|
Stranica 12 od 21
Toma
Kempenac: Nasljeduj Krista
u
prijevodu kardinala Alojzija Stepinca
Knjiga treća
O unutarnjoj
utjehi
Glava 18 - 23
Glava 18
Vremenite nevolje valja ravnodušno podnositi po primjeru Kristovu
Gospodin:
1. Sinko, ja sam sišao s neba radi tvoga spasenja; poprimio sam tvoje
nevolje, ne iz nužde nego jer me je gonila ljubav; da se učiš strpljivosti i da
rado podnosiš vremenite nevolje.
Jer od časa moga rođenja pa do smrti na križu nije mi manjkalo boli.
Osjećao sam veliku nestašicu vremenitih dobara, čuo sam često mnoge tužbe
protiv sebe, podnosio sam rado ruganja i sramotu, za dobročinstva sam primio
nezahvalnost, za čudesa hule, za pouku ukore.
Sluga:
2. Gospode, jer si ti bio strpljiv u svom životu,
ispunjavajući u tom najviše zapovijedi Oca
svojega, dostojno je da i ja bijedni grešnik prema volji tvojoj strpljivo
snosim sebe, i dok budeš htio da nosim breme raspadljivog života za svoj spas.
Jer iako osjećam sadanji život kao težak, ipak je tvojom milošću postao vrlo
zaslužnim, i po primjeru tvome i tragu tvojih svetaca slabima snošljiviji i
odličniji.
Ali i mnogo utješniji nego nekoć u Starom Zavjetu kad su vrata nebeska bila
zatvorena i kad se put u nebo činio nepoznatim, te ih se tako malo staralo da
traži kraljevstvo nebesko.
Ali niti oni, koji su tada bili pravedni i koji su se imali spasiti, prije
tvoje muke i svete smrti nisu mogli ući u kraljevstvo nebesko.
3. O koliko ti moram zahvaljivati što si se udostojao meni i svima
vjernicima pokazati pravi i dobar put u vječno kraljevstvo svoje!
Jer tvoj život je naš put, i po svetoj strpljivosti dolazimo k tebi koji si
kruna naša.
Da ti nisi išao pred nama i poučio nas, tko bi htio poći tim putem? Jao, koliki
bi ostali daleko straga da nisu vidjeli tvojih sjajnih primjera!
Jer evo, još smo mlitavi, premda smo čuli o tolikim tvojim čudesima i nauci; a
što bi bilo kad ne bismo imali toliko svjetla da te uzmognemo slijediti?
Glava 19
O podnošenju nepravda, i tko je
istinski strpljiv
Gospodin:
1. Što govoriš, sinko? Prestani se žaliti i pogledaj muku moju i drugih
svetaca.
»Još se nisi opirao do krvi«. Malo je što ti trpiš u poredbi s onima koji su
tako mnogo pretrpjeli, tako jako bili iskušani, u tako teškoj nevolji bili,
tako mnogostruko prokušani i izmučeni.
Moraš dakle dozvati sebi u pamet teže muke drugih da lakše snosiš, svoje koje
su sasvim neznatne. :
Pa ako ti se ne čine sasvim neznatne, pripazi da i u tomu nije kriva tvoja
nestrpljivost.
No bilo da su velike ili male, nastoj sve strpljivo podnositi.
2. Koliko se bolje spremiš za stradanje, toliko mudrije radiš i više
zaslužuješ; lakše ćeš
također podnositi marljivo uvježbanim duhom.
Ne reci: ne mogu toga trpjeti od takvog čovjeka, niti mogu podnositi takva šta;
nanio mi je tešku štetu, predbacuje mi čega nisam nikada mislio; no od drugoga
ću rado trpjeti i smatrati da moram trpjeti. Luda je takva misao koja ne gleda
na krepost strpljivosti, niti na to tko će je okrenuti, nego više gleda na
osobe i nanesene uvrede.
3. Nije istinski strpljiv koji neće trpjeti nego koliko se njemu bude
činilo pravo i od kog mu se bude svidjelo.
