Molitve, Molitva, Portal o molitvama

POGLAVLJE II.

Ukazanja Presvete Djevice

U vrijeme Gospinih ukazanja Lucija de Jesus, bl. Franjo i bl. Jacinta Marto imali su deset, devet i sedam godina, bili »U rođeni 22. ožujka 1907,11. lipnja 1908. i 11. ožujka 1910. godine. Troje djece je, kako smo rekli, živjelo u Aljustrelu, malom selu koje je pripadalo fatimskoj župi. Ukazanja su se događala ili na malom komadiću imanja koji je pripadao Lucijinim roditeljima, a zvalo se Cova da Iria (Pećina Iria), dva i pol kilometra od Fatime, na putu za Leiriu. Gospa se ukazivala iznad i crnike ili hrastića visokog metar ili malo više. BI. Franjo je samo vidio Gospu i nije je čuo. Bl. Jacinta ju je vidjela i čula. Lucija ju je vidjela i čula te je razgovarala s presvetom Djevicom. Ukazanja su se uvijek zbivala oko podneva.

Prvo ukazanje, 13. svibnja 1917.

Troje vidioca ponovno su se igrali na Cova da Iria kad su opazili dva svjetla, poput bljeska, nakon kojih su vidjeli Majku Božju iznad crnike. Bila je to »jedna Gospođa potpuno odjevevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana sjajnim zrakama sunca«, opisuje Lucija. Njezino lice, neopisivo lijepo nije bilo »niti tužno, niti veselo, već ozbiljno« s izrazom blagog prijekora. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute na prsa i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela je krunica. Odjeća je izgledala kao da je od samog svjetla. Tunika, donja haljina, bila je bijela, a bijeli je bio i plašt, opšiven zlatom, koji je prekrivao Djevičinu glavu i dopirao joj do nogu. Nije joj se vidjela kosa, niti uši. Lucija nije nikad uspjela opisati crte lica, jer nikad nije mogla zadržati pogled na zasljepljujućem nebeskom licu. Vidioci su bili tako blizu Gospe - na udaljenosti od oko metar i pol - da su stajali u krugu svjetla koje je Gospu okruživalo ili koje je isijavala. Razgovor se odvijao na sljedeći način:

GOSPA: »Ne bojte se. Ništa vam. neću napraviti.«

LUCIJA: »Od kuda dolazite?«

GOSPA: »Dolazim s Neba« (i Gospa podigne ruku pokazujući prema nebu).

LUCIJA: »I što želite od mene?«

GOSPA: »Došla sam vas zamoliti da dolazite ovamo šest mjeseci zaredom, svakog trineostog u isto ovo vrijeme. Onda ću vam kazati tko sam i što želim, a potom ću se ovamo vratiti po sedmi put.«

LUCIJA: »A hoću li i ja doći u nebo?«

GOSPA: »Da, hoćeš«.

LUCIJA: »A Jacinta?«

GOSPA: »I ona.«

LUCIJA: »A Franjo?«

GOSPA: »Ion, no on mora izmoliti mnogo krunica.«

LUCIJA: »Marija das Neves je već na nebu?«

GOSPA: »Oh, da.«

LUCIJA: »A Amelija?«

GOSPA: »Ostat će u čistilištu do kraja svijeta.«

»Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćenje grešnika?«

LUCIJA: »Da, hoćemo.«

GOSPA: »Dobro, mnogo ćete trpjeti, ali će vas milost Božja jačati.«

Dok je izgovarala posljednje riječi (»milost Božja«, itđ), prvi put je raširila ruke«, ovo opisuje sestra Lucija, »rasuvši prema nama jako svjetlo, gotovo odraz svjetla koje je ona isijavala, koje nam je prodiralo u grudi sve do najskrovitijeg dijela duše, tako da smo sebe vidjeli u Bogu, koji je bio svjetlo, a vidjeli smo se jasnije nego da smo se promatrali u najboljem ogledalu. Tada osjetismo unutarnji poriv, klekli smo i u sebi ponavljali: »0 Presveto Trojstvo, klanjam ti se! Bože moj, ljubim te u Presvetom, Sakramentu!«

