Molitve, Molitva, Portal o molitvama

FATIMA - Poruka tragedije ili poruka nade?

Antonio A. Borelli

13. svibnja 2000. godine, Sveti Otac Ivan Pavao II. proglasio je blaženima vidioce Jacintu i Francisca.

Državni tajnik Svete Stolice kardinal Sodano tada je najavio da će Vatikanska Kongregacija za Nauk Vjere, kroz koji mjesec, objaviti sadržaj tzv. Treće tajne uz prikladan komentar.

Pobožnost Majci Božjoj Fatimskoj dobiva novi zamah beatifikacijom dvoje vidjelaca.

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Poštovanim čitateljima pružena je u ruke knjiga

»FATIMA: PORUKA TRAGEDIJE ILI NADE«?

Ta je razmišljanja napisao Antonio A. Borelli, Brazilijanac, (član Marijanske Akademije u Aparecidu (Brazil) i profesor moralne filozofije.

Ukazanje Bl. Djevice Marije djeci u Fatimi od 13. svibnja do li. listopada 1917., uglavnom svakog 13. u mjesecu, privatna su objava ali od Crkve priznata kao svrhunaravni događaj. U Svetište Gospe Fatimske hodočastio je papa Pavao VI. Tri puta je hodočastio Sveti Otac Ivan Pavao II. Znakovito je njegovo hodočašće godinu dana poslije atentata koji je izvršen na njega upravo na godišnjicu prvog ukazanja Majke Božje djeci u Fatimi 13. svibnja 1917. -13. svibnja 1981.

Bog je prisutan u povijesti svijeta i Crkve. Bog ima punu slobodu da djeluje u skladu sa svojom svetošću, pravednošću i ljubavlju. Javna, službena Božja objava obavezuje našu vjeru. Međutim, i privatne objave koje su potvrđene od Crkve kao svi svrhunaravne, Božji su govor za dobro Crkve i svijeta. Vjernički bi bilo lakoumno odbaciti ih i na njih mahnuti rukom kao nevažnima. Sve što Bog čini, čini da spasi čovjeka, da ga potiče na obraćenje, da ga izvede iz zla u Božji život. Velika je neodgovornost odbaciti Božju milost.

Vječna Riječ utjelovila se u krilu Djevice i zaodjevena našom čovječnošću sišla je među ljude, u povijest putovima poniznosti. Bl. Djevica Marija u Fatimi govori djeci. Ponizna Službenica Gospodnja razgovara s poniznima, s malenima. To je evanđeoski stil i evanđeoska poruka. Poziva na obraćenje, proriče buduće događaje koji imaju svoj izvor u grijesima ljudi, ali naviješta i nadu mira koji se postiže poniznim sredstvima: molitve, pokore, pobožnosti i povjerenja u zagovor Prečistog Srca Marijina.

Svjedoci smo da su neki važni događaji u povijesti 20. stoljeća uistinu dogodili kako su bili naviješteni. Djeca su bila tim porukama toliko zahvaćena i Duhom Svetim rasvijetljena da je njihov život bio sav prožet duhom molitve i pokore za obraćenje »siromašnih grešnika«, za Crkvu, za Svetog Oca. Smrt i Franje i Hijacinte bila je uistinu svetačka. Lucija, karmelićanka, još živi. Božja Providnost je drži još u životu kao svjedoka važnog Božjeg zahvata u suvremenu povijest.

Taj je Božji zahvat sav obavijen poniznošću, jednostavnošću govora i znakova, ali i očitim čudom: »ples sunca« koje se sunovraćuje prema zemlji 13. listopada 1917. Nije li to bio potresni navještaj prijetnje atomskog rata?

Bog i takvim postupcima očituje svoju brigu za ljude i očinsku ljubav da se vrate k Ocu po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Kolike milosti obraćenja i pomirenja dobivaju hodočasnici u Fatimi, kao i u tolikim svetištima Majke Božje diljem svijeta!

Događaji i poruke u ovoj knjizi svode se na Isusovu riječ u Evanđelju: »Obratite se i vjerujte Evanđelju!« (Mk 1, 15). Ali razmišljajmo ozbiljno Isusovo upozorenje koje je zapisao evanđelista Luka. Pilat je dao poubijati neke Galilejce »kojih je krv pomiješao s krvlju njihovih žrtava« U Siloamu se srušila kula Ubila neke. Na te vijesti Isus odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipo-što, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti. Ili onih osamnaest, na koje se srušila kula u Siloamu, i ubila ili, zar mislite da su oni bili veći sužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete propasti«. (L.k 13, 1-5).

Te Isusove opomene odjekuju u poruci Majke Božje u Fatimi. To su poruke oholom svijetu koji se, čineći tolike grijehe, oholo smatra »bezgrešnim«. A riječ je Božja: »Oholost počinje kad čovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja« (Sir 10, 12).

Međutim, Otac nebeski dopušta da čovječanstvo žanje Žetvu posijanih zala, kako bi u nevolji čovjek počeo razmišljati o povratku k Ocu, poput rasipnog sina. A Otac riječima Majke poziva, čeka i želi mirom i pomirenjem obdariti svoju izgubljenu djecu, da ih zagrli zagrljajem oproštenja i zaodjene milošću.

ISudimo ponizi da to čujemo, razumijemo i prihvatimo. »Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli« (Sir 3, 24.)

Već u prvom ukazanju BI. Djevica je pitala tu malenu i po¬niznu djecu: »Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam

želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen kao molitvu za obraćenje grešnika?« - Mali su vidioci odgovo¬rili: »Da, hoćemo!« Odgovorimo i mi tako!

Svim čitatejima molim svjetlo Duha Svetoga i raspoloženje poniznosti s Božjim blagoslovom!

Zagreb, na Pepelnicu, 17. veljače 1999.

Nadbiskup zagrebački u miru Franjo Kardinal Kuharić