|
Stranica 17 od 25
svih udova: shvatila sam da Crkva ima Srce i da to
Srce gori od ljubavi. Shvatila sam da jedino ljubav
oživljuje udove Crkve, i kad bi se ljubav ugasila, ne
bi više apostoli navješćivali Evandelja, mučenici ne
bi više htjeli prolijevati svoju krv ... Shvatila sam
da ljubav obuhvaća sva zvanja, da je ljubav sve, da
ona obuhvaća sva vremena i sva mjesta ... jednom
riječju, da je ona vječna! ...
Tada sam u zanosu svoje mahnite radosti
uzviknula: O Isuse, Ljubavi moja ... napokon sam
našla svoje zvanje: moje zvanje je ljubav !
Da, našla sam svoje mjesto u Crkvi, i to si mi
mjesto dao ti, o moj Bože!... U srcu Crkve, svoje
majke, bit ću ljubav... Tako ću ja biti sve ...Tako će
se ostvariti moj san!
Zašto da govorim o mahnitoj radosti? Ne, taj izraz
nije ispravan. To je više tihi i vedri mir mornara
koji je ugledao svjetionik koji treba da ga dovede u
luku... O sjajni svjetioniče ljubavi, ja znam kako ću
doći k tebi, našla sam tajnu kako ću se razgorjeti
tvojim plamenom.
Ja sam samo djevojčica, nemoćna i slaba, ali
upravo moja slabost daje mi smionosti da se
prikažem kao žrtva tvojoj ljubavi, Isuse! Nekada
su samo čiste i neporočne žrtve bile drage jakom i
moćnom Bogu. Da se zadovolji Božjoj pravdi,
trebalo je savršenih žrtava. Ali poslije zakona
straha došao je zakon ljubavi, i Ljubav me je
izabrala za žrtvu paljenicu, mene, slabo i
nesavršeno stvorenje ... Nije li taj izbor vrijedan
ljubavi? ... Jest, da bi ljubav bila potpuno
zadovoljena, treba da se ponizi, da se snizi do
ništice i da tu ništicu pretvori u oganj ...
|
Knjige 