Nakon što je prošlo nekoliko trenutaka, Gospa nadoda: »Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.«

»Tada je«, priča sestra Lucija, »počela mirno ustajati, krenuvši prema istoku te je nestala u beskrajnoj daljini. Svjetlost koja ju je okruživala kao da je otvarala put među zvijezdama.«

Drugo ukazanje: 13. lipnja 1917.

Prije drugog ukazanja, vidioci su ponovno opazili svjetlo što su nazivali bljeskom, no ono u stvarnosti nije bilo bljesak već je bilo odraz svjetla koje se približavalo.

Neki od pedesetak promatrača koji su došli na to mjesto, primjetili su da je sunce potamnilo u trenucima nakon početka razgovora. Drugi su rekli da se, trenutak prije nego je Lucija progovorila, vrh crnike prekriven mladicama savio, kao pod teretom. Tijekom Gospinog razgovora s vidiocima, neki su čuli nekakav zvuk poput zujanja pčele:

LUCIJA: »Gospođo, što želite od mene?«

GOSPA: »Želim da ponovno dođete ovamo i 13. sljedećeg mjeseca, da svaki dan molite krunicu te da naučite čitati. Kasnije ću vam reći što želim.«

Lucija je zamolila za ozdravljenje jednog bolesnika.

GOSPA: »Ako se obrati, ozdravit će unutar godine dana.«

LUCIJA: »Željela bih vas zamoliti da nas uzmete sa sobom u nebo.«

GOSPA: »Da, Jacintu i Franju uskoro ću uzeti, ali ti ćeš ovdje ostati još neko vrijeme. Isus se želi tobom poslužiti da me ljudi upoznaju i uzljube. Želi u svijetu ustanoviti pobožnost prema mom Prečistom Srcu. Onome tko to prihvati, obećajem spasenje, a te će duše Bog voljeti poput cvijeća kojim sam okitila njegovo prijestolje.«

LUCIJA: »Ostat ću ovdje sama?«

GOSPA: »Ne, kćeri. Trpiš li mnogo? Nemoj se obeshrabriti! Ja te neću nikada napustiti. Moje Prečisto Srce bit će uvijek tvoje utočište i put koji će te dovesti do Boga.«

»Izgovarajući ove posljednje riječi«, priča sestra Lucija, »raširi ruke i po drugi put po nama prosu odraz onog neizmjernog svjetla u kojem smo se vidjeli uronjeni u Boga. Činilo se da se Jacinta i Franjo nalaze u onom dijelu ovog svjetla koje se podizalo prema gore dok sam ja bila u onom dijelu koji se širio prema zemlji. Na dlanu desne Gospine ruke nalazilo se srce obavijeno trnjem koje je u nj bilo zabodeno. Shvatili smo da je to Prečisto Srce Marijino izranjavano grijesima čovječanstva, koje traži zadovoljštinu. «

Kad je ovo ukazanje nestalo, Gospa, još obavijena svjetlom koje je sama isijavala, bez napora, lagano se dizala nad grmom u smjeru istoka, sve dok nije potpuno nestala. Neke osobe, koje su stajale jako blizu, primijetile su da su se mladice vrha crnike lagano savile u istom smjeru, kao da su ih Gospine halje povukle za sobom. Tek nekoliko sati kasnije vratile su se u svoj prirodni položaj.

Treće ukazanje: 13. srpnja 1917.

