Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Toma Kempenac: Nasljeduj Krista

u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca

Knjiga treća

O unutarnjoj utjehi

Glava 30 - 35

Glava 30
O traženju Božje pomoći i pouzdanju da ćemo opet zadobiti milost

Gospodin:
1. Sinko, ja sam Gospod, »zaštita u dan tjeskobe«. Dođi k meni kad ti ne bude dobro. Najviše sprečava božansku utjehu to što se kasno daješ na molitvu.
Jer prije nego mene revno zamoliš, ti tražiš u međuvremenu mnoge utjehe i tješiš se izvanjskim stvarima. Stoga se događa da sve malo koristi dok ne opaziš da sam ja onaj koji izbavljam one što se ufaju u me, te da izvan mene nema sigurne pomoći ni korisna savjeta ni trajnoga lijeka.
Nego, pošto si nakon oluje došao k sebi, oporavi se u svjetlu smilovanja mojih; jer sam blizu (govori Gospodin) da obnovim sve, ne samo  potpuno  nego i  obilato  i  dovoljno.
 

2. Zar je meni išta teško?  Ili ću biti sličan onome koji govori, a ne čini? Gdje je vjera
tvoja ?
Stoj čvrsto i ustrajno. Budi odvažan i hrabar junak, primit ćeš utjehu u svoje vrijeme. Čekaj me, čekaj; doći ću i ozdravit ću te.
Napast je koja te muči i lud je strah koji te plaši. Čemu zabrinutost za ono što će biti u buduće, osim da se još više žalostiš?
»Dovoljno je svakom danu njegova zla«. Ludo je i beskorisno uznemirivati se ili veseliti za budućnost, jer se ona možda nikada i neće ostvariti.
 

3. Ali to je ljudski: dati se zavarati takvim utvarama a pogotovo   je   znak   slaboga   duha: dati se tako lako zavesti došaptavnjem neprijatelja. On se naime ne brine da li je koga nasamario i prevario istinom ili lažju, da li ljubavlju prema sadanjim stvarima ili strahom pred budućim događajima.
Neka se dakle ne straši tvoje srce i neka ne strepi. Vjeruj u me i imaj pouzdanje u moje milosrđe.
Kad misliš da si daleko od mene, često sam ti veoma blizu. Kad misliš da je gotovo sve propalo, onda često postoji prilika da se postigne dobitak.
Nije sve izgubljeno kad se dogodi što protivno. Ne smiješ suditi po sadanjem osjećaju niti tako shvatiti i primiti kakvu poteškoću - odakle god - kao da je ponestalo svake nade za spas.
 

4. Ne smatraj se posve napuštenim, makar ti za neko vrijeme pošaljem kakvu nevolju, ili
ti uskratim žuđenu utjehu; jer se tako ide u kraljevstvo nebesko.
I bez sumnje više koristi i tebi i ostalim slugama mojim da vas muče protivštine nego da imate sve po volji.
Ja poznam skrivene misli; jer je veoma korisno za tvoj spas da katkada ostaneš bez utjehe, kako se ne bi možda uzoholio dobrim uspjehom i kako se ne bi pokušao dopasti samome sebi u onom što nisi. Što sam dao, mogu oduzeti - i opet vratiti kad mi se svidi.
 

5. Kad dadem, moje je; kad uzmem, nisam uzeo tvojega; jer je od mene »svaki dobar dar i svaki savršeni poklon«. Ako pripustim na te poteškoću ili kakvu god protivštinu, nemoj se ljutiti i neka ne klone srce tvoje. Ja mogu brzo pomoći i svaki jad pretvoriti u radost. Ali sam ipak pravedan i svake hvale vrijedan kad tako radini s tobom.
 

6. Ako prvo misliš i ispravno gledaš, ne smiješ se nikada radi neprilika tako malodušno žalostiti, nego se, naprotiv, moraš radovati i zahvaljivati. Dapače, već samo to što te ne štedim, kad te šibam nevoljama, moraš držati za veselje.
»Kao što je Otac ljubio mene, tako i ja vas ljubim« rekao sam svojim dragim učenicima koje dakako nisam poslao za velike vremenite radosti nego za velike borbe, ne za časti nego za prezir, ne za odmor nega za trud, ne za počinak nego da donesu obilan plod u strpljivosti. Sinko moj, upamti ove riječi!

