|
Stranica 12 od 15
Bogu. Ona je po tome sveta, a ne po svojem
savršenstvu. Mislimo dobro: to je svetost na
dohvatu svima nama i našim rukama.
To je tumačenje poniznosti, koja nas osvaja na svetoj
Tereziji i na svim svecima. Ta poniznost nema ništa
od one 'naše čednosti,
naše izvještačene volje',
koja je samo u
vanjskom i ide tek za
tim da ušutkamo
oholost, da ne budemo
ismijani, a ona ipak
postoji u svoj svojoj
snazi. To je poniznost onih koji su se istinski ispitali,
prosudili, odvagnuli i pravo i jasno odmjerili svoju
neizlječivost, svoju duboku, neizlječivu iskvarenost,
svoje ništavilo. To je poniznost svetaca. Naša je
poniznost u poredbi s tim namještena, izvještačena,
lažna, jer pokriva varavim plaštem potpuno
nepoznavanje sama sebe. Svetačka je čednost
spontana, naravna, kao nužna. Ona je očitovanje
iskrenoga poznavanja samog sebe. Ona im dopušta
da odvagnu dubinu svoga djela, da se kod toga ne
uzohole. Da, ona je istina.
Terezija kaže:"Čini mi se da je poniznost istina. Ne
znam, jesam li ja ponizna, ali znam da u svemu
gledam istinu."
Kažu joj: "Vi ste svetica".
- Ne, ja nisam svetica. Ja sam posve mala duša, koju
je dragi Bog obasuo milostima..."
A u pismu jednom misionaru veli: "...Moj brate,
dragi Bog vam nije dao za sestru jednu veliku dušu,
nego jednu sasvim malu i vrlo nesavršenu. Nemojte
|
Knjige 
