|
Stranica 11 od 15
čine nekako klimave i teško objašnjive, i koje su vrlo
često tumačene dosta neodređeno.
Jedna novakinja kaže: "O kad mislim na sve ono što
moram steći!"
Terezija odgovara: "Kažite radije: Izgubiti!!"
Izgubiti? Da, izgubiti! Izgubiti tu tvrdoglavost, koja
uvijek teži za pobjedom, taj bijes kojim biste htjeli
do zasluga do kojih je nemoguće. Izgubiti pouzdanje
u same sebe, izgubiti to nagomilavanje zasluga, to
neprestano grozničavo računanje s onim 'moram' i
'imam'. Izgubiti oholost. "Vi biste se htjeli penjati na
goru, a dragi Bog želi da silazite. On vas čeka u
plodnoj dolini poniznosti."
"Poniznost je istina!"
Ta joj je misao ostala i na času njene smrti. Nekoliko
sati pred agonijom osvrće se na cijeli svoj život, na
taj gigantski napor koji je uložila da na zemlji nađe
svjetlo. Rezimira tih 10 tragičnih godina govoreći:
"Da, čini mi se da sam uvijek tražila jedino istinu...
Da ... Ja sam shvatila poniznost srca."
"Tražila sam istinu i shvatila poniznost."
Ne bi se mogao jasnije i snažnije sintetizirati taj
život, život jedne duše kojoj je strast da jasno gleda u
sebe, da sebi ne laže, da se upozna, da sebi prizna
istinu, i koja nam na umoru objavljuje da je u tom
istina.
Nekome tko ju je pitao, da li se morala mnogo boriti
da se svlada i pobijedi samu sebe, kaže neizrecivim
naglaskom: "O, to nije to!"
Ne, to nije to! Ona se manje borila da pobjedi samu
sebe a više da se upozna, a kad je spoznala da je
slaba i pogrešiva, borila se da se uzme takva, i to bez
revolta, bez oholosti, i da se u tom stanju pokaže
|
Knjige 