Istinski pak strpljiv ne gleda, koji ga čovjek muči; da li njegov poglavar, da
li njemu jednak ili niži; da li dobar i svet čovjek, ili opak i nedostojan.
Nego bez razlike, što god ga i koliko god protivna zadesi od bilo kojeg
stvorenja, sve to zahvalno prima iz ruke Božje i smatra za golemi dobitak; jer
kod Boga ništa, ma kako maleno bilo, ali ako je za Boga pretrpljeno, neće moći
ostati bez zasluge.
4. Budi dakle spreman na borbu ako želiš da budeš pobjednik.
Bez borbe nećeš polučiti krune strpljivosti.
Ako ne želiš trpjeti, nije ti stalo da budeš okrunjen.
Ako pak želiš da budeš okrunjen, onda se muževno bori, strpljivo podnosi. Bez
rada se ne dolazi do počinka, bez borbe se ne dolazi do pobjede.
Sluga:
5. Gospode, neka mi bude moguće po milosti što mi se čini nemoguće po naravi!
Ti znaš da malo mogu trpjeti, da brzo postajem malodušan kad se pojavi kakva
neznatna protivština.
Neka mi svaka nevolja radi imena tvojega postane mila i poželjna; jer trpjeti i
mučiti se radi tebe vrlo je spasonosno mojoj duši.
Glava 20
Priznaj da si slab i da je ovaj
život bijedan
Sluga:
1. »Priznat ću nepravdu svoju«; priznat ću tebi, Gospodine, slabost svoju.
Često je mala stvar koja me obara i ožalošćuje.
Odlučim da ću junački raditi, a kad dođe mala kušnja, onda sam u velikoj
stisci.
Katkada je vrlo neznatna stvar koja mi uzrokuje tešku kušnju.
I kad smatram da sam donekle siguran, jer napasti ne osjećam, nađem se katkada
gotovo svladanim i od lakoga daha.
2. Vidi dakle, Gospodine, poniznost moju i slabost moju tebi
svestrano poznatu.
Smiluj se i »izbavi me od blata, da se ne udavim« i da ne ostanem zauvijek
zabačen.
Ono što me tako često muči i posramljuje pred tobom, jest što sam tako nestalan
i slab da se oprem strastima.
Pa i ako me ne dovode do pristanka, ipak mi je mučna i teška njihova navala, i
gadi mi se veoma živjeti tako svaki dan u borbi.
Odatle mi biva jasna moja slabost što odurne slike mašte mnogo lakše dolaze
nego prolaze.
3. O da bi, silni Bože Izraelov, revnitelju vjernih duša,
pogledao na muku i bol sluge svojega i bio uz njega u svemu što god poduzme!
Ojačaj me nebeskom snagom, da ne bi prevladao stari čovjek: bijedno tijelo koje
još uvijek nije podvrgnuto duhu; tijelo protiv kojega se moram boriti dokle god
dišem u ovom jadnom životu.
Jao, kakav je to život gdje ne manjkaju nevolje i bijeda, gdje je sve puno
zamki i neprijatelja.
Jer tek što jedna nevolja ili kušnja prođe, druga nadolazi; pa dok još traje i
prva borba, nadolaze već mnoge druge i to iznenada.
4. Pa kako možemo i ljubiti život skopčan s tolikim gorčinama,
podvrgnut tolikim nesrećama i bijedama?
Kako se može i zvati životom kad rađa tolikim smrtima i kugama?
Pa ipak ga mnogi ljube i nastoje se u njemu veseliti.
Često prigovaramo svijetu da je lažan i tašt, a ipak ga ne ostavljamo lako, jer
su požude tijela odviše jake. Ali jedno nas nagoni da ga ljubimo, a drugo da ga
preziremo.
Na ljubav nas svijeta nagoni požuda očiju, požuda puti i oholost života; ali
kazne i bijede koje ih slijede, rađaju mržnjom i ogavnošću prema svijetu.
5. Ali nažalost opaka naslada pobjeđuje srce odano svijetu da
smatra slašću robovati sjetilima; jer miline Božje i unutarnji čar
kreposti nije niti vidjelo niti kušalo.
