Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Zaključak

14. U enciklici Centesimus annus Ivan Pavao II.

upozoravao je na potrebu „napuštanja mentaliteta koji

siromašne – osobe i narode – smatra teretom i nezahvalnim

nametnicima koji žele potrošiti što su drugi

73

proizveli". „Siromašni – napisao je – zahtijevaju pravo

da mogu sudjelovati u uživanju materijalnih dobara i

da plodonosno ulože svoju sposobnost za rad, te da tako

učine sav svijet pravednijim i bogatijim za sve".(15) U

sadašnjem globalnom svijetu sve je očiglednije da se mir

gradi samo ako se svima zajamči mogućnost razboritog

rasta: naime, iskrivljenja nepravednih sustava, prije ili

kasnije, dolaze svima na naplatu. Zato samo ludost može

navesti na gradnju pozlaćene kuće oko koje je pustinja

ili pustoš. Sama globalizacija nije u stanju graditi mir i,

štoviše, u mnogim slučajevima stvara podjele i sukobe.

Ona daleko više otkriva jednu nužnost: da bude usmjerena

prema cilju duboke solidarnosti koja ide za dobrom

svakoga i sviju. U tom smislu, globalizaciju treba gledati

kao povoljnu priliku za ostvarenje nečega važnoga

u borbi protiv siromaštva i za stavljanje na raspolaganje

pravdi i miru do sada nezamislivih sredstava.

15. Socijalni nauk Crkve oduvijek se zanima za

siromahe. U doba enciklike Rerum novarum siromasi

su bili ponajviše radnici novoga industrijskog društva;

u socijalnome učenju Pia XI, Pia XII, Ivana XXIII,

Pavla VI. i Ivana Pavla II. na vidjelo su stavljena nova

siromaštva, kako se malo pomalo širio pogled na socijalno

pitanje, sve dok nije poprimilo svjetske razmjere.

(16) To širenje socijalnoga pitanja na globalnost treba

shvatiti ne samo u smislu kvantitativnoga širenja,

već i u smislu kvalitativnoga produbljivanja o čovjeku

i potrebama ljudske obitelji. Zato Crkva, dok pozorno

prati sadašnje pojave globalizacije i njihov utjecaj na

ljudska siromaštva, ukazuje na nove aspekte socijalnoga

pitanja i to ne samo u širinu nego i u dubinu, jer

se tiču čovjekovog identiteta i njegovog odnosa s Bogom.

Načela socijalnoga nauka nastoje pojasniti veze

između siromaštva i globalizacije te djelovanje usmjeriti

prema izgradnji mira. Među tim načelima ovdje je

prigoda na poseban način podsjetiti na „povlaštenu

ljubav za siromašne",(17) u svjetlu primata ljubavi što

ga svjedoči cjelokupna kršćanska predaja od samih

početaka prve Crkve (usp. Dj 4,32-36; 1 Kor 16, 1; 2

74

Kor 8-9; Gal 2,10).

„Svatko se treba prihvatiti svoga dijela posla i to što

prije", napisao je 1891. godine Lav XIII, dodajući: „Što se

Crkve tiče, ona svoju pomoć neće uskratiti ni u koje vrijeme

ni na koji način".(18) Ta svijest i danas prati djelovanje

Crkve prema siromasima u kojima vidi Krista,(19)

trajno u svome srcu slušajući odjek naloga Kneza mira

apostolima: „Vos date illis manducare – podajte im vi jesti"

(Lk 9,13). Vjerna tome pozivu svoga Gospodina, kršćanska

zajednica neće zato malaksati u jamčenju cijeloj ljudskoj

obitelji svoje potpore u zamahu kreativne solidarnosti ne

samo da se podijeli suvišak, nego da se nadasve promijeni

„stilove života, modele proizvodnje i potrošnje, ustaljene

strukture moći koje danas vladaju društvom".(20)

Zato svakome Kristovom učeniku, kao i svakoj osobi dobre

volje, na početku nove godine upućujem topli poziv da

raširi srce za potrebe siromaha i da učini ono što je konkretno

moguće da im se pritekne u pomoć. Naime, i dalje

je neprijeporno istinito osnovno načelo prema kojemu je

„suzbijanje siromaštva izgradnja mira". (kta/ika)

75

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji,

1. siječnja 2009.

