usuđujem se reći.
Sjeti se ipak, Gospode, da sam ništa, da nemam ništa i da ništa ne mogu.
Ti si jedini dobar, pravedan i svet, ti sve možeš, sve daješ, sve napunjaš, a samo grešnika otpuštaš prazna.
»Sjeti se smilovanja svojih« i napuni srce moje milošću svojom kad nećeš da djela tvoja ostanu bez ploda.

7. Kako ću podnositi ovaj bijedni život ako me ne ojači tvoje milosrđe i milost?
Nemoj odvratiti lica svoga od mene, nemoj odgađati pohođenja svojega, nemoj uskratiti utjehe svoje, da ne postane »duša moja kao suha zemlja bez tebe«.

Gospode,   »Nauči   me  vršiti   volju   tvoju,   nauči me živjeti pred tobom dostojno i ponizno, jer si ti mudrost moja koji me dobro poznaješ i poznavao si me prije nego je svijet postao i prije nego sam se rodio na svijetu.

Glava 4

Valja hodati pred Bogom u istini i poniznosti

Gospodin:
1. Sinko,   hodaj   preda   mnom   u   istini; i traži me uvijek u jednostavnosti srca svojega.
Tko bude hodao preda mnom u istini, bit će zaštićen od zlobnih navala i istina će ga osloboditi od zavodnika i ogovora opakih ljudi.
Ako te bude istina oslobodila, onda ćeš zaista biti slobodan i neće te zabrinjavati prazne ljudske riječi:
 

Sluga:
2. Gospodine, istina je što govoriš; i molim neka tako bude sa mnom.
Istina tvoja neka me uči; ona neka me čuva i sačuva do spasonosnog svršetka. Ona neka me oslobodi od svake zle sklonosti i neuredne ljubavi pa ću onda hodati s tobom u velikoj slobodi srca.
 

Gospodin:
3. Ja ću te poučiti, govori Istina, što je pravo i ugodno preda mnom. Razmišljaj o svojim
grijesima s velikom boli i žalošću i ne misli nikada da si nešto radi svojih dobrih djela.
Uistinu si grešnik i mnogim strastima podložan i vezan.
Po sebi uvijek težiš za onim što ništa ne vrijedi: brzo padaš, brzo bivaš pobijeđen; brzo bivaš smeten, brzo raspušten.
Nemaš ničega čime bi se mogao hvaliti, ali mnogo toga radi čega moraš sebe prezirati: jer si mnogo bjedniji nego možeš shvatiti.
 

4. Neka ti se dakle ništa od svega što činiš ne pričinja velikim. Ništa neka ti ne izgleda veliko, ništa uistinu hvale vrijedno i poželjno osim onoga što je vječno.
Neka ti nadasve bude mila vječna Istina, a tvoja velika podlost uvijek mrska.
Ničega se tako ne boj, ničega tako ne kori i ne izbjegavaj kao svoje mane i grijehe koji te moraju više boljeti nego ikoja šteta u stvarima.
Neki ne hodaju iskreno preda mnom nego su vođeni znatiželjnošću i drskošću. Žele doznati moje tajne i zreti u dubine Božje ne mareći za sebe i svoje spasenje.
A jer im se ja protivim, to ovakovi često upadaju u velike kušnje i grijehe radi svoje oholosti i znatiželjnosti.
 

5. Boj se sudova Božjih, plaši se srdžbe Svemogućega.
Ali nemoj ispitivati djela Svevišnjega, nego istražuj svoje opačine; u čemu si pogriješio i koliko si dobra propustio.
Neki iznose svoju pobožnost samo u knjigama, neki u slikama,  neki  u  vanjskim  znakovima i likovima.
Nekoji me imadu na ustima, ali malo u srcu.
Ima ih koji prosvijetljeni u razumu i očišćeni u volji uvijek žude za onim što je vječno; nerado slušaju o zemaljskim stvarima, bolno im je služiti potrebama naravi; i ovakvi čuju što Duh istine govori u njima.
Jer ih uči prezirati zemaljske, a ljubiti nebeske stvari; ne mariti za svijet, a za nebom čeznuti cijeli dan i noć.

Glava 5

O divnom učinku ljubavi Božje

Sluga:
1. Blagoslivljam te, Oče nebeski, Oče Gospodina moga Isusa Krista, jer si se udostojio sjetiti mene siromaha. O, Oče milosrđa i Bože svake utjehe, zahvaljujem ti, što okrepljuješ katkada svojom utjehom mene, nedostojnog ikakve utjehe.
Blagoslivljam te uvijek i slavim s jedinorođenim Sinom tvojim i Duhom Svetim Tješiteljem u vijeke vjekova.
Ah, Gospodine Bože, sveti ljubitelju moj, kad ti budeš došao u srce moje, klicat će sve
što je u meni.
Ti si slava moja i veselje srca mojega.
Ti si nada moja i »utočište moje u dan kušnje moje«.
 