Oni pak koji potpuno preziru svijet i trude se živjeti Bogu u svetoj stegi,
tima nije nepoznata božanska slast, obećana onima koji se doista ođrekoše
svijeta i jasnije vide kako je svijet u teškoj zabludi i kako se na razne
načine vara.
Glava 21
Valja tražiti mir u Bogu nad
sva dobra i darove
Sluga:
1. Nadasve i u svemu počivat ćeš, dušo moja, uvijek u Gospodinu, jer je on
vječni počinak svetaca. Daj mi, preslati i premili Isuse, počivati
u tebi nad svako stvorenje, nad svaki spas i ljepotu, nad svaku
slavu i čast, nad svaku moć i dostojanstvo, nad svaku znanost i umovanje, nad
sve bogatstvo i umjetnost, nad svako veselje i klicanje, nad svaki dobar glas i
pohvalu, nad svaku milinu i utjehu, nad svaku nadu i obećanje, nad svaku
zaslugu i želju, nad sve darove i poklone koje možeš dati i pružiti, nad svaku
radost i slavljenje, koje duša može shvatiti i oćutjeti, napokon nad anđele i
arkanđele i nad svu vojsku nebesku, nad sve vidljivo i nevidljivo i nad sve što
nisi Ti, Bože moj!
2. Jer si ti, Gospode Bože moj, najbolji od svega, ti jedini
najviši, ti jedini najmoćniji, ti
jedini najdovoljniji i najpuniji, ti jedini najmiliji i najutješniji, ti jedini
najljepši i najljubežljiviji, ti jedini najplemenitiji i najslavniji od
svega, u kome sva dobra zajedno i savršeno jesu, uvijek su
bila i bit će! Zato je premalo i nedovoljno što god mi daruješ osim sebe ili
što god o sebi objaviš ili obećaš, ako tebe ne vidim i potpuno ne zadobijem.
Jer ne može srce moje zbilja istinski počivati niti biti posve zadovoljno, ako
ne počine u tebi i ako se ne izdigne nad sve darove i svako stvorenje.
3. O premili moj zaručniče, Isuse Kriste, ljubitelju prečisti,
gospodaru svega stvorenja: tko će mi dati krila istinske slobode da poletim i
počinem u tebi?
O kad će mi biti dozvoljeno da se sasvim bavim s tobom i vidim kako si sladak,
Gospode Bože moj?
Kad ću se potpuno sabrati u tebi da od ljubavi tvoje ne znam više za sebe, nego
samo za tebe, iznad svakog shvaćanja i načina, na način koji nije svima poznat?
Sada pak često uzdišem i svoju nesreću bolno nosim. Jer nailazim na mnoga zla u
ovoj dolini bijede koja me često smetu, ražaloste i zastiru oblakom; češće me
smetaju i rastresaju, privlače i zapliću da ne mogu slobodno k tebi i da ne
uživam u dragim zagrljajima s kojima uvijek raspolažu blaženi duhovi. Neka te
gane moj uzdah i mnogostruka žalost na zemlji.
4. O Isuse, sjaju vječne slave, utjeho lutajuće duše, k tebi su
upravljena usta moja bez
glasa i govori ti moja šutnja.
Dokle će još krzmati da dođe Gospodin moj? Neka dođe k meni siromašku svome i
razveseli me. Neka ispruži ruku svoju i izbavi mene bijednika od svake tjeskobe.
Dođi, dođi; jer bez tebe neće biti veselog ni jednog dana ni časa; jer si ti
radost moja i bez tebe je prazan stol moj.
Bijedan sam i na neki način utamničen i opterećen okovima dok me ne okrijepiš
svjetlom svoje prisutnosti i ne povratiš mi slobodu i ne pokažeš mi ljubezno
lice svoje.
5. Neka drugi traže mjesto tebe što god hoće; meni se međutim
ništa ne sviđa i ništa mi
se neće svidjeti nego samo ti, Bože moj, nada moja i vječni spas.
Neću šutjeti, neću prestati moliti dok se ne povrati milost tvoja i dok mi ne
progovoriš u nutrini.
