Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje, izašlo iz ruku Svevišnjega, pa je, u usporedbi s njegovim neizmjernim Veličanstvom, manja od atoma; ili, radije, Ona nije ništa jer je On sam Onaj koji jest (Iz 3,14); dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvijek neovisan i dostatan sam sebi, nije uopće ni najmanje trebao Presvetu Djevicu, niti je treba, da može izvršiti svoju Volju i očitovati svoju Slavu.
Oko svjetskog čovjeka ne vidi dalje, nego do kuda dopire naš zemaljski život, kao što i ja sada, dok vam govorim, svojim očima ne mogu vidjeti dalje, nego do stijene, ako su crkvena vrata zatvorena.
Kako se radujem? Ako promatramo radost u
različitim slavljima, onda primjećujemo da su često, umjesto uz pravu radost,
povezana uz blago tugovanje, prisjećanje na prošlost, neumjerenost i čak uz
očaj.
Isus i Marija su na svadbi u Kani Galilejskoj.
Marija primjećuje da je nestalo vina. I Isus, pretvorivši vodu i vinu, spašava
situaciju. Dakle, Isusovo prvo čudo.
Blagdanom Gospodinova krštenja božićno se vrijeme
približava svom kraju. Ovaj blagdan još više naglašava univerzalnost Božje
blizine koja je bila naglašena i u blagdanu Bogojavljenja.
Meditacije
