|
Stranica 8 od 15
imate više zasluga nego kad biste izvršili mnogo veće
djelo u času revnosti."
Na drugom nam mjestu donosi tu veliku miso u
novom obliku - osnovnu miso koja pokreće sav
njezin duhovni život. Mi je vječno zaboravljamo, a
morali bismo je imati neprestano pred očima: "Dragi
Bog zna slabo računati. On ne zna dobro
aritmetiku."
"Sigurno je, da Bog ima sve savršenosti, ali ja bih se
usudila reći da u isto vrijeme ima i jednu veliku
slabost, da je slijep. Ima jedna znanost koju ona ne
pozna, a to je - račun."
Zato dalje s pesimizmom i strahom! Još dalje s
ohološću i s računanjem koliko je dobitaka a koliko
gubitaka, dalje s bilancama i računskim knjigama..."
"Učinila sam nešto zla... Da, ali učinila sam i nešto
dobra."
Izvršimo što možemo! Osjećamo da je to neizmjerno
malo, da smo neizlječivo pogrešivi, ali nemojmo
očajavati. Bog više voli naše ponizno, nemoćno
nastojanje nego ohole uspjehe. On neće računati ako
mi ne računamo. Bitno je da poznamo sami sebe i da
ne stojimo pred njim oholo, da mu pokažemo svoju
imovinu, da važemo svoja dobra, nego ponizno,
praznih ruku, da znamo osuditi i poznati same sebe.
"Samo je jedno sredstvo kojim možemo prisiliti
dragog Boga da nas ne osudi, da nas uopće ne sudi, a
to je da dođemo pred njega s praznim rukama."
"Praznih ruku!" Pitat ćete, zar je nemoguće da se
malo obogatimo, da malo umnožimo svoja dobra?"
Po mišljenju sv. Terezije nemoguće, ili skoro
nemoguće, jer čim počnemo mjeriti svoju imovinu,
sva zasluga nam iščezne. Terezija zna, jer je bolno
|