Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Toma Kempenac: Nasljeduj Krista

u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca

Knjiga četvrta

O Presvetom Oltarskom Sakramentu

Glava 13 - 18

Glava 13

Kako pobožna duša mora težiti svim srcem za sjedinjenjem s Kristom u Sakramentu

Glas učenikov:
1. Tko će »mi dati«, Gospode, da te nađem« samoga, da ti otvorim čitavo srce svoje i da te uživam kao što želi duša moja; i »da me već nitko ne prezire«, niti me ikoje stvorenje buni ili me brine, nego da ti jedini govoriš meni, a ja tebi, kao što običava ljubljeni govoriti ljubljenome i prijatelj s prijateljem gostiti se?
To molim, za tim žudim, da se sav sjedinim s tobom i da odvratim srce svoje od svih stvorenih stvari i da se radije učim po svetoj Pričesti i čestom služenju Mise kušati ono što je nebesko i vječno.
Ah, Gospode Bože, kako ću se sav sjediniti s tobom i biti posve od tebe prožet, a posve zaboraviti sebe?
Budi ti u meni, a ja u tebi; i dopusti da tako ostanemo jednako zajedno.
 

2. Ti si zaista »ljubljeni moj, poznat među tisućama«, u kojem se dopada duši mojoj stanovati sve dane života svoga.
Ti si zaista mirotvorac moj u kom je najveći mir i pravi počinak, izvan kojega je muka i bol i beskrajna bijeda.
Ti si zaista sakriveni Bog; ti ne vijećaš s bezbožnicima nego razgovaraš s poniznima i bezazlenima.
»O kako je sladak, Gospode, duh tvoj!« koji se, da bi pokazao svoju milinu djeci, dostojiš hraniti ih preslatkim kruhom što je sišao s neba.
»Zaista nema naroda tako velikoga kojemu bi bogovi njegovi bili tako blizu, kao što si ti, Bože naš« svima svojim vjernima; kojima se daješ za jelo i užitak da ih svaki dan utješiš i da im srce podigneš k nebu.
 

3. Koji je naime drugi narod tako slavan kao što je kršćanski puk?
Ili koje je stvorenje pod nebom tako ljubljeno kao što je pobožna duša, u koju dolazi Bog da je hrani slavnim svojim tijelom?
O neiskazane milosti! O divnoga sniženja! O neizmjerne ljubavi što je čovjeku napose iskazana!
No čime ću uzvratiti Gospodu za tu milost, za tu tako divnu ljubav?
Nema ničega drugoga što bih mogao kao draže darovati, nego da svoje srce posve predam svome Bogu i posve ga sjedinim s njime.
Onda će klicati sve što je u meni kad duša moja bude savršeno sjedinjena s Bogom.
Onda će mi reći: ako ti hoćeš biti sa mnom, ja ću biti s tobom. A ja ću mu odvratiti: udostoj se, Gospode, ostati sa mnom, jer ja želim rado biti s tobom.
U tom je sva moja želja: da srce moje bude sjedinjeno s tobom.

Glava 14

O žarkoj želji nekih pobožnih duša za tijelom Kristovim

Glas učenikov:
1. »O, kako je velika dobrota tvoja, Gospode, što je čuvaš za one koji te se boje«.
Kad se sjetim nekih pobožnih duša kako pristupaju k tvome Sakramentu, Gospode, s najvećom pobožnošću i žudnjom, onda se češće u sebi zasramim i zacrvenim što pristupam tako mlitavo i hladno k tvome oltaru i k stolu svete Pričesti.
Što ostajem tako suh i bez topline srca; što nisam sasvim oduševljen pred tobom, Bogom svojim, niti tako žarko ganut i razveseljen, kao što su bile mnoge pobožne duše koje se nisu mogle uzdržati od plača radi prevelike želje za Pričešću i osjetljive ljubavi srca: nego su istodobno ustima srca i tijela živo žudili za tobom. Bože, živim izvorom, ne mogavši drukčije ublažiti ni zasititi svoga glada, osim da prime tvoje Tijelo sa svom radošću  i duhovnom čežnjom.
 

