|
Stranica 3 od 6
2. POGLAVLJE
U kojem govori kako je gubila kreposti i koliko je potrebno u djetinjstvu
družiti se s kreposnim osobama.
1. Čini mi se da mi je puno štete počelo nanositi ovo što su sada reći.
Katkada razmišljam kako loše čine roditelji koji na sve načine ne nastoje da
njihova djeca uvijek gledaju kreposne stvari. Premda je moja majka bila vrlo
kreposna, kako sam već rekla, kada sam došla k razumu, od dobroga nisam
preuzela puno, ili gotovo ništa, a ono loše puno mi je naškodilo. Jako je
voljela viteške knjige, ali nije tu razbibrigu prihvaćala tako loše kao što sam je
ja prihvatila, jer nije zapostavljala svoj posao, a mi smo se izvlačili da bismo
ih čitali. Možda je to činila i zato da ne misli na velike tegobe što ih je imala i
da zaokupi svoju djecu kako ne bi otišla drugim pogibeljnijim stvarima. To se
vrlo teško doimalo moga oca, pa je trebalo paziti da on to ne vidi. Počela sam
se navikavati na čitanje takvih knjiga, a taj mi je mali nedostatak, koji sam
kod majke vidjela, hladio želje, te sam počela zakazivati u drugim stvarima.
Činilo mi se da to nije bilo loše, usprkos tomu što sam tratila mnoge sate
dana i noći u tako ispraznom poslu, krijući se od svoga oca. Toliko sam se
time zanosila, da je išlo do takve skrajnosti, da mi se činilo kako nisam imala
zadovoljstva ako nisam imala nove knjige.
2. Počela sam nositi birane haljine i nakit jer sam željela dopasti se lijepim
izgledom. Jako sam pazila na ruke, kosu i parfeme te sve ispraznosti što sam
ih u tome mogla naći, a kojih je bilo mnogo, zato što sam bila vrlo sklona
dotjerivanju. Nisam imala zle namjere, jer nisam željela da itko uvrijedi Boga
zbog mene. Ta želja za pretjeranom urednošću i za stvarima koje mi se nisu
činile nikakvim grijehom, potrajala je kod mene dugo godina. Sada vidim kako
je to moralo biti loše. Družila sam se s nekoliko bratanaca, jer u kuću mojega
oca drugi nisu imali pristupa. Bio je jako oprezan, i hvala Bogu da je bio takav
i prema ovima. Sada vidim kakva je opasnost ako se u dobi kada treba početi
4
gajiti kreposti družiti s osobama koje ne poznaju ispraznost ovoga svijeta,
nego, naprotiv, potiču da mu se preda. Bratanci bijahu gotovo moje dobi,
nešto stariji od mene. Uvijek smo išli skupa. Jako su me voljeli. Podržavala
sam ih u svim stvarima koje su im pričinjale zadovoljstvo: u pripovijedanju o
dogodovštinama, kojima su bili skloni, te o nimalo dobrim djetinjarijama. Najgore
je bilo što se duša tako izlagala uzroku svega svojega zla.
3. Kada bih trebala savjetovati, rekla bih roditeljima da dobro paze s kojim se
osobama druže njihova djeca u toj dobi, jer tu ima puno zla, zato što se naša
narav priklanja prije onome što je gore negoli onome što je bolje.
Tako se dogodilo i meni. Imala sam jednu sestru puno stariju od mene. Od
njezine čestitosti i velike dobrote nisam poprimila ništa, ali sam zato poprimila sve
zlo od jedne rođakinje koja je puno zalazila u našu kuću. Bijaše tako lakomislena
ponašanja, da je moja majka uvelike nastojala odvratiti je da ne zalazi u kuću.
Čini se da je naslućivala zlo koje će me zbog nje snaći, ali bilo je toliko prilike za
zalaženje da to nije mogla. S ovom, o kojoj govorim, rado sam se družila. S
njome sam razgovarala i pričala zato što mi je ugadala u svim stvarima za
razbibrigu, što sam željela. Čak me je uvlačila u njih, pa sam sudjelovala u
njezinim razgovorima i ispraznostima. Dok sam se s njome družila (imala sam
tada četrnaest godina, a možda čak i više), hoću reći s njom prijateljevala i bila
osoba kojoj se ona povjeravala, ne čini mi se da sam bila napustila Boga zbog
smrtnog grijeha niti izgubila strah Božji, premda sam ga imala više zbog časti.
Ovaj je imao snagu da čast posve ne izgubim, a i ne čini mi se da bih se u tome
bila mogla promijeniti ni zbog jedne stvari ovoga svijeta, niti je na njemu bilo
ljubavi prema ijednoj njegovoj osobi koja bi me bila navela da se tome predam.
Kada bih barem imala snage da ne idem protiv Božje časti kao što mi je moja
narav davala da ne izgubim ono u čemu se meni činilo da je čast ovoga svijeta!
No nisam opazila da je gubim na mnogo drugih načina!
4. Isprazno želeći ovu čast, imala sam je do skrajnosti. Od sredstava koja su
mi bila potrebna da je sačuvam, nisam koristila nijedno; jedino sam jako pazila da
se posve ne izgubim. Moj otac i sestra mnogo su patili zbog tog prijateljstva.
Predbacivali su mi to više puta, ali nisu mogli spriječiti da rođakinja zalazi u kuću.
