|
Milan
|
|
Utorak, 17 Lipanj 2008 |
|
Stranica 11 od 25
I. M. J. T.
8. rujna 1896.
(Mojoj dragoj sestri Mariji od Presvetog Srca)
O Isuse, moj Predragi! Tko će moći da izrekne s
kakvom nježnošću, s kakvom blagošću vodiš ti
moju malu dušu! Kako si se udostojao da zapališ
zraku svoje milosti i usred najmračnije oluje !...
Isuse, oluja je bijesno tutnjila u mojoj duši sve od
lijepoga blagdana tvoga slavlja, od svijetloga
blagdana Uskrsa, kad sam jedne subote u mjesecu
svibnju, razmišljajući o tajanstvenim snima koji se
katkada daju odabranim dušama, mislila u sebi da
to mora biti vrlo statka utjeha, ali ja je nisam
tražila. Uvečer, promatrajući oblake koji su
pokrivali njezino nebo, moja je mala duša mislila i
na to kako lijepi sni nisu za nju, i u toj je oluji
zaspala...
Sutradan bijaše 10. svibnja, druga nedjelja
Marijina mjeseca, možda godišnjica onog dana
kada se Blažena Djevica udostojala nasmiješiti
svome malom cvijetku.
Utješan san
U prvi osvit zore nađoh se (u snu) u nekoj vrsti
galerije; bilo je ondje više drugih osoba, ali u
daljini. Naša Majka bila je sama kraj mene.
Najednom, a da nisam vidjela kako su ušle, opazih
|
|
Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 )
|
Knjige 
