|
Stranica 4 od 15
Put nećete prevaliti vi, nego on.
"S vrha tih stuba gleda vas on s ljubavlju. Pobijeđen
vašim uzaludnim naprezanjem brzo će sam sići,
uzeti vas u naručaj i ponijeti vas... Ali ako prestanete
s dizanjem nožice, ostavit će vas dugo na zemlji."
Prema tome, ono što vrijedi nije pobjeda, nego
srčanost kojom smo se borili.
Mnogo se govorilo o 'malome putu', o 'putu
djetinjstva'. Prema našem mišljenju on je u tome da
se posve jednostavno i prije svega pristane na to, da
budemo slabi, da prihvatimo čak i to da budemo
pobijeđeni i da, iako trpimo, prihvatimo to da smo
pogriješili, da smo sagriješili. Neka jaki traže
pobjedu, neka se žele uzdići nad zapreke, to je
njihovo pravo i njihova dužnost. Neka se i slabi u
svom siromaštvu ponizno trude, premda je to
nastojanje bijedno i nemoćno, neka se trude, iako
unaprijed znadu da će biti pobijeđeni. Njihov će
poraz biti njihova pobjeda. U našim su očima
potučeni, ali Bog neće vidjeti ni njihova poraza ni
njihova grijeha, nego samo njihovo nastojanje. To je
- po našem mišljenju, koje je možda smiono, ali
neoborivo - pravi smisao 'puta djetinjstva'.
Jedna Terezijina novakinja kaže: "U napasti, koja mi
se učinila nesavladiva, rekla sam joj: - Ovaj put se ne
mogu uzdići. To je nemoguće:" Ona mi odgovori:
"Zašto biste se uzdigli nad napast? Prođite
jednostavno ispod nje. Velike duše lete iznad oblaka
kad bijesni oluja, mi moramo strpljivo podnijeti
pljusak. Ništa zato ako budemo malo mokre. Poslije
toga ćemo se osušit na suncu ljubavi:"
"Proći ispod", "ništa zato ako budemo malo mokri."
Nije grijeh najveće zlo, nego oholost, koja trpi i
|
Knjige 
