|
Milan
|
|
Utorak, 17 Lipanj 2008 |
|
Stranica 21 od 25
sjećanje na moje zemaljske nade. Dopusti mi
zato da srčem slatke gorčine svoga mučeništva ...
Isuse, Isuse! Ako je želja da te Ijubim tako
slatka, kakva je tek slatkoća posjedovati, uživati
ljubav?...
Slaba ptičica
Kako može duša, tako nesavršena kao moja,
težiti za posjedovanjem punine ljubavi?... O
Isuse, moj prvi, moj jedini Prijatelju, ti kojega
jedino Ijubim, kaži mi kakva je to tajna? ... Zašto
ne zadržavaš te beskrajne težnje za velike duše,
za orlove koji lebde u visinama? ... Ja pak sebe
smatram slabom ptičicom koja je pokrivena
samo lakim pahuljicama; ja nisam orao, ja imam
samo njegove oči i srce, jer se usprkos svojoj
skrajnjoj sićušnosti usuđujem gledati u božansko
Sunce sunce ljubavi, i moje srce osjeća u sebi sve
težnje orla. Ptičica bi htjela letjeti prema tome
sjajnom Suncu koje je očarava oči, htjela bi
oponašati svoju braću orlove koji se uzdižu do
božanskoga ognjišta Presvetoga Trojstva ... Jao !
Sve što može učiniti, to je da zamahne svojim
malim krilima, ali poletjeti - to nije u njezinoj
ograničenoj moći!
Što će biti od nje? Zar će umrijeti od žalosti
videći da je tako nemoćna? ... O ne, mala ptičica
neće se ni rastužiti. Sa smionom predanošću ona
hoće da ostane i da gleda u svoje božansko Sunce.
Ništa je ne može preplašiti, ni vjetar ni kiša. Pa
ako tamni oblaci sakriju Zvijezdu Ijubavi, mala
|
|
Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 )
|