|
Milan
|
|
Utorak, 17 Lipanj 2008 |
|
Stranica 5 od 15
nestrpljiva je što smo sagriješili, koja nam ne da
pristanemo na to da smo slabi i maleni.
Sveta Terezija kaže: "Moji su nebeski zaštitnici oni
koji su ukrali nebo, kao nevina dječica i sveti
razbojnik. Veliki su sveci sami izvršili svoje djelo. Ja
ću nasljedovati razbojnika i steći nebo lukavštinom...
Duh Sveti me potiče, jer on kaže: "Maleni, dođite,
Apprennez de moi la finesse!"
Dalje veli Terezija: "Mala
djeca neće doći u pakao."
Htjeli bi znati, što je 'malo
dijete', i sile je da im kaže. Što
treba činiti da se postane
malo dijete kakvo je Krist
zvao k sebi i dao za primjer svojim apostolima?
Kažu joj: "Vi uvijek tražite da se postane sličnim
malom djetetu. Kažite nam, što treba činiti da se
stekne duh djetinjstva? Što znači ostati malen?"
Terezija odgovara: "Ostati malen znači priznati
svoje ništavilo."
Ona je dobro osjećala da je sve u tome, i da je realno
zlo također u tome što nećemo analizirati sami sebe i
priznati svoju neizmjernu zloću, svoju neizmjernu
nemoć.
Dodaje: "Dok je dijete posve malo, daje mu se sve
što treba. Ali čim naraste, otac ga neće više hraniti i
kaže mu: "Sada radi! Možeš se brinuti za se!" Da ne
čujem te riječi, nisam nikad htjela rasti, osjećajući se
nesposobnom da se brinem za svoj život... Ja sam
dakle uvijek ostala malena...
Biti malen znači ne postati malodušan radi svojih
pogrešaka. Djeca često padnu, ali su premalena i ne
mogu se jako raniti.
|
|
Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 )
|