|
Stranica 12 od 25
tri karmelićanke obučene u svoje plašteve i velike
koprene. Učinilo mi se da dolaze radi naše Majke,
ali jasno sam shvatila da dolaze s neba. U dnu
svoga srca kliknula sam: »Ah, kako bih bila sretna
da vidim lice jednoj od tih karmelićanki! Tada, kao
da je čula moju molbu, najviša se od svetica
približi k meni: odmah padoh na koljena. O sreće!
Karmelićanka podiže svoju koprenu, ili bolje,
podiže je i pokri me njome... U isti trenutak
prepoznah časnu majku Anu od Isusa,
utetmeljiteljicu Karmela u Francuskoj. Njezino lice
bijaše lijepo, nadnaravne ljepote, nikakva zraka
nije iz njega izlazila, a ipak sam, usprkos kopreni
koja nas je obje ovijala, vidjela to nebesko lice
obasjano neizrecivo blagim svjetlom, svjetlom koje
lice nije primalo, nego ga je samo iz sebe
proizvodilo...
Ne bih znala iskazati veselja svoje duše. Te se
stvari osjećaju, a ne mogu se izraziti... Više je
mjeseci prošlo od toga slatkog sna, ali uspomena
koju je ostavio u mojoj duši nije ništa izgubila od
svoje svježine, od svojih nebeskih čara... Još vidim
pun Ijubavi pogled i smiješak časne majke. Kao da
još osjećam milovanja kojima me je obasula...
Videći da me tako nježno ljubi, usudih se
izgovoriti ove riječi: "Draga majko, zaklinjem vas,
recite mi hoće li me dragi Bog ostaviti dugo na
zemlji... Hoće li skoro doći po mene'?...« Smiješeći
se nježno, svetica prošapće: »Da. skoro, skoro... Ja
ti obećajem.« - »Draga majko«, dodadoh, »recite
mi još ovo: ne traži li dragi Bog od mene još štogod
osim mojih ubogih djela i mojih želja? Je li
zadovoljan sa mnom ?«
|
Knjige 