2. O, zaista žarka bila je vjera njihova; pokazuje se kao dovoljan dokaz svete tvoje prisutnosti!
Oni naime zbilja poznavaju Gospodina svoga »u lomljenju hljeba«; njihovo srce tako jako gori u njima kad Isus s njima hoda.
A od mene je često daleko takva težnja i pobožnost, tako jaka ljubav i žar.
Budi mi milostiv, dobri, slatki i dobrostivi Isuse: i daj siromašnomu prosjaku svome barem katkada oćutjeti malo od srdačne čežnje ljubavi tvoje u svetoj Pričesti da moja vjera bolje ojača, nada u tvojoj dobroti poraste, a ljubav jednom savršeno zapaljena, okusivši nebesku manu, nikada ne ugasne.
 

3. Tvoje je pak milosrđe u stanju da mi dadne i tu željenu milost, i da me žarkim duhom preblago pohodiš u dan kad se tebi svidi.
Premda naime ne gorim tolikom željom posebnih tebi odanih duša, ipak po milosti tvojoj žudim za onom velikom žarkom željom, moleći i žudeći da postanem dionikom svih takvih revnih ljubitelja tvojih i da se pribrojim k njihovoj svetoj zajednici.

Glava 15

Milost se pobožnosti stječe poniznošći  i samoodricanjem

Glas ljubljenoga:
1. Milost pobožnosti moraš ustrajno tražiti, željno prositi, strpljivo i pouzdano očekivati, zahvalno primati, ponizno čuvati, revno s njom sudjelovati i Bogu prepustiti vrijeme i način višnjega pohoda dok ne dođe.
Napose se moraš poniziti kad ćutiš malo ili ništa pobožnosti u nutrini; ali ne smiješ postati odviše malodušan niti se neumjereno žalostiti.
Često Bog daje u jednom kratkom času što je uskraćivao dugo vremena; daje katkada na koncu što je u početku, kad smo ga molili, odgađao da dade.
 

2. Kad bi se milost uvijek brzo davala i dobivala čim se zaželi, ne bi to bilo dobro za slaboga čovjeka.
Zato valja milost pobožnosti očekivati u dobroj nadi i poniznoj strpljivosti. Ipak pripiši sebi i svojim grijesima kad se ne daje, ili također kad ti se potajno oduzme.
Katkada je sitnica, koja milost sprečava i sakriva; kad bi se to smjelo nazvati sitnicom, a ne radije velikom stvari, jer sprečava toliko dobro.
No ako to, bilo malo ili veliko, ukloniš i savršeno svladaš, bit će ti što si tražio.
 

3. Jer odmah,  čim  se svim srcem  predaš Bogu i ne tražiš ovo ili ono prema svojoj volji ili htijenju,  nego  se posve predaš njemu, polučit ćeš sjedinjenje i mir; jer za ničim nećeš imati tako jake težnje niti će ti se dopadati  kao što mile  odluke  božanske volje.
Tko god dakle usmjeri svoju nakanu bezazlenim srcem gore k Bogu i liši se svake neuredne ljubavi ili sklonosti prema bilo kojoj stvorenoj  stvari, taj  će biti vrlo sposoban za primitak  milosti i  dostojan dara  pobožnosti.
Jer Gospod sipa tamo svoj blagoslov gdje nađe prazne posude.
I što se tko savršenije odrekne niskih stvari i što preziranjem više umre samome sebi, toliko brže milost dolazi, obilnije ulazi i više uzdiže slobodno srce.
 

4. Onda će vidjeti i obilovati i čudit će se i porasti će srce njegovo u njemu, jer je ruka Gospodnja s njime, i on se posve predao u ruke njegove dovijeka. Evo tako će biti blagoslovljen čovjek koji traži Boga svim srcem svojim i »koji se ne oslanja u duši svojoj na zlo«.
On primajući svetu Euharistij u zaslužuje veliku milost božanskoga sjedinjenja, jer ne gleda na vlastitu pobožnost i utjehu, nego iznad svake pobožnosti i utjehe na Božju slavu i čast.