U novoj godini budimo malo bolji i odgovorniji

Draga braćo i sestre!

Na ovaj prvi dan godine, sretan samo što mogu svima

vama, okupljenima na Trgu Svetog Petra i svima

onima koji su s nama povezani posredstvom radija i

televizije uputiti najtoplije želje za mir i svako dobro.

To su želje kojima kršćanska vjera daje, tako reći,

stanovitu "pouzdanost", usidravajući ih u događaj koji

ovih dana slavimo: utjelovljenje Božje riječi, rođene od

Djevice Marije. Gospodinovom se milošću, i samo s

njom, možemo uvijek iznova nadati da će budućnost

biti bolja od prošlosti. Nije riječ o tome da se pouzdajemo

u to da će nam sudbina biti više naklonjena, niti

o tome da svoje pouzdanje stavljamo u moderne spone

tržišta i fi nancija, već o nastojanju da mi sami budemo

malo bolji i odgovorniji, kako bi mogli računati

na Gospodinovu dobrohotnost. A to se uvijek može,

jer Bog "progovori nama u Sinu" (Heb 1,2) i nastavlja

nam govoriti, po propovijedanju evanđelja i po glasu

naše savjesti. U Isusu Kristu je svim ljudima pokazano

spasenje, koje je prije svega duhovno otkupljenje,

ali koje zahvaća čitava čovjeka, obuhvaćajući također

društveni i povijesni vidik.

Zato Crkva, dok slavi božansko majčinstvo Presvete

Marije, na ovaj dan na koji se, već više od 40 godina,

slavi Svjetski dan mira, svima pokazuje Isusa Krista

kao Kneza mira. Prema tradiciji koju je pokrenuo sluga

Božji papa Pavao VI., napisao sam za tu prigodu posebnu

poruku, izabravši kao temu: "Suzbijati siromaštvo,

graditi mir". Na taj način želim još jednom zapodjenuti

dijalog s onima na kojima leži odgovornost za narode i

međunarodne organizacije, nudeći doprinos Katoličke

crkve za promicanje svjetskog poretka dostojnog

čovjeka. Na početku jedne nove godine, moj je prvi cilj

upravo pozvati sve, upravitelje naroda i obične građane,

da se ne obeshrabre pred teškoćama i neuspjesima,

76

već da obnove svoje napore. U drugoj polovici 2008.

izbila je ekonomska kriza golemih razmjera. Tu krizu

treba sagledati u njezinoj dubini, kao ozbiljni pokazatelj

koji zahtijeva da se intervenira na uzrocima. Nije

dovoljno – kao što bi rekao Isus – staviti nove zakrpe

na staro odijelo (usp. Mk 2,21). Staviti siromašne na

prvo mjesto znači odlučno priječi na onu globalnu solidarnost

za koju je već Ivan Pavao II. govorio da je nešto

nužno, dovodeći u sinergiju tržišne potencijale i potencijale

civilnoga društva (usp. Poruka, 12), u stalnom

poštivanju zakonitosti i težeći uvijek općem dobru.

Isus Krist nije organizirao kampanje protiv

siromaštva, već je naviještao siromašnima evanđelje,

za cjelovito izbavljenje iz moralne i materijalne bijede.

Isto to čini i Crkva, svojim neprestanim radom na

evangelizaciji i promicanju čovjeka. Zazovimo Djevicu

Mariju, Majku Božju, da pomogne svim ljudima da zajedno

kroče putom mira. (kta/ika)

77

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji

u nedjelju 4. siječnja 2009.

Liturgija danas ponovno predlaže razmišljati o istom

onom evanđelju koje se čitalo na Božić, to jest

Proslov svetog Ivana. Nakon buke koja je vladala proteklih

dana i trčanja za darovima, Crkva nas ponovno

poziva razmatrati otajstvo Kristova rođenja, da bismo

još bolje shvatili njegovo duboko značenje i važnost

za naš život. Riječ je o divnom tekstu, koji upravo na

zapanjujući način nudi sažetak čitave kršćanske vjere.

