Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Knjiga treća

O unutarnjoj utjehi

Glava 12 - 17

Glava 12
O pojmu strpljivosti i borbi protiv požuda

Sluga:
1. Gospode Bože, kako vidim veoma mi je potrebna strpljivost, jer se u ovom životu zbivaju mnoge protivštine.
Jer kako god se nastojao pobrinuti se za svoj mir, život moj ne može biti bez borbe i boli.
 

Gospodin:
2. Tako je, sinko!
No moja je želja da ne tražiš takvog mira koji bi bio bez kušnja, ili ne bi osjećao protivština; nego smatraj da si našao mir takođe i onda kad te budu mučile svakojake nevolje, i kad budeš stavljen na kušnju radi mnogih protivština.
Ako kažeš da ne možeš mnogo trpjeti, kako ćeš onda podnositi oganj u čistilištu?
Između dva zla valja uvijek odabrati manje.
Da uzmogneš dakle izbjeći budućim vječnim mukama nastoj ustrpljivo snositi radi Boga sadanje nevolje.
Misliš li da ljudi ovoga svijeta ništa ili malo trpe?
Nećeš takvo što naći makar tražio i među onima koji najviše uživaju.
 

Sluga:
3. Ali oni raspolažu s mnogo užitaka i slijede svoju volju; zato se ne obaziru puno na svoje jade.
 

Gospodin:
4. Neka je, recimo, tako da imadu što god žele: ali, što misliš kako će to dugo potrajati?
»Evo, proći će kao dim« oni koji su obilovali na ovom svijetu i neće ostati ni spomena prošlim radostima.
Pa i dok još živu, ne uživaju u njima bez gorčine i jada i straha.
Od iste naime stvari, odakle im dolazi veselje, stiže ih često i bolna kazna.
I pravo im biva; jer oni koji neuredno traže i slijede slasti, ne uživaju u njima bez sramote i gorčine.
O kako je svaki svjetski užitak kratak, kako je lažan, kako neuredan i sramotan!
Ali nažalost ne razumiju radi opojenosti i sljepoće; nego poput nijemih životinja za ono malo naslade raspadljivog života upadaju u smrt duše.
Ti dakle, sinko, »ne idi za požudama svojim i drži se daleko od pohota svojih«.
»Imaj svoju radost u Gospodu; on će ti ispuniti što ti srce želi«.
 

5. Jer ako se želiš istinski radovati i da te obilnije tješim; evo, u preziru svega što je svjetsko, i u odreknuću svakog prolaznog veselja, »bit će blagoslov tvoj« i primit ćeš obilatu utjehu.
I što se više otrgneš od svake zemaljske utjehe, toliko ćeš naći u meni milije i jače utjehe.
Ali isprvice nećeš je polučiti bez stanovite žalosti i mučne borbe.
Protivit će ti se ustaljena navika, ali će je pobijediti bolja navika
Tijelo će mrmljati, ali će ga obuzdati revnost duha.
Podbadat će te i ljutiti stara zmija, ali će je molitva natjerati u bijeg; osim toga će joj i korisni rad uvelike spriječiti pristup.

Glava 13

O poslušnosti i poniznosti po primjeru Isusa Krista

Gospodin:
1. Sinko, tko nastoji izbjeći poslušnost, taj se lišava milosti: i tko ide za osobnim, gubi što je zajedničko.
Tko se rado i dragovoljno ne podvrgava poglavaru znak je da mu se tijelo još ne pokorava potpuno, nego se često buni i mrmlja.
Uči se dakle brzo podvrgavati svome poglavaru ako želiš upokoriti vlastito tijelo.
Jer se brže pobjeđuje vanjski neprijatelj ako unutarnji čovjek nije pokvaren.
Nema   mučnijeg   i  goreg  neprijatelja  duše nego što si ti sada, kad se ne slažeš dobro s duhom.
Moraš na svaki način početi prezirati sebe ako hoćeš nadvladati tijelo i krv.
A jer sebe još uvijek neuredno ljubiš, zato se  bojiš  potpuno  podložiti  volji  drugih.
 

2. Pa zar je nešto veliko ako se ti, koji si prah i ništica, podvrgneš  čovjeku  radi  Boga,
kad sam se ja, svemogući i Svevišnji, koji sam sve iz ničega stvorio, ponizno podvrgao čovjeku radi tebe?
Postao sam najponizniji i najzadnji od svih da ti svoju oholost uzmogneš pobijediti mojom poniznošću.
Uči se pokoravati, ti prahu zemaljski! Uči se ponizivati, ti zemlja i blato, i sagibati se pod nogama sviju. Uči se lomiti svoju volju i uvijek biti spreman na poslušnost.
 

