|
Stranica 2 od 9
Nije imao kuće; stanovao je tamo gdje mu je Gospodin
pripravio mjesto; u osami kraj potoka Kerita, u kući
siromašne udovice u Sarfatu Sidonskom ili u spiljama
Karmela. Odjeća mu bijaše, kao u svakog drugog proroka i
pokornika, također kao u Krstitelja, životinjsko krzno:
koža mrtve životinje opominje da je ljudsko tijelo potpalo
pod smrt (usp. Erik Peterson, Theologie des Kleides,
Benediktinsche Monatsschrift, 1934, Heft 9/10, str. 354).
Iliji su nepoznate brige za svagdašnji kruh. On živi s
pouzdanjem u skrb nebeskog Oca i tako biva hranjen:
gavran mu u osamu svakodnevno donosi hranu; u Sarfatu
se hrani kod udovice, čije zalihe ne
presušuju; na dugom putovanju do
Svete gore, gdje mu se Gospodin ima
ukazati, jača ga anđeo nebeskim
kruhom. Tako nam je on pralik
Spasitelja. Ilija stoji pred licem
Božjim, jer Gospodinu pripada sva
njegova ljubav. On živi izvan svih
prirodno-ljudskih odnosa. Ništa ne
znamo o ocu ili majci, djeci ili ženi.
Njegova su rodbina oni koji slično njemu vrše Očevu
volju: Elizej, kojega mu je Bog odredio kao nasljednika,
prorokovi sinovi, koji ga kao vođu slijede. Slava njegova
Boga jest njegova radost; briga da mu služi, izjeda ga:
"Revnovao sam gorljivo za Jahvu , Boga nad vojskama" (1
Kr 19, 10a). Te su riječi uzete u grb našega Reda, kao
misao vodilja. Svojim pokorničkim životom okajavao je
grijehe svoga doba. Sramota koju je Gospodinu nanio
otpadnički narod zaveden idolopoklonstvom toliko ga boli
da si čak želi smrt. Gospodin ga tješi onako kako tješi
svoje ljubimce. On mu se sam ukazuje na jednom
usamljenom brdu, objavljuje mu se u tihom povjetarcu
nakon oluje, te mu jasnim riječima ocrtava svoju volju.
|
Knjige 
