Molitve, Molitva, Portal o molitvama

kao što je to sv. Pavao činio, zarađivati kruh radom
vlastitih ruku. Takav posao ima za nas karakter služenja,
nikada on ne smije postati svrha života. Naša zbiljska
svrha života jest stajati pred licem Božjim. Kad je
islam osvojio Svetu zemlju, pustinjaci su bili prognani s
brda Karmela. Prije 300 godina ponovno je podignuto
Bogorodičino svetište našega Reda na Svetom brdu.
Prelazak iz osame u bučni život zapadnih kulturnih
krugova donijelo je Redu patvorenje njegova izvornog
duha. Nestali su
obrambeni samostanski
zidovi samoće, stroga
pokora i šutnja, a kroz
nezatvorena vrata
uvlačila se u Red radost
i briga vanjskoga svijeta.
Jedna takva redovnička
kuća s ublaženim Pravilom bio je samostan Utjelovljenja
u Avili, u koji je 1536. stupila naša sv. Majka. Desetljećima
je trpjela zbog podvojenosti: miješanja u svjetske odnose i
želje za nepodijeljenim predanjem Bogu. Bog je nije
ostavio na miru sve dok nije raskinula verige koje su je
sputavale i dok nije praktički ostvarila spoznaju: Bog
sam je dostatan. Veliki vjerski raskol i gubitak tolikih
duša probudio je u njoj vruću želju za obranom od te
nesreće i davanjem zadovoljštine Gospodinu. Bog joj je
ulio milost da je mogla s malom grupom izabranih
osnovati samostan sa starim Pravilom, te mu u njemu s
najvećom savršenošću služila. Nakon mnogih previranja i
poteškoća uspjelo joj je osnovati samostan sv. Josipa u
Avili. Iz njega se širilo veliko obnoviteljsko djelo: nakon
njezine smrti ostalo je 36 kako ženskih tako i muških
samostana sa strogim stilom života, novih odjeljaka
bosonogih karmelićana.