Glava 31

Sve stvoreno treba zanemariti da možemo naći Stvoritelja

Sluga:
1. Gospode, veoma mi je potrebna još veća milost ako želim doći onamo gdje mi nitko i nijedan stvor neće moći smetati. Jer, dokle god me nešto zadržava, ne mogu slobodno letjeti k tebi.
Želio je slobodno letjeti onaj koji je govorio: »Tko će mi dati krila kao u golubice, i poletjet ću i počivati«. Što je mirnije od nevinog oka? I što je slobodnije od čovjeka koji ne želi ničega na zemlji?
Valja se dakle izdići nad svako stvorenje i potpuno napustiti samoga sebe, biti duha i spoznati, da ti, stvoritelju svega, nemaš ništa zajedničkoga sa stvorenjima. I ako se tko posve ne odijeli od svih stvorenja, neće se moći slobodno baviti božanskim stvarima.
Zato naime ima malo kontemplativnih ljudi, jer se malo njih znade potpuno otrgnuti od prolaznih stvari i stvorenja.
 

2. Velika se milost traži za to da digne dušu i ponese je iznad nje. I ako ne bude čovjek
uzdignut duhom  i slobodan od svakoga stvorenja i posve sjedinjen s Bogom, što god znao i što god imao, ne znači mnogo. Dugo će biti malen i ostat će nisko tko smatra velikim što drugo osim jedino neizmjerno, vječno dobro.
I što god nije Bog, to nije ništa, i moramo smatrati ništicom. Velika je razlika između mudrosti prosvijetljena i pobožna čovjeka i znanja đaka koji iz knjiga uči. Mnogo je plemenitija ona nauka koja dolazi odozgo od božanskog nadahnuća nego ona koju stiče trudom ljudski duh.
 

3. Ima ih mnogo koji žele razmatrati, ali se ne trude da vrše ono što je potrebno za razmatranje.
Velika je zapreka što se zaustavljamo kod znakova i osjetnih stvari, a od savršenog mrtvenja malo se što vidi.
Ne znam što je i kakav nas duh vodi i što mislimo mi koji hoćemo da nas zovu ljudima duhovnim, kad toliko truda i veliku skrb ulažemo oko prolaznih i bezvrijednih stvari, a o svojoj nutarnjosti jedva kada potpuno sabrani razmišljamo.
 

4. Nažalost, nakon što smo se malo sabrali, odmah  bježimo  van  i svoja djela ne važemo savjesnim ispitivanjem. Ne pazimo kamo smjeraju naša čuvstva i ne plačemo gorko što je u nas sve nečisto. »Jer je sve čovječanstvo u svom djelovanju bilo  pošlo  po zlu«, došao  je  opći potop.
Budući da je naša unutarnja težnja veoma pokvarena, nužno se onda kvari i djelo što iz nje izlazi kao znak pomanjkanja unutarnjeg života. Iz čista srca proizlazi plod čestita života.
 

5. Pitamo koliko je tko naučio, ali ne prosuđujemo tako pomno koliko tko pokazuje kreposti u radu.
Istražujemo da li je bogat, jak, lijep, vješt ili dobar pisac, dobar pjevač, dobar radnik; ali je li siromašan duhom, je li strpljiv i blag, pobožan i duhovan, o tome mnogi šute.
Narav gleda na ljudsku vanjštinu; milost se zanima za unutarnjost. Prva se često vara, dok druga se uzda u Boga da se ne bi prevarila.

Glava 32

O samoodricanju i svladavanju svake požude

Gospodin:
1. Sinko, ne možeš polučiti savršene slobode, ako se posve ne odrekneš samoga sebe. Sputani su, nisu slobodni svi sebičnjaci, ljubitelji samih sebe, lakomci, znatiželjnici i lutaoci, koji traže mekoputnost, a ne što je Isusa Krista; nego često snuju i kuju što ne može opstati.
Propast će naime sve što god nije rođeno od Boga.
Zapamti ovu kratku i savršenu riječ: Pusti sve i naći ćeš sve, ostavi se požuda i naći ćeš mir. O tome razmišljaj u srcu, i kad to ispuniš onda ćeš sve razumjeti.
 

