|
Milan
|
|
Utorak, 17 Lipanj 2008 |
|
Stranica 10 od 15
jednoga jutra probudi, zastrašit će nas kao
najodurnije otkriće samih sebe - nama svima
Terezija kaže:
"Ne plači! Nemoj biti malodušan! I mjesto tebe sam
napisala u svojoj molitvi: MALODUŠNOST JE
TAKOĐER OHOLOST. Trudi se! Bori se i protiv
nemogućega! Budi pobijeđena! To nije važno. Bog
traži samo tvoje nastojanje. "Gospodine, tebi je
poznata moja slabost!"
"Padaš: Ponovno padaš? Opet i opet padaš? Jesi li se
borila? Jesi li za čas usporila svoj
poraz? To usporenje i to nastojanje
je tvoja pobjeda. Poraz koji poslije
toga slijedi neće ti oduzeti tvoga
ploda.
Poruka radosti, optimizma i
pouzdanja. Fatalnost postoji, ali
nema više fatalnosti. Sloboda može
iščeznuti, ali sloboda ostaje
spašena. Zlo više nije na snazi. Zlo
je izgubilo svoju otrovnu moć u dušama, čak i u
onima za koje se mislilo da ih je posvema zahvatilo.
Čim čovjek hoće, može se svaki čas oteti svom
vlastitom zločinu, a nije potrebno da dođe do
pobjede koja je neostvariva. Da se možemo zaista
uzdići "iznad dobra i iznad zla", iznad zla koje
počinjamo i iznad dobra koje nam je nemoguće
činiti, traži se od nas samo "vječno" dobra volja.
Sad bolje razumijemo i u punom su nam svjetlu
neke Terezijine riječi, koje nam se na prvi pogled
|
|
Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 )
|