|
Milan
|
|
Utorak, 17 Lipanj 2008 |
|
Stranica 9 od 15
iskusila da je sve dobro što mislimo da imamo, skoro
uvijek smjesa nečistoće i slabosti.
"Kada bih čekala smrtni čas da donesem svoje sitne
novčiće i da ih dadem procijeniti u pravoj
vrijednosti, Gospodin bi otkrio u njima smjesu
pogrešaka, jer je svaka pravednost prljava u očima
Božjim."
I zato nalazimo posve istu misao u
molitvi koju je Terezija sama
sastavila i koju je ona dan i noć
nosila na grudima ušivenu u
jednoj torbici. "Ja neću sebi
sabirati zasluge... Radit ću samo iz
ljubavi prema tebi... Uvečer života
pojavit ću se pred tobom praznih
ruku, jer te ne molim da izbrojiš
moja djela. Sva je naša pravednost prljava u tvojim
očima."
Terezija donosi ljudima radosnu poruku mira, vedre
pobožnosti pune pouzdanja, u vrijeme kad se čini da
je to čovjeku sve više i više potrebno. Čini se, a i
filozofi, biolozi, romanopisci daju nam o tome
potresno svjedočanstvo - da ulazimo u onaj čas kad
će čovjek potpuno odvagnuti koliko ga pritištu
instinkti, hereditarne sklonosti, odgoj i stečene
navike. Sloboda nije iščeznula, ali je očito - i svaki od
nas to opaža -"da mu je dan veliki dio" i da mnoge
ljudske duše nose na sebi velike privjeske nepoznate
fatalnosti. Srca sve više i više očajavaju, jer osjećaju
da su nepopravljiva. Ljudi postaju sve više i više
umorni i neće da se bore protiv nemogućega. Time -
nama svima, jer svi mi imamo u svojoj dubini često
nepoznatu nakazu, neman koja drijema, i kad se
|
|
Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 )
|