Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Misna žrtva
Umrijeti s Kristom na križu da bi s njim uskrsnuo – to u žrtvi svete mise postaje
stvarnost za svakoga vjernika, a osobito za svakog svećenika. Misna žrtva je, po
nauku vjere, obnavljanje žrtve na križu. Tko je prikazuje u živoj vjeri ili u njoj
sudjeluje, za njega i u njemu događa se isto što se dogodilo na Golgoti. Ivan je već
kao dijete posluživao kod mise; to je, bez dvojbe, činio i u Redu sve do svog
svećeničkog ređenja. Znamo iz izvještaja o njegovom životu da ga je sam pogled na
raspelo mogao prenijeti u ekstazu. Kako onda mora da ga je zanosila stvarno
prikazana žrtva – već kao dionika poslužnika, a kako istom kad ju je on sam
prikazivao! Obaviješteni smo o njegovoj prvoj žrtvi. Slavio ju je u samostanu sv. Ane
u Medini del Campo u rujnu 1567., možda u osmini Marijinog rođenja, u prisutnosti
svoje majke, svog najstarijeg brata Franje i njegove obitelji. Zbog svetog straha
plašio se svećeničkog dostojanstva, i samo poslušnost odredbama poglavara
pomogla mu je nadvladati oklijevanje. No na početku svetog slavlja misao na vlastitu
nedostojnost bila je osobito živa. U njemu se probudila goruća želja: biti sasvim čist
kako bi Presvetoga doticao neokaljanim rukama. Zato se iz njegova srca uzdigla
molba da ga Gospodin očuva te ga nikad smrtno ne uvrijedi. Htio je osjećati bol
kajanja za sve pogreške u koje bi bez Božje pomoći mogao upasti, ali da ne počini
krivnje. U času pretvorbe čuo je riječi: "Dajem ti što moliš." Otada je utvrđen u milosti
i posjeduje čistoću srca dvogodišnjeg djeteta. Biti čist od krivnje, a ipak osjećati bol -
nije li to pravo jedinstvo s neokaljanim Jaganjcem, koji je na sebe uzeo grijehe
svijeta, nije li to Getsemani i Golgota?
Osjetljivost za veličinu svetoga žrtvenog čina sigurno nije kod Ivana nikad
popustila. Znademo da je jednom u Baezi u ushićenju otišao od oltara ne dovršivši
misu. Jedna od prisutnih povikala je da bi morao doći anđeo dovršiti tu misu, kad se
taj sveti pater ne sjeća da je nije dovršio. U Karavaki vidjeli su ga za vrijeme mise
sjajnoga od zraka koje su dolazile od hostije. Sam je priznao u jednom povjerljivom
saopćenju kako se ponekad danima znao odricati svete misne žrtve jer je njegova
narav bila preslaba da izdrži preobilnu nebesku utjehu. Osobito rado čitao je misu o
presvetom Trojstvu. Zaista, vrlo je čvrsta veza između te preuzvišene tajne i svete
žrtve, koja je ustanovljena po odluci triju božanskih osoba, koja se obavlja njima na
slavu i koja otvara ulaz u njihov život koji vječno ključa. Ne naslućujemo kako je obilje
rasvjetljenja svecu bilo udijeljeno kod oltara u toku njegovog svećeničkog života.
Svakako, rast u znanosti Križa, neprestano tajanstveno preobraženje u Raspetoga
dogodio se velikim dijelom u službi oltara.