Sluga:
2. Gospode, to nije posao jednoga dana niti igračka za djecu, nego je što više u to malo
riječi uključeno sve savršenstvo redovnika.
 

Gospodin:
3. Sinko, ne smiješ se odmah odvratiti niti postati malodušan kad čuješ za put savršenih: nego te baš to mora poticati na uzvišeniji život ili u najmanju ruku da željno uzdižeš za njim.
Kamo sreće kad bi bio takav i kad bi do toga došao da ne bi ljubio samoga sebe, nego kad bi skroz stajao meni na raspoloženju i onome koga sam ti postavio za poglavara: onda bi mi se veoma sviđao i cijeli bi tvoj život prolazio ti u radosti i miru.
Još moraš mnogo toga ostaviti; i ako se u svemu ne predaš potpuno meni, nećeš postići ono što želiš.
»Savjetujem ti da kupiš od mene žeženog zlata, da obogatiš«, to jest: nebesku mudrost
koja gazi sve što je nisko.
Pusti zemaljsku mudrost i svaku ljudsku i vlastitu samodopadnost.
 

4. Velim da ti valja kupovati ono što je prezreno namjesto onoga što se smatra dragocjenim i visokim u ljudskom životu.
Jer se čini da je većma prezrena i bezvrijedna i gotovo potpuno predana zaboravu prava nebeska mudrosti: ne misliti visoko o sebi, niti tražiti da se uzvisiš na zemlji. Nju mnogi ustima propovijedaju, ali sasvim drukčije žive. Ona je ipak dragocjeni biser, mnogima sakriven.

Glava 33

O nestalnosti srca i konačnoj nakani, koja mora smjerati na Boga

Gospođin:
1. Sinko, ne vjeruj svojoj sklonosti; sadašnja će se brzo promijeniti u drugu.
Dokle god živiš podložan si promjeni i protiv svoje volje: te si sad veseo, sad žalostan; sad smiren, sad smeten; sad pobožan; sad nisi pobožan; sad marljiv, sad lijen, sad ozbiljan, sad neozbiljan.
Ali nad ovom promjenljivošću stoji mudar i u duhu dobro poučen čovjek ne pazeći što u sebi osjeća, ili s koje strane puše vjetar nestalnosti, nego na to da sva nakana srca njegova dođe do pravog i željenog cilja.
Tako će naime moći ostati jedan i isti i postojan kad mu bezazleno oko nakane kroz tolika razna zbivanja bude nepokolebivo upereno na me.
 

2. Koliko pak oko nakane bude čistije, toliko ćeš ti postojanije hodati u raznim olujama.
Ali kod mnogih je potamnilo oko čiste nakane, jer ga brzo svraćaju drugamo ako naiđu na nešto u čemu bi mogli uživati.
I rijetko je naći koga posve slobodnoga od ljage vlastitog samoljublja.
Tako su nekoć Židovi došli u Betaniju k Marti i Mariji, »ne samo radi Isusa, nego i da vide Lazara«. Valja dakle očistiti oko nakane da bude bezazleno i pravedno i uperiti ga u mene iznad svega raznolikog u svijetu.

Glava 34

Onome koji ljubi, Bog je draži iznad svega i u svemu

Sluga:
1. Evo, Bože moj i sve moje! Što hoću drugo i što blaženije mogu poželjeti?
O mile i slatke riječi! Ali onome koji ljubi Riječ, a ne svijet i ono što je na svijetu. Bože moj i sve moje!
Pametnome je dosta rečeno. Ali često ponoviti milo je onome koji ljubi.
Jer kad si ti prisutan, sve postaje milo, a kad te nema, onda se sve gadi.
Ti umiruješ srce i donosiš veliki mir i svečano veselje. Ti daješ da o svemu dobro mislimo i u svemu tebe hvalimo, I bez tebe nam ništa ne može biti trajno milo; nego ako nam želi biti drago i sviđati nam se, potrebna je tvoja milost i mora se začiniti tvojom mudrošću.
 

