Molitve, Molitva, Portal o molitvama

misliti da ja iz poniznosti neću da priznam darove
Božje. Ja znam da je učinio u meni velike stvari..."
Samo sveci se usude to tvrditi ovakvom smionošću,
samo oni znaju spojiti to jasno gledanje svoje
veličine sa svjetlom o svojem ništavilu.
Upoznati sebe! Usuditi se reći istinu o sebi. Sve je u
tom.
"Ne mogu reći da me dragi Bog vodi putem
poniženja. Ne, on je zadovoljan s tim da me ponizi u
dubini moje duše."
Ona se sad sjeća svojih velikih ambicija, svojih
velikih snova, dok je još bila djevojčica, i smiješi se:
postati svetica, upisati na nebu ime Terezija: to ime
kojemu je početno slovo već među zvijezdama. Ona
se sad na to smiješi. A ipak se nije odrekla ničega od
toga.
"Ja još uvijek osjećam ono isto smiono pouzdanje da
postanem velika svetica, ali ne više istim putovima."
Sada pozna svoju nemoć. Zna da ništa veliko nije na
dohvatu njezinim silama. Ali zna i to da Bog od nas
ne traži ništa velika, ništa dovršena, čak ništa što bi
značilo najmanji napredak nad zlom. On jedino traži
da se trudimo i da spoznajemo svoju slabost.
"Ja ne računam sa svojim zaslugama, jer nemam
nijedne, ali se uzdam u onoga koji je Krepost i sama
Svetost. On je zadovoljan s mojim slabim
nastojanjima i on će me sam uzdići do sebe... učinit
će me svetom.