Molitve, Molitva, Portal o molitvama

čovjek može bez pomoći Božje" i da može pokazati
svojoj braći "slabost ljudskih sila."
Znači li to da je to
dosta? Želi li se reći,
da nisu potrebna
djela, da ni ona ni
borba nisu više ništa i
ne vrijede ništa?
Hoće li se time reći,
da treba upasti u
neku vrstu fatalističke rezignacije gledom na svoju
vlastitu bijedu?
"Treba se boriti, kaže sv. Terezija, ona koja ima
volju, koja je energična i 'neukrotiva', boriti se do
kraja, makar i bez nade da ćemo pobijediti, makar i s
potpunim porazom, do kraja!"
"Borimo se bez popuštanja, makar bez nade da ćemo
dobiti bitku! Nije važan uspjeh! Samo naprijed, bili
ne znam kako umorni od bitke! Nemojmo reći:"Kod
te duše neću ništa postići. Ona ne razumije. Treba je
pustiti." To bi bio kukavičluk. "Treba izvršiti svoju
dužnost do kraja!"
Jednoj novakinji, koja je bila malodušna zbog svojih
nesavršenosti, kaže: "Vi podsjećate na posve malo
dijete... koje još ne zna hodati. Htijući pošto - poto
da se popne na vrh stuba... podiže ono svoju malu
nožicu da se popne na prvu stepenicu... Uzalud! Ono
uvijek padne natrag... Pa dobro, i budite takvo
djetešce. Vježbajući se u svim krepostima dižite
vazda svoju malu nogu, da se uspnete na stube
svetosti i ne umišljajte sebi da ćete se sami uspeti
makar na prvu stepenicu. Ne! Ali dobri Bog ne traži
od vas ništa do dobre volje."