Tijekom trećeg ukazanja nad stablom se zaustavio pepeljasto-siv oblak, sunce se zatamnilo, svjež lahor zapuhao je nad brdom iako je bila sredina ljeta. Gospodin Marto, otac bl. Jacinte i bl. Franje, koji o ovome izvješćuje, kazao je da je čuo zvuk sličan onome koji stvaraju muhe u praznom vrču. Vidioci su vidjeli odraz istog svjetla i zatim Gospu iznad niskog hrasta:

LUCIJA: »Gospođo, što želite od mene?«

GOSPA: »Želim da i sljedećeg 13. u mjesecu dođete ovamo, da nastavite svaki dan moliti krunicu u čast Naše Gospe od krunice, kako bi izmolili mir u svijetu i kraj rata, jer vam samo ona (krunica) može pomoći.

LUCIJA: »Željela bih vas zamoliti da nam kažete tko ste te da učinite čudo kako bi svi povjerovali da nam se ukazujete.«

GOSPA: »Nastavite dolaziti ovamo svaki mjesec. U listopadu ću reći tko sam i što želim te ću napraviti čudo koje će svi vidjeli kako bi mogli povjerovati.«

Lucija je zatim iznijela niz molbi za obraćenje, izlječenje i udjeljivanje drugih milosti. Gospa je odgovorila preporučajući molitvu krunice kako bi se tijekom godine postigle milosti.

A onda je nastavila: »Žrtvujte se za grešnike i recite mnogo puta, posebno kad prinosite neku žrtvu: »O moj Isuse, to je za tvoju ljubav, za obraćenje grešnika i za naknadu za grijehe počinjene protiv Prečistog Srca Marijina!«.

Prvi dio tajne: ukazanje pakla

»Izgovarajući ove posljednje riječi«, priča sestra Lucija, »ponovno je raširila ruke kao dva prethodna puta. Odraz (svjetla koje je iz nje zračilo) kao da je prodirao u tlo i mi ugledasmo ognjeno more, a u taj oganj bili su uronjeni vragovi i duše. Izgledale su kao prozirna, crna ili smeđa, žeravica, ugljen u ljudskom obliku. Plivali su u žeravici, a u vis su ih podizali plamenovi koji su iz njih izvirali zajedno sa oblacima dima, slični platmenoj baklji. Padali su na sve strane, kao varnice u požaru, bez težine i ravnoteže, dok su se čuli zastrašujući krikovi i bolni uzdasi puni očaja što su tjerali strah u kosti. Vragovi su se razlikovali od ljudi po stravičnim i odvratnim likovima, u obliku jezivih i nepoznatih životinja koje su, međutim, bile prozirne i izgledale poput žeravice crnog ugljena.

Viđenje je trajalo samo trenutak u kojem je Lucija kriknula »jao!«. Mislila je da bi vidioci, da nije bilo Gospina obećanja da će ih odnijeti u nebo, umrli od straha i užasa.

Drugi dio tajne: objavljivanje kazne i načina na koje se može izbjeći

Užasno prestrašeni i tražeći pomoć, vidioci su podigli oči prema Gospi, koja im je puna dobrote i tuge rekla:

GOSPA: »Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Kako bi ih spasio, Bog želi u svijetu ustanoviti pobožnost mome Prečistom Srcu.

Ako budete činili što od vas tražim, mnoge će se duše spasiti i mir će vladati.

Rat je pri kraju, ali, ne prestanu li vrijeđati Boga, za pontifikata Pija XI. počet će drugi, još gori.  Kad budete vidjeli noć osvjetljenu nepoznatom svjetlošću, znajte da je to velik znak što vam ga Bog šalje, znak da će svijet, zbog njegovih zlodjela, kazniti ratom, glađu i progonstvom Crkve i Svetoga Oca.

Kako bi se to spriječilo, zatražit ću da se Rusija posveti mome Prečistom Srcu te, kao zadovoljštinu, svetu Pričest u pet prvih subota u mjesecu. Ako se ispune moji zahtjevi, Rusija će se obratiti i vladat će mir. U suprotnom, (Rusija) će proširiti svoje zablude po svijetu te će doći do ratova i progona Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac mnogo će trpjeti, razni narodi bit će uništeni, no na kraju će moje Prečisto Srce pobijediti. Sveti Otac posvetit će mi Rusiju koja će se obratiti te će svijetu biti podareno razdoblje mira.

