|
Stranica 4 od 6
Viđenja Križa
Poruka Križa kuca u riječi i slici i liturgijskom slavlju na srce svakoga čovjeka
koji živi u kršćanskom kulturnom krugu, osobito prodorno kuca na srce svećenika.
Samo svatko nije sposoban i pripravan primiti je kako njoj odgovara i odgovoriti na
nju kao Ivan od Križa. Ali uz to ona je njemu poslana u jednom izvanrednom obliku,
osim tih posebnih milosti u svetoj misnoj žrtvi. Raspeti se njemu ukazao više puta u
viđenjima. O dva takva viđenja imamo točne izvještaje. U svom nauku Ivan je
smatrao da su viđenja, nadnaravni govori i objave nebitni dodatak mističnog života.
6
Neprestano je opominjao da se toga treba čuvati, jer je duša pri tome izložena
opasnosti obmane, a u svakom slučaju zadržava se na putu sjedinjenja ako takve
stvari drži važnima. Povrh toga bio je vrlo suzdržljiv što se tiče saopćenja o svome
životu, o izvanjskome kao i o unutrašnjemu. Kad je ipak govorio o ta dva viđenja,
svakako im pripada osobito značenje. Iza tih dvaju viđenja slijedila je u njegovu
životu oluja progonstva i trpljenja. Stoga je lako vidjeti u njima vjesnike oluje.
Prvo viđenje dano mu je u Avili, u samostanu Utjelovljenja, kamo ga je bila
pozvala sveta majka Terezija za ispovjednika redovnica. Dok je jednoga dana bio
posve uronio u promatranje trpljenja na Križu, pokazao mu se Raspeti, vidljiv
tjelesnim očima, pokriven ranama, obliven krvlju. Ukazanje je bilo tako jasno da ga je
mogao fiksirati perom na jednom crtežu netom poslije kad je došao k sebi. Mali
požutjeli listić bio je sačuvan se do naših dana u samostanu Utjelovljenja. Crtež
djeluje vrlo moderno. Križ i tijelo predstavljeni su vrlo skraćeno, gledani kao sa
strane; tijelo u jakom pokretu dosta odvojeno od križa, viseći na rukama (ruke
probodene od jakih čavala koji napadno strše osobito su izrazite); glava je oborena
naprijed tako da se crte lica ne mogu raspoznati, naprotiv, vidi se vrat i gornji dio leđa
koja su pokrivena modricama. Svetac je poklonio taj papirić sestri Ani Mariji od Isusa
i povjerio joj svoju tajnu. (To je inače razumljivo, budući da je sam Gospodin toj duši
priopćio nešto od Ivanovi najintimnijih tajni: milost koja mu je bila darovana prigodom
njegove prve svete mise.)Ne znamo da li je Spasitelj rekao kakve riječi kad se tako
duboko nagnuo s križa. Ali sigurno se zbila izmjena riječi od srca k srcu. To je bilo u
vrijeme prije nego je izbila borba obuvenih protiv reforme, a trebalo je da njezina
žrtva bude Ivan više negoli svi ostali.
Drugo ukazanje zbilo se pri kraju njegova života u Segoviji. Bio je pozvao
onamo svoga ljubljenoga brata Franju. Tome zahvaljujemo izvještaj: "…Pošto sam
ondje bio dva ili tri dana, zamolio sam ga da mi dopusti otputovati. Odgovorio mi je
kako treba da ostanem još nekoliko dana dulje, jer da ne zna kad ćemo se opet
vidjeti. A tad sam ga vidio posljednji put. Jedne večeri uzeo me je iza večere za ruku i
poveo me u vrt, i kad smo bili sami, rekao mi je: 'Želim ti povjeriti nešto što mi se
dogodilo s našim Gospodinom. Imali smo u samostanu raspelo, i jednoga dana kad
sam se nalazio pred njim, učinilo mi se da bi bilo prikladnije smjestiti ga u crkvu. Želio
sam da ga časte ne samo monasi, nego i oni vani. To sam i učinio, kako mi je došla
misao. Pošto sam ga smjestio u crkvi koliko sam mogao zgodnije, stajao sam
jednoga dana pred njim u molitvi. Tad mi Gospodin reče: 'Brate Ivane, traži od mene
što da ti dadem za uslugu koju si mi učinio!' A ja sam mu rekao: 'Gospodine, ono što
želim da mi dadeš, to su patnje što bih ih podnio za Tebe, i to, da budem preziran i
omalovažavan.'" Kad je Ivan izrekao tu želju, okolnosti njegova života bile su takve
da se ona lako mogla ispuniti već kao posljedica naravnih okolnosti. Na čelu
obnovljenog Karmela stajao je provincijal Nikola Dorija, usijana glava i revnitelj, koji je
htio Terezijino djelo preobličiti prema svojim idejama. Ivan je odlučno branio baštinu
svete majke i žrtve fanatizma: o. Jeronima Gracijana i karmelićanke. Na 30. svibnja
1591. počeo je kapitul bosonogih u Madridu. Pred polazak onamo oprostio se svetac
od segovijskih karmelićanki. Priorica Marija od Utjelovljenja uskliknula je živahno
uzbuđena: "Oče, tko zna neće li Vaša prečasnost izaći iz toga kao provincijal ove
provincije." "Bacit će me u kut kao staru krpu, kao stari kuhinjski dronjak", glasio je
odgovor. Tako se zapravo i dogodilo. On nije više dobio nikakve službe i poslan je u
penjuelsku samoću. Onamo su išli za njim izvještaji o nevoljama karmelićanki.
Preslušavali su ih kako bi sabrali materijala protiv Ivana. Tražili su povoda da ga
7
izbace iz Reda. Malo poslije toga sili ga posljednja bolest da ostavi Penuelu, gdje se
nije mogla dobiti nikakva liječnička pomoć. Tako je stigao na zadnju postaju svojega
križnog puta: u Ubedu. Tu, pokriven gnojnim ranama, nalazi ogorčenog protivnika u
prioru o. Franji Krizostomu, koji obilato zadovoljava Ivanovu težnju za ponižavajućim
postupanjem. Vrhunac Golgote je osvojen.
|
Knjige 
