|
O POVIJESTI I DUHU KARMELA |
|
|
|
|
Milan
|
|
Utorak, 17 Lipanj 2008 |
|
Stranica 4 od 9
Godine 1251. ukazala se sv. Djevica generalu Reda
Simonu Stocku, Englezu, te mu predala škapular. (...)
Predslovlje nas sjeća na to da je naša draga Gospa od brda
Karmela bila ona koja je svojoj djeci daleko od izvornog
zavičaja Reda udijelila taj vidljivi znak svoje majčinske
skrbi - ona, koja se objavila Iliji u oblačiću koji je
obećavao kišu i kojoj su prorokovi sinovi na brdu Karmelu
sagradili njezino prvo svetište. Legenda priča da je
Bogorodica rado boravila kod braće pustinjaka.
Razumljivo je da se osjećala
privučenom na ono mjesto gdje je od
starine čašćena i gdje je sv. prorok živio
u istom duhu koji je i nju ispunjavao
dok je boravila na zemlji. Oslobođena
svega zemaljskog stajala je moleći pred
Bogom, njega iz dna srca ljubila,
zazivala njegovu milost na grešan
narod, žrtvujući se za njega kao
službenica Gospodnja spremna
poslušati svaki njegov nalog - to bijaše njezin život.
Kao sinovi prorokovi i "braća najsvetije Djevice"
življahu pustinjaci na brdu Karmel. Sv. Berthold
organizirao ih je kao cenobite, a prema uputama sv.
Brokarda bio je duh koji su primili od svojih prethodnika
unesen u naše sv. Pravilo. Redu je ono bilo predano 1200.
od sv. Alberta, jeruzalemskog patrijarha i potvrđeno od
pape Inocenta IV. (...) Pravilo sažimlje cio naš život: Svaki
neka ostane u svojoj ćeliji (...) razmatrajući o zakonu
Gospodinovu, dan i noć uronjen u molitvu, ako nije
spriječen nekim drugim opravdanim poslovima. Molitva
je uzdizanje pogleda prema licu Vječnoga. To
možemo postići samo ako je duh potpuno budan,
oslobođen svih zemaljskih poslova i slasti koji ga opijaju.
Tu budnost ne jamči tjelesna budnost. O zakonu
razmatrati Gospodnjem može biti jedan oblik molitve,
|
|
Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 )
|