|
O POVIJESTI I DUHU KARMELA |
|
|
|
|
Milan
|
|
Utorak, 17 Lipanj 2008 |
|
Stranica 7 od 9
Reformirani samostani trebaju biti mjesta
oživljavanja duha starog Karmala. Ponovno uspostavljeno
Pravilo i od svetih izrađene Konstitucije tvorili su ogradu
koja je trebala štititi vinograde od opasnosti. Njezina
pisana djela o molitvi, najsavršenije i životom prepuno
prikazivanje duhovnog života, predragocjena su
ostavština, po kojoj njezin duh još i danas djeluje. To je
stari karmelski duh, pri čemu ona još jače ističe, pod
pritiskom onodobnih vjerskih previranja, misao o pokori i
pomoći. Treba pomoći službenicima Crkve jer oni stoje u
prvim redovima u borbi protiv neprijatelja.
Kao našeg dragog oca i vođu štujemo prvog
bosonogog karmelićanina - sv. Ivana od Križa. U njemu se
očituje stari duh pustinjaštva u pravom smislu riječi.
Njegov život ostavlja divan dojam, kao
da nije prošao nikakve unutarnje
borbe. Već u ranom djetinjstvu stajaše
pod posebnim okriljem Majke Božje, a
kad je odrastao, privlači ga sjedinjenje
s Bogom. Bio je novoizabrano oruđe
da bude prethodnicom novonastalom
Karmelu i uči duh sv. Ilije. Formirao
je, zajedno s majkom Terezijom, prvu
generaciju bosonogih karmelićana, a
svojim spisima (...) svijetli i nama pri našem uspinjanju
na brdo Karmel.
Kćeri sv. Terezije, od nje i od sv. Ivana osobno
odgojene, osnovale su prve reformirane samostane u
Francuskoj i Belgiji; odatle se Red proširio sve do Rajne.
Velika Francuska revolucija i Kulturkampf u Njemačkoj
pokušali su Red pod svaku cijenu uništiti, ali čim je
prestala pogibelj, Red se obnovio. U tome vrtu procvjetao
je mali bijeli cvjetić, Mala sv. Terezija - koji je osvojio srca
ne samo kao čudotvorna pomoćnica u nevolji, nego i kao
voditeljica malih duša na putu duhovnog djetinjstva.
|
|
Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 )
|