Molitve, Molitva, Portal o molitvama

od nas traži za ozdravljenje ponajprije to pouzdanje,
taj plač nemoći, koji nas jedino može spasiti.
Gledajte toga muža preljubnika, jadna i prikovana
svojim grijehom, gledajte toga izopačenoga, toga
škrca kako se je s obje ruke prilijepio za svoje zlato,
toga oholicu kojem zmija taštine neprestano diže
glavu. Toga pijanicu, lakomca, bludnika, toga
svadljivca, toga zavidnika, kojega muči tuđa sreća,
gledajte sve te nakaze... Pitajte ih, nisu li već stotinu
puta pokušali da se spase i nisu li
svršili s mišlju da su na neki način
neizlječivi i u svojem su oholom
očaju napustili bitku, jer su se
umorili od vječnoga padanja.
Gledajte i sami sebe...
"Spasiti se! Otkupiti se!"
Osloboditi se od svojih grijeha!
Što ne bi učinio da to postignem?
Ali ja sam umoran od borbe i od neprestanog
padanja. Ja neću ozdraviti! Zašto bi se i dalje borio?"
To je život sviju nas.
Toj beznadnosti donijela je Terezija odgovor i lijek.
Ne tražiti da ozdravim: uzeti se takva kakav jesam,
podnositi se, boriti se. To je dosta. Bog ne traži
savršenost, nego samo da se trudimo oko
savršenosti. Samo to je svetost - nastojanje. Svetost
je na dohvatu i najružnijemu, najpokvarenijemu. Da
izrazi tu misao Terezija ima posve kratke i jake
izreke:
"Bog ne treba naših djela, nego samo našu ljubav."
"Ako ste takva kukavica da ne možete podignuti nit
konca i ako to ipak učinite iz ljubavi prema Isusu,