2. Komu se ti sviđaš što mu se zapravo neće sviđati. A komu se ti ne sviđaš što mu može biti ugodno?
Ali ne razumiju tvoje mudrosti mudraci ovoga svijeta i oni koji vole putenost: jer se ondje skriva velika taština, a ovdje smrt.
A koji slijede tebe, prezirući svijet i mrtveći tijelo, za njih se može reći da su zaista mudri, jer prelaze od taštine k istini, od tijela k duhu,
Njima je draži Bog; i što god dobra ima u stvorenjima, sve to prenose na slavu svoga Stvoritelja.
Oh, različita je i to vrlo različna slast što je pruža Stvoritelj i stvorenje, vječnost i prolaznost, nestvorena svjetlost i svjetlost koja prima svjetlo od drugoga.
 

3. O vječno svjetlo koje nadilaziš svako stvoreno svjetlo! Sijevni munjom s visine da prožme svu nutrinu srca mojega.
Očisti, razveseli, prosvijetli i oživi duh moj i njegove moći da prionem uz tebe u radosnom zanosu.
O, kad će doći taj blaženi i željeni čas da me nasitiš svojom prisutnošću i da mi budeš sve u svemu. Dokle god mi to ne bude dano, neće biti ni potpunog veselja.
Još uvijek (nažalost) živi u meni stari čovjek još nije čitav razapet, nije još potpuno umro. Još uvijek jako vojuje protiv duha, pokreće unutarnje ratove i ne pušta kraljevstvo duše na miru.
 

4. Ali ti, koji »vladaš nad silom morskom i buku valova njegovih krotiš« ustani, pomozi 'mi!
»Rasprši narode, koji žele ratove«; satri ih snagom svojom. Pokaži, molim te, veličinu svoju i neka se proslavi desnica tvoja; jer nema nikakve druge nade niti utočišta za me, osim u tebi, Gospode Bože moj!

Glava 35

Nema sigurnosti od napasti u ovome životu

Gospođin:
1. Sinko, nikad nisi siguran u ovome životu nego dokle god živiš uvijek ti je potrebno duhovno oružje. Boraviš među neprijateljima i napadaju te s lijeva i s desna.
Ako se dakle ne budeš odasvud služio štitom strpljivosti, nećeš dugo biti bez rana. Osim toga, ako srca svoga ne utvrdiš u meni, s jedinim ciljem sve trpjeti radi mene, nećeš moći dugo podnositi toga bijesa, niti polučiti palmu blaženika.
Moraš dakle srčano proći kroz sve to i poslužiti se jakom rukom protiv zapreka. Jer pobjednik dobiva manu nebesku, a lijenčini preostaje velika bijeda.
 

2. Ako tražiš počinka u ovome životu, kako ćeš onda doći do vječnoga počinka?
Ne spremaj se na mnogi počinak nego na veliku strpljivost.
Traži pravi mir ne na zemlji nego na nebu; ne u ljudima niti u ostalim stvorenjima nego jedino u Bogu.
Iz ljubavi prema Bogu moraš sve rado pretrpjeti, naime napore i boli, kušnje, muke, tjeskobe, stiske, slabosti, nepravde, ogovore, ukore, poniženja, sramote, opomene i preziranja.
To daje snage; to dokazuje Kristovog borca; to plete nebesku krunu.
Ja ću dati vječnu plaću za kratak rad i beskrajnu slavu za prolaznu sramotu.
 

3. Misliš li da ćeš ti imati uvijek duhovnih utjeha prema svojoj volji?
Moji ih sveci nisu uvijek imali, nego mnoge poteškoće, i razne kušnje, i velika razočarenja.
Ali su sve strpljivo podnosili i više su se pouzdali u Boga nego u se: znajući da »nisu ništa muke ovoga života prema budućoj slavi«.
Zar bi ti htio odmah imati što su mnogi jedva polučili poslije mnogih suza i velikih napora?
»Čekaj Gospodina, junački se bori« i budi jak, nemoj malaksati, nemoj se odmetnuti, nego izloži postojano i dušu i tijelo za slavu Božju.
Ja ću ti najobilnije vratiti; ja ću biti s tobom u svakoj nevolji.