3. Raspali se protiv sebe i ne trpi nadutost u sebi; nego se pokaži tako podložan i malen
da mogu svi po tebi hodati i gaziti te kao blato na cesti.
Radi čega se imaš žaliti, bijedni čovječe?
Što imaš protusloviti, prljavi grešniče, onima koji ti prigovaraju, ti koji si toliko puta Boga uvrijedio  i  toliko puta pakao  zaslužio?
Ali te je moje oko štedjelo, jer je bila dragocjena tvoja duša preda mnom; da spoznaš ljubav moju i da budeš uvijek zahvalan za moja dobročinstva; i da budeš rado spreman na poslušnost i poniznost, i da strpljivo podnosiš preziranje samoga sebe.

Glava 14

O razmatranju tajnih sudova Božjih, da se ne uzoholimo u dobru

Sluga:
1. Grme nada mnom sudovi tvoji, Gospode, i strahom i trepetom tresu se sve kosti moje,
i veoma se prepala duša moja!
Stojim zapanjen; jer »ni nebesa nisu čista pred tobom«.
»Ako si na anđelima otkrio zloću« i nisi ih štedio, što će biti sa mnom?
»Zvijezde su pale s nebesa pa u što ću se ja pouzdati?
Oni čija su djela izgledala hvale vrijedna, pali su sasvim nisko; i one koji su se hranili kruhom anđeoskim, vidio sam gdje se vesele svinjskim mahunama.
 

2. Nema dakle nikakve svetosti ako ti, Gospode, povučeš svoju ruku. Ne koristi nikakva
mudrost ako ti prestaneš upravljati.
Ne koristi nikakva hrabrost ako ti prestaneš čuvati. Nema nikakve sigurne čistoće ako je ti ne štitiš. Ne koristi nikakva vlastita straža ako nema tvoga svetoga čuvanja. Jer čim smo ostavljeni, utapljamo se i ginemo; a čim nas pohodiš, uspravljamo se i oživimo.
Nestalni smo doduše, ali nas ti učvršćuješ; mlitavi smo, ali nas ti oduševljavaš.
 

3. O, kako moram misliti o sebi samome ponizno i jadno! Kako se moram smatrati ništavnim ako mi se i čini da imam nešto dobra na sebi!
0, kako se duboko moram sniziti pod neistraživim sudovima tvojim, Gospode: gdje ne nalazim ništa drugo nego da sam ništica i ništa!
O neizmjerna silo! O more koje se ne da preplivati: gdje ne nalazim o sebi ništa do li u svemu ništicu!
Gdje je dakle pribježište slave? Gdje pouzdanje za umišljenu krepost?
Dubina sudova tvojih nada mnom progutala je svu moju taštu slavu.
 

4. Što je svako tijelo pred licem tvojim?
»Zar bi se glina proti lončaru mogla uznositi?
Kako se može uzdizati hvalisavošću čije je srce istinski podložno Bogu?
Čitav svijet neće naduti onoga koga je sebi podložila istina, niti će čija hvala uzdrmati onoga koji je svu svoju nadu utvrdio u Bogu.
Jer eto i svi oni koji hvale, svi skupa nisu ništa; nestat će ih skupa sa zvukom riječi. »Istina pak Gospodnja ostaje u vijeke«.

Glava 15

Kako se moramo držati i govoriti u svakoj poželjnoj stvari

Gospodin:
1. Sinko, ovako govori u svakoj stvari: Gospode, ako je tebi milo, neka ovo bude tako!
Gospode, ako je to tebi na čast, neka bude u ime tvoje!
Gospode, ako vidiš da će tako biti bolje, i prosudiš da će biti od koristi za mene, onda mi to daj, sebi na čast!
Ali ako prosudiš da će biti štetno za mene i da neće koristiti spasu moje duše, uzmi od mene takvu želju.
Nije naime svaka želja od Duha Svetoga, pa makar se čovjeku činila ispravnom i dobrom.
Teško je pravo rasuditi da li te nagoni dobar ili zao duh, da želiš ovo ili ono; ili te možda potiče tvoj vlastiti duh.
Mnogi su na koncu bili prevareni koji su spočetka mislili da ih vodi dobar duh.
 

2. Uvijek dakle sa strahom Božjim i s poniznošću srca valja željeti i moliti što god poželjenoga padne na um; a osobito sebe treba da se odrečeš i sve prepustiš meni govoreći: Gospode, ti znaš kako je bolje; neka bude ovo ili ono kako ti se svidi. Daj što hoćeš, i koliko hoćeš, i kad hoćeš.
Učini sa mnom kako znaš i kako ti se bolje svidi i kako će biti tebi više na čast.
Stavi me kamo hoćeš, i radi sa mnom slobodno.
U tvojoj sam ruci, vodi me naokolo i vrati kad hoćeš.
Evo, ja sam sluga tvoj, spreman na sve: jer ne želim živjeti sebi nego tebi; kamo sreće kad bih to mogao dostojno i savršenp!