Gospodin:
6. Evo me! Evo me kod tebe, jer si me zazvao. Tvoje suze i želja duše
tvoje, tvoje poniženje i skrušenost srca sklonili su me i doveli k tebi.
Sluga:
7. I rekoh: Gospodine, zazvah te i zaželio sam te
uživati, spreman prezreti sve poradi tebe.
Jer ti si me prije potakao da te tražim.
Budi dakle blagoslovljen, Gospode, »jer si učinio ovo dobro sluzi svojemu«
prema veličini milosrđa svojega.
Što ima drugo da kaže sluga tvoj pred tobom nego da se veoma ponizi pred tobom,
sjećajući se uvijek vlastite opačine i niskosti?
Nema naime sličnoga tebi među svim krasotama neba i zemlje.
Tvoja su djela vrlo dobra, sudovi tvoji istinski i tvoja providnost upravlja
sve. Neka ti dakle bude hvala i slava, o Oče Mudrosti, neka te hvale i
blagoslivlju moja usta, moja duša, a istodobno i sva stvorenja.
Glava 22
O sjećanju na mnogobrojna
dobročinstva Božja
Sluga:
1. Otvori, Gospode, srce moje zakonu svojemu i uči me hodati putem
zapovijedi tvojih.
Daj mi spoznati volju tvoju i sjećati se s velikim poštovanjem i marljivim
razmatranjem kako općenitih tako i posebnih tvojih dobročinstava; da ti
uzmognem odsada dostojno zahvaljivati.
Zaista znadem i priznajem da ti ni za najmanju stvarcu ne mogu dostojno
zahvaliti. Manji sam od svih primljenih dobara; i kad gledam na tvoju
plemenštinu, ponestaje mi daha pred njezinom veličinom.
2. Što god imamo, bilo na tijelu
bilo na duši, i što god posjedujemo izvana ili iznutra,
po naravi ili vrhunaravno - tvoja su dobročinstva; i hvale tebe,
dobročinitelja, blagoga i
dobroga, od koga smo primili sva dobra. Pa
makar je jedan primio više, a drugi
manje, ipak je sve tvoje i bez tebe ne možemo imati niti ono što je najmanje.
Onaj koji je primio više ne može se dičiti svojom zaslugom, niti se uzdizati
nad druge, niti se rugati nižemu; jer je onaj veći i bolji koji sebi manje
pripisuje i koji je u zahvaljivanju ponizniji i vjerniji. I tko se smatra gorim
od svih i drži se za nedostojnijega, taj je prikladniji da dobije veće milosti.
3. Tko je pak manje primio, ne smije se žalostiti niti srditi,
niti zavidjeti bogatijemu; nego
mora više gledati na tebe; i hvaliti
nadasve tvoju dobrotu, koja tako obilato, tako badava i rado, ne gledajući tko
je tko, dijeli svoje darove.
Sve je od tebe, zato te valja u svemu hvaliti. Ti znadeŠ što je korisno kome
darovati; i zašto ovaj ima manje, a onaj više.
0 tome nije odlučivati nama nego tebi kod kojega su utvrđene zasluge
pojedinaca.
4. Stoga, Gospode Bože, smatram takođe za veliko dobročinstvo ako
nemam mnogo onoga odakle - izvana i prema ljudskom shvaćanju - izvire hvala i
slava.
I stoga kad netko promatra
siromaštvo i bijedu svoje osobe, ne samo da ne smije radi toga
osjećati jada ili žalosti ili malodušnosti, nego
naprotiv utjehu i veliko veselje; jer si ti,
Bože, siromašne i ponizne i od ovoga svijeta prezrene izabrao
sebi za pouzdanike i prijatelje.
O tome svjedoče sami tvoji apostoli koje si »postavio za prvake nad svom
zemljom«. Bez ikakve žalbe živjeli su na svijetu; tako ponizni i priprosti, bez
svake zlobe i lukavštine, da su se veselili što »mogu trpjeti pogrde radi tvoga
imena«; i veoma su rado primali ono od čega svijet zazire.