Polazi odozgor, "U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše

u Boga i Riječ bijaše Bog" (Iv 1,1); i evo nezamislive i

čovjeku neshvatljive novosti: "I Riječ tijelom postade

i nastani se među nama" (Iv 1,14a). Nije to retorička

fi gura, već doživljeno iskustvo! Prenosi nam ga Ivan,

očevidac: "i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima

kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine" (Iv

1,14b). Nisu to učene riječi rabina ili pismoznanca, već

je to duboko iskustvo skromnog ribara kojega je još

kao mladića privukao Isus Nazarećanin i koji je u tri

godine zajedničkog života s njim i drugim apostolima

iskusio njegovu ljubav – tako da samoga sebe naziva

"učenikom kojega je Isus ljubio" – vidio je kako umire

na križu i bio svjedokom njegovih ukazanja nakon

uskrsnuća, te je zajedno s drugima primio njegov Duh.

Iz cjelokupnog toga iskustva, o kojem je razmišljao u

svojem srcu, Ivan je stekao jednu duboku sigurnost:

Isus je utjelovljena Božja Mudrost, on je njegova vječna

riječ koja je postala smrtnim čovjekom. Za pravog Izraelca,

koji poznaje sveta Pisma, to ne protuslovi već

je štoviše ispunjenje čitavoga Starog saveza: u Isusu

Kristu prispijeva k punini otajstvo Boga koji govori

ljudima kao prijateljima, koji se objavljuje Mojsiju u

Zakonu, mudracima i prorocima. Upoznavši Isusa,

boraveći s njim, slušajući njegovo propovijedanje i

vidjevši znakove koje je činio, učenici su prepoznali da

su se u Njemu ispunila sva Pisma. Kao što će kasnije

ustvrditi jedan kršćanski pisac: "Čitavo božansko Pismo

sačinjava jednu jedinu knjigu i ta jedina knjiga je

78

Krist, ona govori o Kristu i nalazi u Kristu svoje ispunjenje

(Hugo iz Svetog Viktora, De arca Noe, 2,8). Svaki

muškarac i svaka žena trebaju pronaći puni smisao za

vlastiti život. A za to nisu dovoljne knjige, pa ni sveta

Pisma. Betlehemsko Djetešce otkrit će nam i obznaniti

pravo "lice" dobrog i vjernog Boga, koji nas ljubi i ne

napušta nas čak ni u smrti: "Boga nitko nikada ne vidje",

zaključuje Ivanov Proslov", Jedinorođenac – Bog

– koji je u krilu Očevu, on ga obznani" (Iv 1,18). Prva

koja je otvorila srce i razmišljala o "Riječi koja tijelom

postade" bila je Marija, Isusova Majka. Ponizna djevojka

iz Galileje je postala tako "prijestolje Mudrosti"!

Poput apostola Ivana, svaki je od nas pozvan "uzeti je

k sebi" (Iv 19,27) da bismo duboko upoznali Isusa i

iskusili njegovu vjernu i neiscrpnu ljubav. To je moja

želja koju upućujem svakom od vas, draga braćo i sestre,

na početku ove nove godine.

Nakon Angelusa

Patrijarsi i poglavari kršćanskih Crkava u Jeruzalemu

pozivaju danas u svim Crkvama Svete zemlje vjernike

da mole za okončanje sukoba u pojasu Gaze i upućuju

molitvene zazive da u njihovoj zemlji zavladaju pravda i

mir. Pridružujem im se i tražim također od vas da činite

isto, spominjući se, kako oni kažu, "žrtava, ranjenih,

svih onih čija su srca slomljena, koji žive u tjeskobi

i strahu, da ih Bog blagoslovi utjehom, strpljivošću i

mirom koji dolaze od njega". Dramatične vijesti koje

stižu iz Gaze pokazuju u kolikoj mjeri odbacivanje dijaloga

dovodi do situacija koje poput neopisivo teškog

tereta tište pučanstva koja su ponovno žrtve mržnje i

rata. Rat i mržnja nisu rješenje problema. Potvrđuje

to i nedavna povijest. Molimo, dakle, da "Djetešce u

štalici… nadahne vlasti i odgovorne s obaju strana,

Izraelce i Palestince, da odmah poduzmu sve kako bi

se privelo kraju sadašnje tragično stanje". (kta/ika)

79