Nakon nekoliko trenutaka: »Kad molite krunicu, nakon svakog otajstva (desetice) recite: »O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe!«

LUCIJA: »Gospođo, želite li još nešto od mene?«

GOSPA: »Ne, danas više ništa.«

I kao inače, počne se dizati prema istoku sve dok se nije izgubila u nepreglednom prostranstvu nebeskog svoda.«

Treći dio tajne: proročka vizija zaslužene kazne, ogromne katastrofe i velikog povratka duša Bogu

Zatim se začuo zvuk sličan grmljavini koji je bio znak da je ukazanje završilo.

Treći dio tajne: proročka vizija zaslužene kazne, ogromne katastrofe i velikog povratka duša Bogu.

Treći dio fatimske tajne

J.M.T,

Treći dio tajne otkrivene 13. srpnja 1917. u Cova di Iria (Pećini Iria) - FATIMA

»Ovo pišem iskazujući poslušnost Tebi, moj Bože, koji si mi to zapovijedio preko preuzvišenog biskupa Leirije te Tvoje i moje presvete Majke« .

Prva scena: prijetnja zaslužene kazne koja će zadesiti svijet

»Nakon dva dijela tajne koje sam već izložila, vidjeli smo s lijeve strane naše Gospe, malo iznad nje, Anđela s ognjenim mačem u lijevoj ruci; blistajući je isijavao plamen koji je izgledao da će spaliti svijet; no plamenovi su se gasili u dodiru sa svjetlošću koju je naša Gospa iz svoje desne ruke zračila prema njemu: Anđeo, pokazujući desnom rukom na zemlju, snažnim je glasom kliktao: pokora, pokora, pokora!«

Druga scena: zastrašujuća katastrofa koja ostavlja svijet polusrušen i ima za posljedicu žrtve u svim društvenim slojevima, uključujući osobito Svetog Oca, Papu.

»I vidjeli smo u snažnom svjetlu, koje je Bog: »nešto slično kao kad se osobe vide u ogledalu kad prolaze ispred vas«, biskupa odjevenog u bijelo »imali smo predosjećaj da je to Sveti Otac«. Razni drugi biskupi, svećenici, redovnici i redovnice penjali su se na jednu strmu planinu na čijem se vrhu nalazio križ od neobrađenih balvana, poput plutnjaka s korom; Sveti Otac, prije nego stiže onamo, prolazi kroz jedan veliki, polusrušeni grad podrhtavajućim korakom, ožalošćen boli i mukom, molio je za duše leševa na koje je nailazio na svom putu; stigavši na vrh planine, pada na koljena podno velikog križa i ubija ga skupina vojnika koji na njega pucaju iz raznih vrsta vatrenog oružja i odapinju strijele te na isti način umiru jedan za drugim biskupi, svećenici, redovnici i redovnice i razne svjetovne osobe, muškarci i žene iz različitih društvenih slojeva i različitih zanimanja.

Treća scena: veliki povratak čovječanstva Bogu »Ispod dva kraka križa nalazila su se dva anđela, svaki s kristalnom posudom za raspršivanje u ruci u koju sabiru krv mučenika te njome škrope duše koje se približavaju Bogu.

Četvrto ukazanje: 19. kolovoza 1917.

Dana 13. kolovoza, na koji se trebalo dogoditi četvrto ukazanje, djeca vidioci nisu mogli doći do Cova da Iria, jer ih je oteo načelnik Ourema koji je iz njih silom htio izvući tajnu. Djeca su ostala odlučna.

U uobičajeni sat čula se na Cova da Iria grmljavina nakon koje je uslijedio bljesak. Prisutni su opazili kako iznad hrasta nekoliko minuta lebdi mali bijeli oblak. Primijetili su i kako su se lica i odjeća ljudi, biljke i tlo obojali različitim bojama. Bilo je sigurno da je Gospa došla, no nije našla vidioce.

