Molitve, Molitva, Portal o molitvama

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na

Dušni dan 2.11.2008

"Uskrsnuo sam i sada sam s tobom uvijek"

Draga braćo i sestre!

Jučerašnja svetkovina Svih svetih dala nam je kontemplirati

"nebeski grad, nebeski Jeruzalem koji je naša

majka" (Predslovlje Svih svetih). Danas, dušom još uvijek

okrenutom tim posljednjim stvarima, spominjemo se svih

pokojnih vjernika "koji otiđoše pred nama obilježeni znakom

vjere" (Prva euharistijska molitva). Vrlo je važno da

mi kršćani živimo odnos s pokojnicima u istini vjere i da

smrt i vječnost promatramo u svjetlu uskrsnuća. Već je

apostol Pavao, pišući prvim zajednicama, pozivao vjernike

"da ne tuguju kao drugi koji nemaju nade". "Doista,

ako vjerujemo'' – pisao je – ''da je Isus umro i uskrsnuo,

onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s

njime". Nužno je i danas evangelizirati stvarnosti smrti i

vječnoga života, koje su osobito podložne praznovjerjima

i sinkretizmima, kako kršćanska istina ne bi bila izložena

opasnosti da se pomiješa s raznoraznim mitologijama.

U svojoj enciklici o kršćanskoj nadi propitkivao sam se o

misteriju vječnog života (usp. Spe salvi, 10-12). Zapitao

sam se: Je li kršćanska vjera i za današnje ljude nada

koja preobražava i oslonac im u životu (usp. ondje, 10)?

Postavlja se još i dublje pitanje: Žele li muškarci i žene

ovoga našeg doba još uvijek vječni život? Ili ne umiju izdići

svoj pogled iznad ovozemaljske egzistencije koja je tako

postala jedini njihov obzor? Zapravo, kao što je primijetio

već sveti Augustin, svi želimo "blaženi život", sreću. Ne

znamo dobro što je i kakav je, ali osjećamo da nas nešto

k njemu vuče. To je sveopća nada, zajednička ljudima

svih vremena i svih mjesta. Izrazom "vječni život" htjelo bi

se izraziti tu neugasivu težnju; to nije nekakav beskrajni

slijed, već uranjanje u beskrajni ocean ljubavi, u kojem

vrijeme prije i poslije više ne postoje. To je punina života

i radosti, to je ono čemu se nadamo i što očekujemo od

svoga življenja s Kristom (usp. ondje, 12).

8

Obnavljamo danas ovu nadu vječnoga života utemeljenu

na Kristovoj smrti i uskrsnuću. "Uskrsnuo

sam i sada sam uvijek s tobom", kaže nam Gospodin,

'' i moja te ruka drži. Gdjegod da si posrnuo, past ćeš

u moje ruke i bit ću prisutan čak i na vratima smrti.

Tamo gdje te nitko ne može pratiti i gdje ti ne možeš

ništa ponijeti, ondje ću te ja čekati da pretvorim za tebe

tminu u svjetlost.'' Kršćanska nada ipak nije samo individualna,

već je uvijek također nada za sve. Naši su

životi duboko međusobno povezani i dobro i zlo koje

svaki od nas čini dotiče uvijek i drugoga. Tako molitva

jedne duše putnice na svijetu može pomoći drugoj koja

se čisti nakon smrti. Eto zašto nas danas Crkva poziva

moliti za naše drage pokojnike i zastati kod njihova

groba na grobljima. Neka Marija, zvijezda nade, ojača

i učini iskrenijom našu vjeru u vječni život i podupre

našu molitvu za pokoj duše pokojne braće. (kta/ika).

9