5. Ništa dakle ne smije onoga koji te ljubi i pozna tvoja dobročinstva,
tako veseliti kao to da je tvoja volja u njemu i ono što se tebi svidjelo
odrediti odvijeka.
Mora biti posve zadovoljan i utješen da isto tako voli biti najmanji kao što
tko drugi želi biti najveći.
I bit će tako miran i zadovoljan s najzadnjim mjestom kao da je na prvom.
Prezren i odbačen, bez ikakvog imena i glasa, bit će kao da je od drugih
časniji i veći na svijetu.
Jer tvoja volja i ljubav za tvoju čast moraju nadvisiti sve: i moraju ga više
tješiti i više mu se sviđati nego sva dobročinstva koja su mu dana ili će mu se
dati.
Glava 23
Četiri stvari, koje donose
veliki mir
Gospođin:
1. Sinko, sad ću te poučiti o putu mira i prave slobode.
Sluga:
2. Učini, Gospodine, kako kažeš, jer volim o tome slušati.
Gospodin:
3. Nastoj, sinko, radije vršiti tuđu volju nego svoju.
Uvijek radije imaj manje nego više. Traži uvijek niže mjesto i svima se
podvrgni.
Želi uvijek i moli da se volja Božja na tebi potpuno ispuni.
Evo, takav čovjek ulazi u krajeve mira i pokoja.
Sluga:
4. Gospode, taj tvoj kratak govor sadrži u sebi mnogo savršenstva. Malen je
obzirom na broj riječi, ali pun značenja i bogat plodom. Kad bih ga vjerno
slijedio, ne bih se smio tako lako smesti.
Jer kad god osjetim da sam nemiran i potišten, vidim da sam odstupio od te
nauke. Ali ti, koji sve možeš i uvijek ljubiš napredak duše, umnoži mi milost
da mogu postupati po tvojoj nauci i postići svoje spasenje.
Molitva protiv zlih misli
5. Gospode Bože moj, »ne udalji se od mene; Bože moj, u pomoć mi pohitaj«.
Jer evo navališe na me razne misli i veliki strah mučeći dušu moju. Kako ću
proći bez ozljede? Kako ću ih svladati?
6. »Ja ću - veliš - ići pred tobom, i poniziti
veličine zemaljske«. Otvorit ću
vrata tamnice i otkrit ću ti duboke tajne.
7. Učini, Gospode, kao što govoriš, i neka pobjegnu ispred lica
tvojega sve opake misli.
To je moja nada i jedina utjeha uteći se u svakoj nevolji k tebi, u tebe se
pouzdati, zazvati te iz dubine srca i strpljivo očekivati tvoju utjehu.
Molitva za prosvjetljenje duha
8. Prosvijetli me, Isuse dobri, sjajem unutarnjeg svjetla i otjeraj iz
stana srca mojega svaku tminu. Obuzdaj mnoge prestupke i ukloni silovite
napasti. Bori se odlučno za me i potjeraj divlje zvjeri, to jest zamarane
požude; da budem miran u kreposti tvojoj i da odjekne izobilna hvala tebi
u svetome dvoru, to jest u čistoj savjesti. Zapovjedi
vjetrovima i olujama; reci moru »umiri se« i sjevernom vjetru »ne puši«; i
nastat će velika tišina.
9. »Pošalji svjetlo svoje i istinu« da svijetle nad zemljom, jer
ja sam zemlja pusta i prazna dok me ne prosvijetliš.
Izlij odozgo milost, natopi srce moje nebeskom rosom, pusti vodu pobožnosti da
natopi lice zemlje i proizvede obilat i najbolji plod.
Podigni duh, pritisnut težinom grijeha, i usmjeri sve moje želje prema nebeskim
stvarima da, okusivši milinu nebeske sreće, zamrzi misliti na zemaljštinu.
10. Ugrabi me i otrgni me od svake prolazne utjehe i kojeg
stvorenja, jer ništa stvoreno
nije u stanju potpuno zadovoljiti moju čežnju i utješiti me.
Priveži me uz sebe nerazrješivim vezom ljubavi, jer si ti jedini dovoljan onome
koji ljubi, a bez tebe je sve bezvrijedno.
|
Knjige 