Molitva za izvršenje volje Božje

3. Podaj mi, predobrostivi Isuse, svoju milost da sa mnom bude i radi i da sa mnom ustraje do konca.
Daj mi uvijek željeti i htjeti ono što je tebi milije i draže.
Tvoja volja neka bude moja, a moja volja neka uvijek slijedi tvoju i neka se s njom najbolje slaže.
Neka mi bude zajedničko s tobom htjeti i ne htjeti, samo što ti hoćeš ili nećeš.
 

4. Daj da umrem svemu što god je na svijetu; i radi tebe da mi bude milo ako me preziru i ako budem nepoznat na tom svijetu.
Daj mi iznad svega poželjnoga otpočinuti u tebi i srce svoje smiriti u tebi.
Ti si pravi mir srca, ti si jedini počinak; izvan tebe sve je tvrdo i nemirno.
»U tom ću miru, to jest u tebi jedinom, najvećem i vječnom dobru, spavati i počivati«. Amen.

Glava 16

Pravu utjehu moramo tražiti samo u Bogu

Sluga:
1. Što god mogu poželjeti ili pomisliti za svoju utjehu, ne očekujem toga ovdje nego u budućnosti.
Jer kad bih sam imao sve utjehe svijeta i kad bih mogao uživati sve radosti, sigurno je
da ne bi mogle dugo trajati.
Stoga se nećeš moći, dušo moja, potpuno utješiti niti potpuno odmoriti osim u Bogu, tješitelju siromaha i podupiratelju poniznih.
Počekaj malo, dušo moja, počekaj božansko obećanje i imat ćeš obilje sviju dobara u nebu.
Ako odviše neuredno žudiš za vremenitim dobrima, izgubit ćeš vječna i nebeska.
Ne možeš se zasititi nikakvim vremenitim dobrom, jer nisi stvorena zato da njih uživaš.
 

2. Pa kad bi imala i sva stvorena dobra, ne bi mogla biti sretna i blažena; nego se sve blaženstvo i sreća sastoji u Bogu koji je sve stvorio: ne kakvu gledaju i hvale ljudi ljubitelji svijeta nego kakvu očekuju vjernici Kristovi, i katkada predosjećaju oni koji su duhovni i čista srca čija je domovina na nebu.
Tašta je i kratka svaka ljudska utjeha.
Blažena je i istinska ona utjeha koja dolazi iznutra od Istine.
Pobožan čovjek nosi posvuda sa sobom tješitelja Isusa i govori mu: Budi mi u pomoć, Gospodine Isuse, na svakom mjestu i u svako vrijeme.
To neka mi bude utjeha da volim rado biti bez svake utjehe.
Ako bi uzmanjkala tvoja utjeha, neka mi tvoja volja i pravedna kušnja bude najvećom utjehom. »Jer se nećeš uvijek gnjeviti, niti se dovijeka srditi«.

Glava 17

Svu brigu valja izručiti Bogu

Gospodin:
1. Sinko,  pusti me da činim s  tobom što hoću; ja znam što je za tebe korisno.
Ti misliš kako ljudi misle; ti osjećaš u mnogome kako te nagovara ljudska sklonost.
 

Sluga:
2. Gospode, istina je što kažeš. Veća je tvoja briga za mene, nego sva briga koju ja mogu voditi za sebe.
Odviše je naime prepušten slučaju tko svu svoju brigu ne prepusti tebi. Gospode, čini sa mnom kako god ti se svidi, samo dok moja volja ispravna i odlučna ustraje uz tebe.
Jer ne može biti nego dobro što god učinio sa mnom.
Ako hoćeš da budem u tmini, budi blagoslovljen; ako hoćeš da budem u svjetlu, opet budi blagoslovljen.
Ako se udostojiš tješiti me, budi blagoslovljen; a ako hoćeš da budem u tuzi, budi isto tako blagoslovljen!
 

Gospodin:
3. Sinko, tako se moraš držati ako hoćeš hodati sa mnom.
Moraš biti isto tako spreman na patnju kao i na veselje.
Moraš isto tako rado biti ubog i siromah kao i u izobilju bogat.

Sluga:
4. Gospode, rado ću trpjeti za te što god budeš želio da me zadesi. Jednako ću rado primiti iz tvoje ruke dobro i zlo, slatko i veselo i žalosno; i za sve što god me zadesi, zahvaljivat ću ti.
Čuvaj me od svakoga grijeha pa se neću bojati ni smrti ni pakla.
Ako me samo ne odbaciš navijeke i ne izbrišeš iz knjige života, neće mi škoditi kakva god me nevolja snašla.