Nisu im koristila nikakva nastojanja zato što je moja dovitljivost za bilo kakvu lošu
stvar bila velika. Zaprepašćuje me katkada šteta koju nanosi loše društvo. Da to
nisam sama prošla, ne bih mogla vjerovati. Zlo što ga nanosi takvo društvo još je
veće u mladenačkoj dobi. Htjela bih da se roditelji pouče na mojem primjeru i da
jako paze na to. To me je druženje toliko izmijenilo, da mi od moje kreposne
naravi i duše nije ostalo gotovo ništa. Čini mi se da su u me utiskivale svoje
nazore ta rodakinja i jedna druga koja se bavila istim razbibrigama.
5. Stoga shvaćam veliku korist koju donosi dobro društvo. Da sam se u onim
godinama družila s kreposnim osobama, držim da bih sigurno bila postojana u
kreposti. Da sam tada imala nekoga tko bi me bio naučio bojati se Boga, duša bi
bila skupljala snage da ne padam. Kasnije, pošto je strah Božji posve nestao,
ostao mi je samo onaj za čast, koji me je mučio u svemu što sam činila. Misleći
da se to neće saznati, upuštala sam se u mnoge stvari koje su bile upravo protiv
časti i protiv Boga.
5
6. U početku su mi škodile spomenute stvari, kako mi se čini, a krivnja,
zacijelo, nije bila njezina, već moja. Kasnije je moja zloba bila dostatna za zlo.
Naime imala sam sluškinje, a za svako zlo u njima nalazila sam dobru pripravu.
Da je koja bila takva da me dobro savjetuje, možda bih se bila okoristila; no njih
je zasljepljivao probitak kao što je mene sklonost. Nisam naginjala velikom zlu -
zato što sam nečestite stvari po prirodi prezirala - već razbibrizi u ugodnu
razgovoru, ali dovedena u prigodu, ta je opasnost bila nadohvat ruke, a dovodila
sam u nju oca i braću. Njih me je Bog oslobodio na taj način što se, kako mi se
čini, protiv moje volje brinuo da se posve ne izgubim, iako to nije moglo biti tako
tajno da ne bi bilo lomljenja moje časti i sumnje moga oca. Čini mi se da nisu
prošla ni tri mjeseca kako sam se bavila tim ispraznostima, kada su me odveli u
jedan samostan, koji je bio u ovome mjestu, gdje su se odgajale slične osobe,
premda u navikama ne tako nevaljale kao ja. Bilo je to tako potajice da sam to
znala samo ja i poneki rođak. Sačekali su zgodnu priliku da ne bi izgledalo
neobično. Naime ne bi bilo dobro da se uda moja sestra i da ja ostanem sama
bez majke.
7. Ljubav koju je otac gajio prema meni bila je tako pretjerana i moje
pretvaranje toliko da otac nije mogao ni pomišljati na toliko zlo u meni, pa tako
kod njega nisam pala u nemilost. Kako je vrijeme bilo kratko, sve da se je nešto
i razabralo, ne bi se to zacijelo reklo sa sigurnošću; jer kako sam se ja toliko
bojala za čast, sva su se moja nastojanja sastojala u tome da to bude tajno, a
nisam gledala na to da nije moglo biti tajno za onoga koji sve vidi. Oh, Bože
moj! Kakvu štetu nanosi u svijetu držati malo do toga i misliti da će biti išta tajno
što bi bilo protiv Vas! Držim da bi se sigurno izbjegla velika zla kad bismo
shvaćali kako nije stvar u tome da se čuvamo ljudi, nego u tome da se čuvamo
kako ne bismo ozlovoljili Vas.
8. Prvih osam dana jako sam patila, i to više zbog toga što sam se
pribojavala da se ne razotkrije moja ispraznost negoli što sam bila tamo. Bila
sam već umorna i nisam se prestajala jako bojati Boga, kada bih ga uvrijedila, te
sam nastojala često se ispovijedati. Osjećala sam neki nemir, no za osam dana
- vjerujem čak i manje - bila sam puno zadovoljnija nego u kući svoga oca. Tako
su i sa mnom bile sve zadovoljne, zato što mi je Gospodin dao draž da donosim
zadovoljstvo gdje god sam se nalazila, pa sam bila vrlo omiljela. Budući da sam
se već tada jako protivila tome da budem redovnica, radovala sam se videći
tako dobre redovnice, jer su upravo takve bile u onoj kući, vrlo čestite, pobožne i
skromne. No ni uza sve to nije me nečastivi prestajao napastovati niti me tražiti
one izvana, kako da me zauzvrat uznemiruju. Kako to nije imalo uspjeha, brzo je
prestalo, i moja se duša ponovno počela privikavati dobru moje najranije dobi, te
sam vidjela veliku milost što je Bog udjeljuje onome kojega postavi u društvo
dobrih. Čini mi se da je Njegovo Veličanstvo gledalo i razgledalo kojim bi me
putem moglo vratiti k sebi. Blagoslivljani budite Vi, Gospodine, koji ste me toliko
trpjeli. Amen.
9. Imala sam nešto što mi je možda moglo biti opravdanje, kad ne bih imala
toliko krivnji; riječ je o dogovaranju s jednom osobom s kojom sam, činilo mi se,
da sam se udala, mogla dobro završiti, no raspitavši se kod onoga kod koga
sam se ispovijedala i kod drugih osoba o mnogim stvarima, govorili su mi da nije
bila protiv Boga.
6
10. S nama svjetovnjakinjama spavala je jedna redovnica, pa mi je, čini mi
se, njezinim posredstvom, Gospodin htio udjeljivati svjetlo, kako ću to sada
ispričati.
|
Knjige 