Glava 16

Kako moramo iznijeti Kristu svoje potrebe i moliti njegovu milost

Glas učenikovi
1. O preslatki i preljubljeni Gospodine Isuse, koga želim sada pobožno primiti, ti poznaš slabost moju i nevolju koju podnosim; u kolikim zlima i grijesima ležim; kako sam često pritisnut,  napastovan, smeten i okaljan.
Dolazim k tebi radi lijeka i molim te za utjehu i olakšanje.
Govorim onome komu je sve poznato, komu je otvorena cijela moja nutrina i koji me jedini možeš  savršeno utješiti  i  pomoći.
Ti znaš na kojim dobrima prije svega oskudijevam i kako sam siromašan krepostima.
 

2. Evo stojim pred tobom siromah  i gol, moleći milost i proseći za milosrđe.
Okrijepi gladnoga prosjaka svoga, ugrij moju hladnoću ognjem ljubavi svoje, prosvijetli moju sljepoću sjajem prisutnosti svoje.
Pretvori mi sve zemaljsko u gorčinu; sve što je teško i protivno da strpljivo snosim, sve što je nisko i stvoreno da prezirem i zaboravim.
Uzdigni srce moje k sebi u nebo i ne pusti da lutam po zemlji.
Neka mi već odsada ti jedini budeš slast dovijeka; jer si ti jedini moje jelo i pilo, moja ljubav i veselje, moja slast i sve dobro moje.
 

3. O, da bi me posve zapalio svojom prisutnošću, spalio i u sebe pretvorio; da postanem
jedan duh s tobom po milosti unutarnjeg sjedinjenja i stapanju žarke ljubavi!
Ne dopusti da odem od tebe gladan i žedan, nego postupaj sa mnom milosrdno kao što si češće običavao divno raditi sa svojim svecima.
Kakvo čudo ako bih se kroz tebe sav pretvorio u oganj i nestao u sebi; kad si oganj koji uvijek gori i nikada ne prestaje; ljubav koja čisti srca i prosvjetljuje razum!

Glava 17

Ožarkoj ljubavi i živoj želji primiti Krista

Glas učenikov:
1. S  najvećom  pobožnošću  i  žarkom ljubavlju, sa svom željom i žarom srca želim te
primiti, Gospode, kako su te željeli primiti mnogi sveci i pobožne osobe koje su ti bile veoma drage radi svetosti života i koje su gorjele od pobožnosti.
O Bože moj, vječna ljubavi, sve dobro moje, srećo beskrajna! Želim te primiti s najživljom željom i najvećim poštovanjem koje je ikada koji svetac imao ili mogao oćutjeti.
 

2. I premda nisam vrijedan da osjećam svu onu pobožnost,  ipak ti prikazujem svu želju
svoga srca kao kad bih ja jedini imao sve one predrage goruće želje.
No i sve što može pobožno srce shvatiti i poželjeti, sve to tebi prinosim i prikazujem s najvećim poštovanjem i najdubljim žarom.
Ne želim ništa sebi pridržati, nego i sebe i sve svoje svojevoljno i od srca rado žrtvovati tebi.
Gospode Bože moj, stvoritelju moj i otkupitelju moj, želim te primiti danas s takvom željom, štovanjem, hvalom i čašću, s takvom zahvalnošću, dostojanstvom i ljubavlju, s takvom vjerom, nadom i čistoćom kako te je primila i žudjela za tobom Majka tvoja, slavna Djevica Marija, kad je anđelu, koji joj je navijestio tajnu Utjelovljenja, ponizno i pobožno  govorila: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj«.
 

3. Pa kao što je blaženi preteča, najuzvišeniji od svetaca, Ivan Krstitelj, u tvojoj prisutnosti radostan klicao u Duhu Svetome, dok je još bio zatvoren u materinoj utrobi; a poslije gledajući Isusa, gdje ide među ljudima, vrlo se ponizivši govorio s pobožnom čežnjom: »Prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, veoma se raduje glasu zaručnikovu«; tako se i ja želim rasplarntiti velikim i svetim željama i darovati samoga sebe tebi svim srcem.
Stoga ti prinosim i prikazujem za sebe i sve, koji su mi se preporučili u molitve, klicanja svih pobožnih srdaca, duševna, ganuća i vrhunaravna prosvjetljenja i nebeska viđenja, sa svim krepostima i hvalama što su ih ponavljali, ili ponavljaju sva stvorenja na nebu i na zemlji; da te svi dostojno hvale i dovijeka slave.
 

