|
Milan
|
|
Utorak, 17 Lipanj 2008 |
|
Stranica 6 od 15
Jedini put ... jest predanje posve malog djeteta, koje
bez straha zaspi u naručju svojega oca. "Ako je tko
posve malen, neka dođe k meni."
Tako nam Terezija otkriva nešto posve novo:
oživljuje nešto što je zaboravljeno kroz vjekove.
Poslije stotina godina pruža nam Evanđelje u svoj
njegovoj čistoći. I mi zbilja ne vidimo nikoga tko bi
kao ona shvatio i otkrio svijetu duboki smisao
neobična Kristova savjeta: "Postanite nanovo mala
djeca".
Shvaćamo je dok ispružena na svom bolesničkom
krevetu dane i noći šutke trpi, osvrćući se na cijeli
svoj život, pronalazeći tu i tamo 'male znakove' toga
poziva djetinjstva za koji ju je - ona to sad vidi - sve
predodređivalo. Mala ruka koja se je u Rimu jedina
mogla dotaknuti groba svetih zbog svoje majušnosti,
bila je njezina. Silaženje u kolosej, prst na Kristovim
čavlima i trnju... Privilegiji njezina djetinjstva. A to
ime Terezija od Djeteta Isusa, o kojem je sanjala i
koje joj je čudom dala Majka Marija Gonzaga, kao da
joj je određeno cijelu vječnost.
Tražite oko sebe. Tražite u sebi i vi ćete vidjeti koliko
je poruka Terezije Martin široka i općenita.
Ona se odnosi na nas sve. Mi smo vječni grešnici,
očajni jer mislimo da smo neizlječivi, neprestano se
dižemo i jačamo i neprestano padamo do dana kad
umorni od svoje bijede, umorni od Božje šutnje
odbacimo jaram i kažemo da je besmisleno boriti se
i da je nemoguće da se popravimo. I mi tako
napuštamo bitku, jer ne shvaćamo da je jedino što se
|
|
Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 )
|