|
O POVIJESTI I DUHU KARMELA |
|
|
|
|
Milan
|
|
Utorak, 17 Lipanj 2008 |
|
Stranica 3 od 9
Prorok koji Gospodinu služi u punoj čistoći srca i
oslobođen svega zemaljskog uzor je poslušnosti. On stoji
pred licem Božjim kao što stoje anđeli oko vječnog
prijestolja, očekujući naredbu, stalno spremni na službu.
On nema druge volje doli one njegova Gospodina. Kad
Bog zapovijeda, onda stupa i pred kralja i bez straha javlja
kralju lošu vijest koja u kralju mora rasplamsati srditost.
Kao Bog želi, onda se uoči opasnosti sklanja iz zemlje, ali
se i vraća - na Božji zahtjev - iako opasnost nije minula.
Tko je tako Bogu vjeran, taj može biti siguran da
mu je božanska vjernost naklonjena. On može govoriti
kao onaj koji ima vlast; smije otvarati i zatvarati nebo,
zapovijedati valovima, da može hodati po suhom; zazvati
oganj s neba, da spali žrtvu; suditi Božje neprijatelje i
mrtvacu vratiti život. Sa svim
milostima koje je Spasitelj obećao
svojim sljedbenicima, oboružao je
svoje preteče. Ali najveća čast
slijedi: pred Elizejem, svojim
vjernim učenikom, bi ognjenim
kolima uznesen na neko tajno
mjesto, daleko od svih ljudskih
mjesta. Vratit će se, prema obećanju Otkrivenja, kad se
približi kraj svijeta da u borbi protiv Antikrista za svog
Gospodina podnese mučeništvo. Na njegov blagdan, 20.
srpnja, oblači svećenik za misu crveno ruho. Na taj je dan
samostan naših otaca na brdu Karmel, gdje se nalazi i
Špilja sv. Ilije, cilj mnogih hodočasnika: židovi, muslimani
i kršćani svih konfesija natječu se u čašćenju velikoga
proroka. Njega se sjećamo i u liturgiji jednog drugog
dana: u čitanju i predslovlju sv. mise na blagdan
Karmelske Gospe ili, kako mi kažemo Dan sv. Škapulara.
Toga dana zahvaljujemo što nas je naša draga Gospa
obukla odijelom spasa. To se dogodilo dosta kasno.
|
|
Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 03 Siječanj 2011 )
|