|
Stranica 14 od 25
sjedinjenja. Ah, oprosti mi, Isuse, ako bulaznim
hoteći ponoviti svoje želje, svoje nade, koje se
dotiču neizmjernosti. Oprosti mi i izliječi moju
dušu dajući joj ono čemu se nada!
Biti tvoja zaručnica, Isuse, biti karmelićanka,
biti po svom sjedinjenju s tobom majka duša, to bi
mi moralo biti dovoljno... Ali nije tako... Bez
sumnje, te su tri povlastice svakako moj poziv:
karmelićanka, zaručnica, majka. Ali ja osjećam u
sebi i druge pozive, osjećam poziv borca,
svećenika, apostola, učitelja, mučenika; napokon,
osjećam potrebu, želju da ispunim za tebe, Isuse,
sva najherojskija djela... Osjećam u svojoj duši
odvažnost križara, papinskog zvava, htjela bih
umrijeti na bojištu za obranu Crkve...
Osjećam u sebi svećenički poziv. S kakvom bih
te ljubavi, Isuse, nosila u svojim rukama kad bi ti
na moju riječ sišao s neba... S kakvom bih te
ljubavi davala dušama... Ali jao! Premda želim biti
svećenikom, divim se i zavidim poniznosti sv.
Franje Asiškoga i osjećam se pozvanom da ga
nasljedujem odbijajući uzvišeno dostojanstvo
svećeničko.
O Isuse, ljubavi moja, živote moj... Kako da
uskladim te suprotnosti? Kako da ostvarim želje
svoje sirote male duše?... Ah, uza svu svoju
neznatnost htjela bih prosvjetljivati duše poput
proroka, učitelja, imam zvanje da budem
apostol...Htjela bih protrčati zemljom,
propovijedati tvoje ime i na nevjerničkom tlu
zasaditi tvoj slavni križ! Ali, Ljubimče moj, samo
jedno misijsko područje ne bi mi bilo dovoljno,
htjela bih u isto vrijeme navješćivati evanđelje
|
Knjige 
