|
Milan
|
|
Utorak, 17 Lipanj 2008 |
|
Stranica 13 od 25
Svetičino lice poprimi neusporedivo nježniji
izraz nego kad mi je prvi put govorila. Njezin
pogled i njezina milovanja bijahu mi najslađi
odgovor. Ipak mi još reče: »Dragi Bog ne traži
ništa drugo od tebe. Zadovoljan je, vrlo zadovoljan
!...« Pošto me je još pomilovala s više ljubavi nego
što je to ikada učinila najnježnija majka za svoje
dijete, vidjeh je kako se udaljuje... Moje srce bilo je
radosno, ali tada se sjetih svojih sestara, te
htjedoh zamoliti koju milost za njih, ali jao!...
probudih se!...
O Isuse! Oluja nije više bjesnila, nebo je bilo
mirno i vedro... Vjerovala sam, osjećala sam da
ima nebo i da je to nebo napučeno dušama koje me
ljube, koje me gledaju kao svoje dijete... Taj dojam
ostaje u mom srcu, to više što sam prema časnoj
majci Ani od Isusa dotada bila potpuno
ravnodušna, nikada je nisam zazivala i nikada
nisam na nju pomislila, osim kad bih čula o njoj
govoriti, a to je bilo rijetko. Tako, kad sam shvatila
koliko me ona ljubi i kako ja njoj nisam
ravnodušna, moje se srce stalo rastapati od Ijubavi
i zahvalnosti ne samo prema svetici koja me je
pohodila, nego i prema blaženim stanovnicima
neba.
Beskrajne želje
O Ljubimče moj! Ta je milost bila samo uvod u
još veće milosti kojima si me htio obasuti. Dopusti
mi, jedina moja Ljubavi, da te danas sjetim na
njih...danas, na šestu godišnjicu našega
|
|
Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 )
|