Dana 19. kolovoza, Lucija se s Franjom i još jednim rođakom nalazila na livadi koja je pripadala njezinu ujaku kada su oko četiri sata poslijepodne počele iste atmosferske promjene koje su prethodile Gospinim ukazanjima u Cova da Iria: zapuhao je svježi povjetarac i sunce je potamnilo. Lucija je, osjetivši da se približava nešto nadnaravno brzo poslala po Jacintu koja je stigla na vrijeme da vidi Gospu što se, kao i prethodna tri puta, najavljena bljeskom svjetla pojavila nad crnikom ili hrastićem, malo većim od onog u Cova da Iria.

LUCIJA: »Gospođo, što želite od mene?«

GOSPA: »Želim da nastavite dolaziti u Cova da Iria svakog 13. u mjesecu i da molite krunicu svaki dan. Posljednji mjesec učinit ću čudo, kako bi svi povjerovali.«

LUCIJA: »Što želite da učinimo s novcem koji ljudi ostavljaju u Cova da Iria?«

GOSPA: »Napravite dva prijenosna postolja: jedno ćete nositi ti i Jacima sjoš dvije djevojčice odjevene u bijelo, a drugo neka nosi Franjo sjoš tri dječaka. Novac od postolja je za blagdan Gospe svete krunice, a ono što ostane namjenjeno je za kapelicu koju trebate dati napraviti.«

LUCIJA: »Htjela bih vas zamoliti za ozdravljenje nekih bolesnika.«

GOSPA: »Da, neke ću ozdraviti tijekom godine.« Zatim im je, poprimivši još tužniji izraz lica, ponovno preporučila prikazivanje trpljenja da bi na kraju završila ovim riječima: »Molite, mnogo molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao, jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.«

»Kao i inače, počela se podizati prema istoku.«

Vidioci su odrezali grane drveta iznad kojeg se Gospa ukazala i ponijeli ih kući. Grane su širile posebno ugodan miris.

Peto ukazanje: 13. rujna 1917.

Kao i u drugim prilikama, prisutni su, a procijenjeno je da ih je bilo između petnaest i dvadeset tisuća ili možda i više, opazili niz atmosfeskih pojava: naglo sniženje temperature, sunčevo svjetlo postalo je tako slabo da su se mogle vidjeti zvijezde, pala je neka vrsta kiše, poput latica ili pahuljica duginih boja koje su nestajale prije nego bi se spustile na zemlju. Ovaj put je posebno primijećena svjetleća kugla koja se polako i veličanstveno pomicala od istoka prema zapadu, a pri kraju ukazanja u suprotnom smjeru. Vidioci su, kao i obično, primijetili odsjaj svjetla i zatim Gospu iznad hrasta:

GOSPA: »Nastavite moliti krunicu da izmolite svršetak rata. U listopadu će doći i naš Gospodin, Žalosna Gospa, Gospa od Karmela, sveti Josip s Djetetom Isusom kako bi blagoslovili svijet. Bog je zadovoljan vašim žrtvama, ali ne želi da spavate opasani konopom. Nosite ga samo danju.«

LUCIJA: »Tražili su me da Vas zamolim razne stvari: ozdravljenje nekih bolesnika, jednog gluhonijemog!«

GOSPA: »Da, neke ću ozdraviti, dok druge neću. U listopadu ću učiniti čudo kako bi svi povjerovali«.

»Ipočela se dizati i nestala, kao i obično.«

Šesto i posljednje ukazanje: 13. listopada 1917.