2. Ali, jer sam još slab u ljubavi i nesavršen u kreposti, zato me moraš jačati i tješiti; pohodi me dakle češće i pouči me u svetoj nauci. Oslobodi me od zlih strasti i oslobodi srce moje od svih neurednih sklonosti da ozdravljen i dobro očišćen unutra budem sposoban ljubiti, jak trpjeti, stalan ustrajati.
 

Gospodin:
3. Velika je stvar ljubav, veliko zaista dobro; jer samo ona olakšava svaki teret i nosi
jednako sve što je nejednako.
Jer teret nosi bez tereta; i sve gorko čini slatkim i ugodnim.
Plemenita ljubav k Isusu nagoni na velika djela; i pobuđuje želju za sve savršenijim.
Ljubav hoće uvis i ne da se sputati nikakvim niskim stvarima.
Ljubav hoće biti slobodna i daleko od svake svjetovne sklonosti, da ne bude zapreke njezinoj unutarnjoj sklonosti; da se radi vremenitog dobitka ne zaplete ili da ne podlegne radi gubitka.
Ništa nije slađe od ljubavi, ništa jače, ništa više, ništa šire, ništa ugodnije, ništa potpunije ni bolje, ni na nebu ni na zemlji; jer je ljubav rođena od Boga i samo u Bogu može počivati mimo svih stvorenja.
 

4. Onaj, koji ljubi, leti, trči, veseli se; slobodan je i nije vezan. Daje sve za sve, ima sve u svemu; jer počiva u jednom i iznad svih najvišem dobru, iz kojega svako dobro izvire i proizlazi. Ne gleda na darove, nego se naimo svih dobara obraća na darovatelja.
 

Ljubav često ne zna mjere, nego bukti preko svake mjere.
Ljubav ne ćuti tereta, ne gleda na trud, žudi više nego može. Ne navodi kao razlog nemogućnost, jer misli da sve može i smije.
Za sve je dakle sposobna i mnogo toga ispunja i polučuje uspjeh, gdje bi onaj koji ne ljubi klonuo i podlegao.
 

5. Ljubav bdije te ni u snu ne spava. Nju umor ne umori, stiska ne smrvi, strah ne smete; nego poput živog plamena i goruće baklje diže se prema gore i sigurna prodire. Ako tko ljubi, onda znade što taj glas vapije. Velik je vapaj u ušima Božjim sama goruća čežnja duše koja govori: »Bože rnoj, ljubavi moja: ti si sav moj, a ja sam tvoj!
 

Sluga:
6. Usavrši me u ljubavi da se učim unutarnjim jezikom srca kušati kako  je  slatko ljubiti, i u ljubavi se rastapati i plivati.
Neka me obuzme ljubav da se izdignem nad sebe od prevelikog žara i udivljenja.
Neka pjevam pjesmu ljubavi, neka slijedim u visinu tebe ljubljenoga svoga, neka duša moja klone hvaleći te i kličući od ljubavi. Neka ljubim tebe više nego sebe, a sebe samo radi tebe; i svakoga od onih koji te zaista ljube, daj da ljubim u tebi kao što to traži zakon ljubavi koji odsijeva od tebe.
 

Gospodin:
7. Ljubav je brza, iskrena, pobožna, ugodna i mila, jaka, strpljiva, vjerna, razborita, velikodušna, hrabra i nikada ne traži sebe.
Kad naime netko traži samog sebe, onda se odriče ljubavi. Ljubav je obzirna, ponizna i čestita; nije mekoputna, nije lakoumna, niti teži za taštim stvarima; ona je trijezna, čista, stalna, mirna, držeći na uzdi sva sjetila.
Ljubav se podvrgava i poslušna je poglavarima; sama sebe malo cijeni i prezire; Bogu je odana i ugodna; i uvijek se u njega pouzdava i nada, pa i onda kad ne osjeća slasti: jer bez boli se ne živi u ljubavi.
 

8. Tko nije spreman sve trpjeti i stajati na raspoloženje ljubljenome, nije dostojan zvati se ljubiteljem. Ljubitelj mora rado prihvatiti sve tvrdo i gorko radi ljubljenoga, te ne smije od njega otpasti ako se što nezgodna dogodi.