4. Primi moje želje, Gospode Bože moj, i žudnje  za  beskrajnom  hvalom  i blagoslivljanjem bez mjere; na što ti imaš pravo prema množini neiskazane svoje veličine.
To ti iskazujem i želim iskazati za sve pojedine dane i časove vremena; i da ti sa mnom zahvaljuju i hvale te, pozivljem i zaklinjem molitvama i željama sve nebeske duhove i sve tebi vjerne.
 

5. Neka te hvale svi narodi, plemena i jezici; i sveto i od meda slađe ime tvoje neka uvisuju uz najveće klicanje i žarku pobožnost. 
I tko god s poštovanjem i pobožnošću služi, slavi i sa živom vjerom prima tvoj Sakramenat, neka zasluži naći kod tebe milost i milosrđe i neka smjerno moli i za mene grešnika.
I kad se naužiju željene pobožnosti i milog sjedinjenja, te divno okrijepljeni odu od svetoga nebeskoga stola, neka se udostoje sjetiti i mene siromaha.

Glava 18

Neka čovjek ne ispituje znatiželjno tajne Sakramenta, nego ponizno nasljeduje Krista, podvrgavajući svoj razum svetoj vjeri

Glas Ljubljenoga:
1. Valja ti se čuvati znatiželjnog i beskorisnog ispitivanja ovoga najuzvišenijeg Sakramenta, ako nećeš da potoneš u dubini sumnje.
»Tko istražuje veličanstvo Božje, bit će smrvljen od slave njegove«. Više može Bog učiniti nego li čovjek shvatiti.
Ne zabranjuje se ispitivanje istine pobožno i ponizno, ako si spreman uvijek prihvatiti pouku i trudiš se da se držiš zdravog mišljenja Otaca.
 

2. Blažena jednostavnost koja pušta teške putove istraživanja i hoda ravnom i sigurnom
stazom zapovijedi Božjih.
Mnogi su izgubili pobožnost kad su htjeli ispitivati previsoke stvari. Od tebe se traži vjera i pošten život; a ne duboki um, niti udubljivanje u tajne Božje.
Ako ne razumiješ i ne shvaćaš što je ispod tebe, kako ćeš shvatiti što je iznad tebe?
Podvrgni se Bogu i podloži svoje mišljenje vjeri, pa će ti se dati svjetlo znanja ukoliko ti bude potrebno i korisno.
 

3. Neki podnose teške kušnje radi vjere i Sakramenta; no to ne valja pripisati njima nego prije neprijatelju.
Nemoj se starati i nemoj raspravljati sa svojim mislima, niti odgovaraj na sumnje koje ti đavao narivava; nego vjeruj riječima Božjim, vjeruj njegovim svecima i prorocima pa će pobjeći od tebe opaki neprijatelj.
Često veoma koristi kad sluga Božji podnosi takve stvari.
Jer nevjernike i grešnike, koje đavao ima već sigurno u vlasti, njih ne kuša; ali pobožne vjernike kuša i muči na razne načine.
 

4. Nastavi dakle s jednostavnom i nedvojbenom vjerom i pristupi k Sakramentu smjernim štovanjem.
I što god ne možeš razumjeti, mirno povjeri Bogu.
Bog te ne vara; vara se onaj tko samome sebi odviše vjeruje.
Bog hoda s priprostima, objavljuje se poniznima, daje razumijevanje malenima; on očituje misao čistim dušama, a uskraćuje milost znatiželjnima i oholima.
Ljudski je razum slab i može se prevariti; prava se pak vjera ne može prevariti.
 

5. Svaki um i svako naravno istraživanje mora vjeru slijediti, a ne prethoditi niti je lomiti.
Jer vjera i ljubav ovdje najviše odsijevaju i na skriveni način djeluju u ovom najsvetijem i najuzvišenijeon Sakramentu.
Bog vječni i neizmjerni i beskrajne moći čini velika i nedokučiva djela na nebu i na zemlji; i ne mogu se istražiti divna djela njegova.
Kad bi djela bila takva da ih ljudski um može lako shvatiti, ne bi bila divna niti bi se mogla nazvati neiskazanima.

 Veritas