Kao i u prethodnim prilikama, vidioci su primijetili odsjaj svjetla, a zatim Gospu iznad crnike:

LUCIJA: »Gospođo, što želite od mene?«

GOSPA: »Želim da se na ovom mjestu podigne kapelica meni u čast. Ja sam Gospa od svete krunice. Neka se krunica nastavi moliti svaki dan. Rat je pri kraju i vojnici će se uskoro vratiti svojim kućama.«

LUCIJA: »Imam mnogo toga što bih vas željela zamoliti: da ozdravite neke bolesnike i obratite neke grešnike...

GOSPA: »Neke hoću, neke neću . Moraju se popraviti i moliti za oproštenje svojih grijeha!« I poprimivši još tužniji izraz lica, reče: »Neka više ne vrijeđaju Gospodina Boga našega koji je već toliko izvrijeđan!«

Tada raširi ruke i okrene ih prema suncu. Dok se uzdizala, odraz njezinog svjetla pao je na sunce.

Lucija je u tom trenutku uzviknula: »Gledajte sunce!»

Čim je Majka Božja nestala u beskrajnom nebeskom svodu, pred očima vidioca ukazale su se tri slike. Prva je predstavljala radosna otajstva krunice, zatim žalosna otajstva i na kraju slavna otajstva krunice (samo je Lucija vidjela tri slike, bl. Franjo i bi. Jacinta vidjeli su samo prvu).

Pokraj sunca pojavio se sveti Josip s Djetetom Isusom, Gospom od krunice. Bila je to sveta obitelj. Djevica je bila odjevena u bijelo, ogrnuta plavim ogrtačem. I sveti Josip bio je odjeven u bijelo, a Dijete Isus u svjetlocrveno. Sveti Josip blagoslivljao je mnoštvo, čineći tri puta znak križa. Dijete Isus činio je to isto. Uslijedilo je viđenje Žalosne Gospe i našeg Gospodina kako trpi na putu za Kalvariju. Gospodin je blagoslivljao narod čineći znak križa. Majka Božja nije imala mač u grudima. Lucija je vidjela samo gornji dio tijela našeg Gospodina Isusa Krista. Na kraju se, u jednom slavnom ukazanji pojavila Gospa od Karmela, okrunjena kraljica neba i zemlje s Djetetom Isusom na rukama.

Dok su se pred očima vidioca odvijali ovi prizori, veliko mnoštvo od pedeset do sedamdeset tisuća promatrača bilo je nazočno čudesu sunca. Tijekom čitavog ukazanja je kišilo. Na kraju Lucijina i Gospina razgovora, u trenutku kad se presveta Djevica uzdizala, a Lucija uzviknula »Gledajte sunce!«, oblaci su se razmaknuli otvarajući pogled na sunce koje je izgledalo poput koluta od zlata. Blistalo je nikad viđenom jačinom. no nije bilo zasljepljujuće. Sve to trajalo je samo trenutak. Ogromna lopta počela je »plesati«. Poput velike ogromne vatrene kugle sunce se okretalo strelovitom brzinom. Zaustavilo bi se na određeno vrijeme, a zatim ponovno počelo okretati oko svoje osi velikom brzinom. Zatim su rubovi postali grimizne boje te su se udaljavali na nebu, poput vrtloga, prosipajući vatrene plamenove. Ovo se svjetlo odražavalo na suncu, biljkama, žbunju, na licima ljudi i odjeći, prelijevajući se u svjetlucave tonove i različite boje. Pomaknuvši se tri puta snažnim pokretom, izgledalo je kao da je vatrena lopta zadrhtala, zatresla se te se krivudajući strmoglavila na prestravljeno mnoštvo. Sve je ovo trajalo desetak minuta. Konačno se sunce krivudajući vratilo na mjesto s kojeg se počelo urušavati, ponovno mirno i blistavo, s istim svakodnevnim sjajem.

Ciklus ukazanja je završio.

Mnoge osobe primijetile su da se njihova odjeća, natopljena kišom, iznenada potpuno osušila. Čudo sa suncem promatrali su mnogi svjedoci koji su se nalazili na udaljenosti i do četrdeset kilometara od mjesta ukazanja.